Nekad popularno, danas...

PERMANI Kako je dom u kojem su nastupale najveće zvijezde postao – kuća duhova

Aleksandra Kućel Ilić

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Gledajući s nevjericom u zgradu nekad jednog od najpopularnijih mjesta u široj regiji - dojam je miljama daleko od svake pjesme koja je opjevala njegovu slavu. Devastiran, zapušten, urušenoga krova i razbijenih prozora, neprepoznatljiv i šokantan, Dom Permani je danas tek sjena slavnih prošlih dana, bilo onih iz davne, ili ne tako davne prošlosti



Va Permani ću poći Esteru molit, da još mi da pijači aš ću joj se razbit, a ona će mi reći ča opet si pijan, ma mali hodi doma da ti kacot ne dan… Ovaj domaći »evergreen« grupe Kolaž koji se i danas sluša, opjevao je slavne dane Doma Permani. Odnosno, jedan dio slavne prošlosti koja danas živi tek u sjećanjima i ovim stihovima. Izgrađen dobrovoljnim radom samih mještana s područja Puževega Komuna i šire pedesetih godina prošloga stoljeća, nakon Drugog svjetskog rata, prošao je tijekom svojih sedamdesetak godina postojanja uspone i padove.


Jednostavno – za Dom Permani u kojemu su u vrijeme bivše države Jugoslavije nastupale doslovce sve tadašnje najpopularnije pjevačke zvijezde – od Olivera Dragojevića i Doris Dragović, do Jasne Zlokić i Miše Kovača – svi su znali. Ne samo u bivšoj Općini Opatija pod čijim je okriljem bilo kompletno Liburnijsko područje, niti u Riječkome prstenu, već doslovce u cijeloj zemlji. Nije se u to vrijeme još pjevalo »Va Permani ću poć«, ali se »fama« o iznimno popularnom mjestu i sali u kojoj »baš svi nastupaju«, širila usmenom predajom i u dvoranu koja je bila predviđena za približno 500 gostiju, znalo se »nagurati« rekordnih 800, a u vrijeme »pusneh tanci« i do 1.000 dobro raspoloženih gostiju.


Popularna »oštarija«


Dom Permani je osim po »pusneh tanci«, po koncertima najpopularnijih izvođača i po tome da su »Permani bili Permani«, brend u vremenima bez puno moderne tehnike, ali s puno duše i komunikacije među ljudima, bio poznat i po ultra popularnoj »oštarije« koju je više od dva desetljeća zajedno sa suprugom držao također »svjetski« popularni, pokojni Boris Ružić Koza.




Pljeskavice čijeg se okusa i danas mnogi sjećaju, odličan roštilj i jela s ražnja privlačili su goste »sa svih kraja svijeta«, ali najviše domaće publike. Gremo pul Kozi – bio je poziv koji se nije propuštao.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



»San koza, ma ne ideesova« – ispričao nam je pokojni Koza u jednom davnom razgovoru za prilog Novog lista »Liburnijski«, odgovarajući 1998. godine, u vrijeme velike popularnosti na pitanja novinarke i urednice Mirjane Rončević u razgovoru za rubriku »tko ste vi«. Bilo je to još uvijek vrijeme tijekom kojega se Dom Permani spominjao u kontekstu dobre zabave, domaćih specijaliteta i dobre kapljice. Va Permani ću poć… Vjerni prikaz života u to vrijeme.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Ako se danas, na početku 2020. godine odazoveš pozivu iz rado slušane pjesme grupe »Kolaž«, dobru kavu po niskoj cijeni moći ćeš popiti tek u kafiću s druge strane prometnice, kraj auto-salona, a u samoj zgradi Doma Permani, u Radnikovoj butigi – kupiti nešto fino za marendu. Tu se još nalaze i prostorije Mjesnog odbora Pužev Komun u kojega uz Permane još ulaze i Mučići, Brešca, Puži, Ružići, Poljane, Mali Brgud i Zaluki, dok se na katu zgrade Domanalaze dva stana. Međutim, gledajući s nevjericom u kompletnu zgradu nekad jednog od najpopularnijih mjesta u široj regiji – dojam je miljama daleko od svake pjesme koja je opjevala njegovu slavu. Devastiran, zapušten, urušenoga krova i razbijenih prozora, neprepoznatljiv i šokantan, Dom Permani je danas tek sjena slavnih prošlih dana, bilo onih iz davne, ili ne tako davne prošlosti. Da u njemu nema stanara, butige iz koje se šire primamljivi mirisi i prostorija mjesnog odbora, te da se ispred nije smjestio autobusni terminal i puno ljudi koji čekaju »kurijere« koje su također opjevali članovi Kolaža, Dom Permani bi se slobodno mogao usporediti s kućom duhova. Tužno, ali istinito…


