Cijena za rafting je 200 kuna, s time da djeca do 14 godina imaju popust od 80 kuna. Kanu safari stoji 170 kuna za odrasle, odnosno 110 kuna za djecu, a primjerice kanjoning je 230 kuna. Kanu safari se organizira u ljetnim mjesecima na mirnijem dijelu rijeke gdje su brzaci sigurni i za one bez veslačkog iskustva. Inače, kanu se može iznajmiti i po posebnoj ponudi za 290 kuna cijeli dan, ili za 190 kuna pola dana.
Uz smijeh i komentare na ovaj pomalo shakespearijanski rasplet (ili onako više u duhu turskih sapunica) krenuli smo u avanturu zvanu – kanuing na Kupi. Komentare na kraju moguće je sublimirati jednostavno u – sjajno!
No, krenimo od početka…
Rijeka Kupa jedan je od onih bisera Gorskog kotara koji mami turisti zbog svoje nepatvorenosti i divljine. Gorska ljepotica već je više godina mjesto održavanja različitih sportskih manifestacija, mjesto susreta Hrvatske i Slovenije, odnosno Europske unije, gorja i nizine, ali i mjesto na kojem se već nekoliko godina može guštati u više ili manje adrenalinskim vožnjama na raftingu, kanuingu ili kajakingu. Aranžmane na Kupi (hrvatskoj strani) radi ukupno pet agencija od kojih su dvije sa sjedištem u Brodu na Kupi, a ostale su iz Zagreba i drugih gradova, doznali smo od Davorina Klobučara, predsjednika i osnivača Udruge za sport, rekreaciju i turizam Kupa, i slobodno se može reći »alfe i omege« svih zbivanja na ovoj riječnoj ljepotici.
Ovaj nam je entuzijast, prije polaska u avanturu zvanu kanuing na Kupi, pojasnio što ova rijeka znači za ovaj kraj te pokazao koliko je duboko isprepletena s ljudima koji ovdje žive. Uz kavicu i prohladno jutro u Brodu na Kupi (nakon tjedana vrućine preko 30 stupnjeva), Klobučar je sa žarom pravog zaljubljenika u ovu rijeku ispričao kako je udruga osnovana 2004. godine i to s ciljem pokretanja razvoja turizma na ovim prostorima. Područje je za takvo nešto kao izmišljeno reći će ovaj entuzijast, dodajući kako su susjedi Slovenci, unatoč tome što imaju manje razvedenu obalu, od Kupe napravili mnogo više. Jedan od najvažnijih projekata je, istaknuo je, uređenje kampa. Do toga bi se makar trebalo napraviti kamping odmorište na mjestu na kojem je kamp doista postojao prije čertrdesetak godina. Teren je u vlasništvu Grada i papirnato praktički spreman za investiciju.
Bio bi to dobar »vritnjak« naprijed za cijeli Brod na Kupi, koristi bi imali svi, zaključio je naš sugovornik podsjetivši na niz sportskih manifestacija koje svake godine donose živost na rijeku. Tu je Kros Novog lista kao najmasovnija manifestacija koja u ovo mjesto sa 150 stanovnika privuče po 1.500 ljudi. Potom ekološke akcije s partnerima iz Slovenije kao i eko školama iz Rijeke i ostatka županije. Tradicionalno se akcije organiziraju za Svjetski dan voda, nakon turističke sezone… Tada po stotinjak i više ljudi čisti rijeku i porječje. Ne treba zaboraviti ni Međunarodni plivački miting Kupom uzvodno koji se organizira već osam godina i privuče oko tisuću sudionika. Tada kreće i »desant« iz zraka, naime, padobranci skaču u Kupu noseći zastave Hrvatske, Slovenije i EU. Ove godine organiziran je i kupski triatlon, s time da se dio rezerviran za bicikle mijenjalo kanuima. Tu su i dvije biciklijade godišnje, košarkaški turnir…
Prilagođeni izleti
– Jedan od novih projekata je istraživanje obližnjih rudnika željeza na Drgomalju koji bi se sjajno uklopili u turističku priču ovog kraja. Inače, turistički je iskorak napravljen u zadnjih 4 do 5 godina. Mogu reći da smo kroz Udrugu probili upravo ponudu sportskog turizma kroz manifestacije i akcije. U šest godina smo doveli oko 40.000 ljudi, rekao je Klobučar dodavši, uz ostalo, kako u ovom području uz Kupu riječnu mrežu čine i Kupica, Curak, Bjelica i Čabranka. I sve su pitke…
Rijeka Kupa bogata je ribom pa je tako dozvoljen i sportski ribolov. Međutim s ograničenjem, naime, smiju se uloviti dvije ribe na dan po osobi s time da ih se pušta natrag u vodu. Riblji je fond, kažu upućeni, vrlo bogat, a posebnost je autohtona pastrva po čemu je ova rijeka među rijetkima u Hrvatskoj, ali i u Europi. U ribolov na Kupu dolaze ribiči čak iz Kanade, Japana, SAD-a i Novog Zelanda.
