Što jesti, koliko jesti, je li ono od malo prije bilo previše ili premalo. Nekima se to nastavlja i navečer, dok planiraju što će jesti sutra. Ovaj tihi, ali stalni unutarnji šum naziva se food noise i mnogima postaje svakodnevni pratilac.

Food noise označuje neprestano razmišljanje o hrani, koje nije povezano sa stvarnim osjećajem gladi. To može biti planiranje, uspoređivanje, briga, preispitivanje ili procjenjivanje svake odluke o hrani. Umor koji nastaje nije fizički, nego mentalni: osjećaj da um nikada ne može stati.

FOTO: iStock

Kada razmišljanje o hrani postaje problem

Briga oko prehrane sama po sebi nije neobična. No food noise se razlikuje po intenzitetu i po osjećaju napora. Misli dolaze same, bez poziva, postaju glasne i teško ih je utišati. Pojavljuje se osjećaj krivnje, uspoređivanja ili pritiska da se „jede ispravno“. To može utjecati na raspoloženje, koncentraciju i odnos prema vlastitom tijelu.

Stručnjaci objašnjavaju da je food noise povezan i s emocijama i s biološkim procesima u tijelu. Kada je organizam pod stresom, um traži neku vrstu kontrole, a hrana je često polje na kojem pokušavamo „biti jaki“. No što je kontrola veća, to misli postaju intenzivnije.

Uloga hormona i živčanog sustava

Na razinu food noisea utječu i hormoni povezani s gladi i sitosti. Nedostatak sna, restriktivne dijete ili dugotrajni stres mogu poremetiti ravnotežu hormona, što pojačava mentalnu usmjerenost na hranu. Istodobno, mozak u stresu traži brzu nagradu, pa se hrana može činiti kao jednostavan način smirivanja.

Zato se ponekad čini da su misli o hrani „jače od nas“: one su dio urođenih mehanizama za preživljavanje, samo pretjerano pojačanih.

Ulogu ima i okruženje

Društvene mreže, stalna prisutnost recepata, savjeta o prehrani i idealiziranih tijela stvaraju stalni podsjetnik na hranu i „pravila“ prehrane. Kada se tome dodaju trendovi „čistog“ ili strogo kontroliranog prehranjivanja, lako nastaje osjećaj da svaka odluka treba biti savršena. Taj pritisak hrani unutarnji šum.

FOTO: iStock

Kako smanjiti food noise

Prvi korak je prepoznati da se radi o odgovoru mozga na preopterećenje, a ne o slabosti volje. Umjesto dodatne kontrole, korisnije je uvesti strukturu, toplinu i ritam.

Praktični koraci mogu biti:

• Redoviti obroci tijekom dana, umjesto preskakanja ili odgađanja
• Dovoljno sna, jer nedostatak sna pojačava apetit i mentalnu usmjerenost na hranu
• Manje izlaganja sadržajima o dijetama i „idealnoj“ prehrani na društvenim mrežama
• Achtsamnost tijekom jela bez osuđivanja i uspoređivanja
• Kratke vježbe disanja kada misli postanu intenzivne

U nekim slučajevima korisno je potražiti podršku psihoterapeuta ili nutricionističkog savjetovanja. Razgovor pomaže prepoznati obrasce i zamijeniti ih novima, koji su nježniji i održiviji.

Hrana treba biti izvor snage, a ne brige

Cilj nije potpuno prestati razmišljati o hrani. Cilj je da misli oko hrane postanu mekše, rjeđe i manje zahtjevne. Hrana može ponovno postati zadovoljstvo, iskustvo okusa i druženja, a ne polje stalne procjene.

Kada se um navikne da mu nije potreban nadzor nad svakim zalogajem, prostor za druge misli i osjećaje počinje se ponovno otvarati.