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Društveni sadržaji


Prema riječima Sabine Frlan, predsjednice Mjesnog odbora Pužev Komun, ovaj mjesni odbor ima prostorije unutar Doma i to jednu salu za sastanke i jednu malo veću salu u kojoj se povremeno održavaju različiti sadržaji – žene vježbaju u borbi protiv osteoporoze, organiziraju se tečajevi za mještane, ponekad promocije knjiga, te u vrijeme pusta doček Mučićeveh zvončari. Kada je o velikoj sali riječ, izvan upotrebe je zbog derutnosti već duže vrijeme, te u zadnje dvije godine nije bilo niti organiziranih maškaranih tanci.


– Stav mjesnog odbora je da se u Domu Permani trebaju nalaziti društveni sadržaji koji su potrebni ljudima koji ovdje žive. Također, na našu inicijativu se u Dom Permani uspjela vratiti butiga koja je bila neophodna i koju su svi dočekali s velikim odobravanjem – rekla je Frlan koja vjeruje u bolje dane za kompletan Dom Permani koji je najvećim dijelom u vlasništvu Općine Matulji.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



Jer ako su u njemu mogli nastupati velikani poput Olivera Dragojevića i to u danima kada se »nije sve rješavalo jednim klikom i objavom putem društvenih mreža«, zar se danas, godinama kasnije, nakon obnove do koje je još ostao dalek put, ne bi moglo osmisliti takve sadržaje koji bi bili prilagođeni trenutku i pružali razlog za posjet Permanima?


– Sudjelovao sam 1971./72. godine u obnovi Doma Permani, u vrijeme kada sam se vratio iz vojske. Tadašnji je Savez omladine Permana bio vrlo aktivan i velika nam je bila želja da dobijemo prostor u kojemu bi se mogli sastajati i organizirati tanci. No, u vrijeme dok je Dom Permani koristila Poljoprivredna zadruga Jurdani, u velikoj je sali na parketu bilo puno posloženog krumpira. Oštarija je imala samo jednu prostoriju i mi smo jednostavno željeli više. Zato smo počeli organizirati »tanci na Brešceh«, imali smo i plesnu terasu i bili smo u tome ustrajni dvije godine kako bismo skupili novac za preuređenje Doma Permani. I uspjeli smo prikupiti »neš soldi«, te uz puno dobrovoljnog rada, uz suglasnost Trgovačkog Opatija koje je koristilo Dom, dobili potrebne dozvole i »ćapali se dela«. I već početkom 1973. godine organizirana je svečanost otvorenja preuređene sale Doma Permani – ispričao nam je dogodovštine iz »zlatnih godina« Goran Stanić, jedan od najaktivnijih tadašnjih omladinaca, a kasnije angažiran i u mjesnoj zajednici.


Tanci va dome


Prisjetio se da je u uređenju sudjelovao »celi komun«, a da bi »tanci va dome« mogli krenuti, pomoć su pružila gotovo sva poduzeća s područja tadašnje Općine Opatija, od Graditelja Matulji, Javora Jušići i Metala Opatija nadalje. Pomogla im je čak i vojska iz tadašnje vojarne u Mučićima. Iz godine u godinu, tanci va Dome Permani nisu gubili na popularnosti koja je bila ključna tijekom zime, u vrijeme maškara, a bilo je to i mjesto gdje se dočekivalo Novu godinu. Ispred Doma se otvorila terasa, a kasnije je otvorena i pozornica, pa su u Permanima, »prvi va oven komune« organizirali i večer Melodija Istre i Kvarnera, poznati festival MiK.


