Nije bilo jednostavno izgraditi antičku peć na prastari način, miješanjem gline i piljevine, a još je teže bilo ložiti i satima zagrijavati peć na crikveničkih 35 stupnjeva Celzija
CRIKVENICA To što je »rimski« odojak bio pečen prije nego rimsko-crikvenička amfora, razlog je u porijeklu – sirovine!
Bez obzira na različite tehnologije, fešta je bila besprijekorno usklađena: dok se replika starorimske peći zagrijavala na potrebnu radnu temperaturu, prijatelji Gradskog muzeja Crikvenice i arheolozi koji već pet godina istražuju antičko nalazište »Igralište«, u neposrednoj blizini Gradskog stadiona NK »Crikvenice«, stvorili su ugođaj koji Crikvenica kao turističko odredište sa 123 godine tradicije još nije imala.
Imat će, stoga, ubuduće susret arheologije i turizma u suvremenosti. Ni malo jednostavno nije bilo raditi i izgraditi antičku peć za pečenje keramike u ovo doba 21. stoljeća, i to na prastari način miješanja gline piljevinom kako su to radili jako stari Rimljani!
Još je teže bilo ložiti oganj i satima zagrijavati repliku antičke peći na ovih 35 stupnjeva Celzija temperature crikveničkog zraka.
Ali, u Arheološkom parku i u programu tzv. eksperimentalne arheologije, sve se to podnosilo lakše u svečarskom ugođaju u kojem je protjecao čitav subotnji dan, što je počeo s prvoškolcima, članovima likovnih radionica, koji su pripremili svoje uratke od buduće pečene gline.
Čekali temperaturu
Kasnije su došli na red arheolozi, istraživači na čelu s dr. Gorankom Lipovac Vrkljan, koji su se također željeli praktično okušati u poslu kojim se ovdje nekad u šest peći peklo uporabne predmete, od crijepa i crikveničke amfore ravnoga dna do drugih posuda od keramike.
Peć se prvo trebala zagrijati na 850 stupnjeva Celzija što je ipak nekakva razlika prema ovoljetnim stupnjevima u zraku crikveničkog nalazišta na otvorenom. Rimljanke su predstavile crikvenički suvenir, amforu iz 1. stoljeća prije Krista i prije nove ere.
Rekonstruirana je jedna od ukupno šest pronađenih peći, a ova novovjeka replika protegnula se do sedam metara duljine i četiri metra širine. Glina je bila spravljena kao da su ju izmiješali stari Rimljani, a onda se trebala satima zagrijavati prvo peć pa onda peći glina, čije će hlađenje potrajati danima!
I dok su sudionici svečanosti prvog paljenja replike starorimske peći čekali da se nakon tih silnih sati makar i na suncu dočeka radna temperatura, vrijeme se kratilo kušanjem znatno brže ispečenih komada mesa, kolačima najnovijeg datuma proizvodnje, te vinima s ovih i nekih udaljenijih vinogorja.
Onodobni poduzetni Sekst Metilije Maksim bio je zadovoljan: izdašno glinište, obilje vode u obližnjem potoku, pa još i pogodnost prometne komunikacije morem ispunjavali su sve preduvjete za početak proizvodnje keramike! Keramičarska »pečenjarnica« na predjelu današnje Crikvenice proizvodila je uporabnu keramiku od polovice prvog stoljeća prije Krista do početka drugog stoljeća nove ere. Nalazila se na predjelu što je u novije doba identificiran prastarim nazivom »Ad Turres«, što znači »Kod kula«. Time je napokon potvrđeno da je upravo na ovom prostoru današnje Crikvenice bila starorimska naseobina nazvana tim nazivom. Naziv »Ad Turres« zabilježen je prvi put službeno na zemljovidu Rimskog carstva iz 3. stoljeća, a to je bilo prometno čvorište između Italije s rimskim provincijama, Dalmacije i Panonije
Sve je imalo atribute primjerene ovoj nesvakidašnjoj fešti, pa su tu bili i »rimsko« pečenje, »rimske« kobasice, »rimsko« vino, »rimski« kolači…
Mukotrpan posao
Dok se razgarao novi oganj u replici, mnogi su postajali svjesni kako je mukotrpno bilo raditi tako nešto prije debela dva milenija, u odnosu na sadašnje tehnološke uvjete, a ne samo što je to sve bilo i na otvorenom i ljeti i zimi! Sreća je da stari Rimljani, tada još na mjestu znatno kasnijih Crikveničana, nisu pojma imali kako će i kamo otići, te dokle dospjeti ovaj tehnološki napredak do kojeg smo dogurali – što spontano, što hotimice – pa se danas malo tko pita kako je izrađen tanjur iz kojeg jedemo i šalica iz koje nešto pijemo.
U svakom, pa i u ovom sretnom primjeru, crikvenička suvremena atraktivna turistička ponuda napredovala je napokon unatrag i dosegnula – antiku! Nadamo se za u ubuduće i – zauvijek!