Polako se približilo vrijeme susreta s domaćinima iz ovdašnjeg sportsko rekreativnog centra Gorski tok kojem je ovo prva prava sezona da rade rafting, kanu safari i kanjoning izlete. Vlasnik Goran Pernjak, znani i kao Pero, dočekao nas je u centru uređenom u Brodu na Kupi. Na jednom mjestu niz, za laika, svakojakih čamaca za napuhavanje, kaciga, zaštitnih prsluka, neoprenskih odijela i »čizmica« od neoprena. Inače carinik, ovaj nam je dugogodišnji skiper otkrio kako je ustvari hobi pretvorio u posao.
– A to je najljepše, rekao je Pero od kojeg smo doznali kako ograničenja za spuštanje Kupom nema, bilo je tu mališana od 3 do seniora od 83 godine. Izleti se, naime, prilagođavaju dobnoj skupini. Sada je rijeka dosta plitka jer dugo nije bilo kiše pa nije za rafting, no kanuom se može. U pravilu se rade po dva spusta na dan, jedan u 10, drugi oko 14.30 sati. Na vodi se bude od dva do 4 sata, ovisno kako je ekipa raspoložena, bitno je da se ljudi zabave. Po želji se može organizirati i duže s uključenim ručkom. A po brojnosti bilo je tu grupa od dvije do pedesetak osoba. Ljeti su češći gosti stranci, izvan sezone domaći ljubitelji adrenalina.
Inače, rijeka je prema ljestvici težine na 3 do 4 stupnja, od maksimalnih 6. Ljeti kada je vodostaj niži je mirnija, u gornjem toku se probija kroz šumovit kanjon Sv. Ane u kojem postoji niz od 5 brzaka koje se pohodi na rafting izletu.
Informacija puno, a nestrpljivost raste… Ekipa se skupila i krenuli smo prema polazišnoj točki. Među veslačima je i obitelj iz Pule, Agata i Dinko s kćerima Nerom i Dorom. Kažu, nikad nisu bili na kanuingu, bit će vatreno krštenje. A stigli su jer su u Zelenom viru vidjeli oglas…
»Ratna sprema«
Prije kretanja uslijedio je još kratki tečaj kako držati vesla, kako veslati da se održi smjer, kako »kočiti»… Uz smijeh, skiper Pero preveo je to sve i na – ruski. Konačno, nakon nekoliko sudara i anegdote s rasparenim parovima krenusmo… Rijeka je mirna, vesla se odlično, sunce taman grije. No eto prvog brzaca, veslaj lijevo, veslaj desno, malo baca na bok, opa, pa i zapne… Nakon odsukavanja prolazimo bez problema. No. ne baš svi. Neki su umjesto na nos, bočno ušli u brzac. I eto problema, skači van, poteži za špag i kreni dalje uz smijeh i viku. Drugoj ekipi se pak baš na putu našla neka grana. I što ćeš nego se zaplesti. Ali druga ekipa ubrzo stiže u pomoć. Oslobođeni i orni svi smo krenuli dalje, veslaj, veslaj, prolazi, vidi ribe… I stigli do prve plaže. Čamce izvukli na plažicu i otplivali na drugu stranu do špaga, odnosno – lijane. Uslijedio je pravi tarzanski skok. Dobro, bilo je hrabrijih koji su skakali sa špaga, na bombu, na noge, pa i na glavu, ali i onih koji su preskočili – skakanje. Ali svi su napunjeni dobrom energijom nakon kratkog predaha krenuli dalje u avanturu. Ovom pravom gorskom ljepoticom. Kako je kazao skiper Pero, a mi se složili, za mnoge, nažalost, još uvijek neotkrivenom.