Ispričao nam je »iz prve ruke« i o velikoj popularnosti sale u Permanima u kojoj su u vrijeme bivše države nastupale sve same najpoznatije estradne ličnosti.


– Nastupali su i pokojni Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Kićo Slabinac, Duško Lokin, Radojka Šverko uz pomoć čijeg supruga smo i uspijevali privući tako poznate pjevače. Tko je god pjevao i nastupao kod nas u Permanima, ispričao bi nam priču o tome kako je čuo za Permane. Nastupati u sali u Permanima u to je vrijeme bio pojam. Sjećam se koncerta grupe Pro Arte na koji je iza ponoći odjednom »banula« Zdenka Kovačiček koja je nakon što je negdje drugdje održala koncert, došla malo na druženje s kolegama u Permane. Te sam večeri baš prodavao ulaznice i odjednom se ispred mene stvorio Đorđe Novković. Predstavio mi se i pitao može li ući i malo poslušati »svoje dečke«… Prekrasna sjećanja – povjerio nam je djelić povijesti Stanić.


Prisjetio se i rekordnog broja od 808 prodanih ulaznica za salu u koju se teoretski može »natrpati« do 1.000 ljudi, no zapravo je njezin kapacitet 500. Ali, interes je bio veći od samih kapaciteta, jer su primjerice u dane karnevala na pusne tance ovdje uz lokalne ljude dolazili i gosti iz Istre, ali i mnogobrojni Slovenci i »va Dome Permani je tancalo i pol Ilirske Bistrice«. Uz »tanac« se obavezno organizirala i bogata tombola za koju je glavnu nagradu osiguravao popularni ugostitelj Boris Ružić Koza, još jedan dugogodišnji permanski brend. Ne treba niti pitati – glavna je nagrada bio pečeni odojak…



Vlasnik najvećeg dijela zgrade Doma Permani je Općina Matulji, potvrdio je matuljski načelnik Mario Ćiković. Po njegovim riječima, o preuređenju Doma Permani se zadnjih godina dosta razmišlja, a u proračunu za 2020. su osigurana i sredstva za izradu projekta obnove.


– U suradnji s Mjesnim odborom, izradit ćemo potrebnu dokumentaciju, jer bez nje ne možemo ozbiljnije razmišljati o preuređenju koje će očito iziskivati velike troškove. Uz sve ostalo, poput unutrašnjosti doma i fasade, treba obnoviti i krovište, pa će se vjerojatno raditi o značajnom novcu. Dom je velik i izvrsno pozicioniran, ispred njega je okretište za autobuse i uvijek ima puno ljudi, te vjerujemo da bi se našle i zainteresirane osobe spremne ući u njega i pokrenuti određene aktivnosti jednog dana kada bude preuređen – najavio je Mario Ćiković.



– Bili su to dani nevjerojatnih druženja, a sve to što se događalo uspješno je opisano u pjesmi o Permanima i Esteri. Estera je bila i ostala pojam i vječito se oko te pjesme i Estere i danas stvara šou program. Škoda je samo to ča je pokle »šlo kako je šlo«. Sređivanje imovinsko-pravnog stanja u Domu Permani je potrajalo, a ja sam kao tadašnji opatijski vijećnik inzistirao na tome i uspjela se formirati okućnica i dom je upisan kao općinsko vlasništvo – prisjetio se Stanić.


Modernije rješenje


Kaže i da bi u modernijim vremenima možda trebalo i modernije rješenje za samu zgradu, te da jednoga dana Industrijska zona Miklavija dobije svoje sjedište upravo u Domu Permani, što bi omogućilo da se u prizemnom dijelu zadrže društveni sadržaji i da cijela priča ima svoju ekonomsku računicu bez koje sve želje ostaju tek puka maštanja.


Obnoviti »stare užanci« i s najvećim mogućim uspjehom privući publiku »na pusni tanci«, nakon što su dotadašnji organizatori ostarjeli, a neki od njih i umrli, nije bio lagan posao, a najviše su potegnuli ljudi iz Pusnog društva. Bilo je tu i privatnih organizatora karnevalskih zabava koje su bile dosta uspješne, no s godinama, »svari su se počele menjat« i na kraju su zamrli i tanci i sam Dom Permani.


– I sad smo tu kade smo – podvukao je po domaću Goran Stanić. I rekao pravu istinu.


Priču o Permanima još nam je nadopunio i Stanićev kolega Stanko Kalčić, predsjednik Lovačkog društva Srndać Permani koje inače ima sjedište u kući koja je iza samog Doma Permani, a u kojoj je tijekom prošlosti bio glavni otkup mlijeka za »celi rajon«.


Foto Sergej Drechsler


Foto Sergej Drechsler



– Dom su izgradili naši stari nonoti iza Drugog svjetskog rata svojim dobrovoljnim radom. Izgrađeno je sve ovo što je vidljivo i danas, osim pozornice koja se izgradila kasnije da bi se ovdje mogao održati MiK, što se i dogodilo dva puta. Bio sam tajnik Mjesne zajednice Jurdani koja je u to vrijeme pokrivala i područje Permana. Kroz povijest, ovdje u domu je svoja skladišta imalo Trgovačko Opatija, uslijed čega se uništio parket u sali za tanac u koju su prije toga naši stari hodali na ples i na doček Nove. Kako je vrijeme prolazilo, to je sve više propadalo, a iza doma se nalazila mljekarna za otkup mlijeka iz svih sela koja su imala krave. Kao djeca smo po šumi pobirali žir i dovozili ovdje gdje je bio otkup, a ovdje se još otkupljivalo i dosta drugih stvari, a kancelarije Trgovačkog su bile na katu. Zatim je Dom Permani bio dan na korištenje omladini koja je uspjela preurediti salu i svakim su se vikendom održavali tanci. Tu je znalo bit i do 800 ljudi u jednoj večeri. Kasnije su bivšu mljekarnu dali na korištenje lovcima i u tim prostorijama i danas sjedište ima Lovačko društvo Srndać Permani. A Dom Permani je puno godina vodio pokojni Boris Ružić Koza i to je bilo vrijeme kada je i nastala pjesma »Va Permani ću poć…« I stvarno, svi su opet dolazili u Permane, jer je ovdje uz zatvoreni dio restorana bila i terasa koja je odlično radila, bio je postavljen šator. Na dan je Koza znao prodati deset odojaka, desetak janjaca s ražnja, pa zatim pljeskavice i sve druge specijalitete s grilla – prisjetio se prošlosti Kalčić.


Mir i ugodan život


Pokazao nam je kućicu iza Doma Permani koja je lijepo uređena, bivšu mljekarnu, u kojoj su neko vrijeme »kokoše skubli«, a zatim je dana na korištenje lovcima. I tako je dio permanske imovine ipak spašen, budući da lovci o ovim prostorijama za koje zakup plaćaju Općini Matulji, uredno brinu i lijepo ih održavaju. Dio baštine je sačuvan.


Također, u dobrom je stanju i primjereno uređena i Radnikova butiga za koju vlada i značajan interes klijenata.


– Ljudi ima, ali sadržaja nema dovoljno. Mladi ljudi koji žive u Permanima i okolici nažalost nemaju organizirane nikakve aktivnosti i nemaju se čime baviti ako nisu spremni otići do Matulja ili Kantride. Za mlade ljude – nula bodova, sad se više čak ne organiziraju niti maškare u Domu Permani. Ugasilo se čak i to. A kraj je tako predivan za život. Priroda i izvanredni ljudi. Sve je tu za veliku pohvalu, osim što bi trebalo razmisliti da se mladima ponudi više mogućnosti za provođenje slobodnog vremenau savojoj sredini – ispričala nam je Mirjana Stipanović koja se svojevremeno iz gradske sredine preselila u Permane, mjesto koje pruža mir i ugodan život, no za najmlađe generacije bi ipak trebalo osmisliti više sadržaja.