Žive od blaga, a kažu im da su turistički kraj

Novi ima 4.000, a zaobalje 1.143 stanovnika. U Bateru nemamo trgovinu, prva je u Novom, a Hitna je u Crikvenici. Imamo jedan autobus do Novog, kaže predsjednik gradske komisije za zaobalje Stipe Jurčić

BATER » Kad čuju Novi Vinodolski, odmah u Saboru vide turizam, magistralu, turiste, a mi preživljavamo od blaga, kaže Mile Mataija iz sela Stilini, na 600 metara nadmorske visine, na tri kilometra od Batera i 15 kilometara od Novog Vinodolskog.

   Predsjednik MO Bater Stipe Jurčić kaže da je narod u zaleđu Novog Vinodolskog, koji živi od stočarstva i konjogojstva, ogorčen političkim igrama odnosno preporukom hrvatske Vlade Saboru da Novom Vinodolskom ne dopusti ulazak u brdsko-planinska područja iako na to prema zakonu ima pravo. U obrazloženju Vlade stoji da se radi o natprosječno razvijenom kraju i da je to razlog zašto Novi ne može dobiti brdsko-planinske povlastice.

Gore nego u Lici

– Oko 70 posto Grada Novog Vinodolskog spada u kontinentalni dio. Sam Novi Vinodolski ima četiri tisuće stanovnika, a zaobalje u kojima su najveća mjesta Ledenice, Donji Zagon, Bater i Breze s 1.143 stanovnika. U Bateru nemamo trgovinu, prva trgovina je u Novom. Hitna nam je u Crikvenici koja je na 22 kilometra. Imamo jednu autobusnu liniju do Novog. U sedam ide za Novi i u 14 sati se vraća. Svaka povlastica koju nosi ulazak u status brdsko-planinskog područja puno znači za ovaj kraj, objašnjava Jurčić koji je i predsjednik gradske komisije za zaobalje.

Ogorčen neshvaćanjima problema ovog kraja je i Anđelko Mataija iz Stilina.    – Preživljavamo. Nemate kome što prodati. Nekad ste za dva dobra konja mogli kupiti traktor »Tomo Vinković«. Danas moraš naći dobru, dobru mušteriju i dugo, dugo čekati novce i ne možeš kupiti ništa. Da je bolje, ne bi se bunili. Po sve moramo u Novi Vinodolski, ovdje nemamo ništa. Bude li i dalje ovako, ljudi će sve napustiti. Danas iz Batera u školu u Novi ide troje djece. Kad dodaš Ledenica i Zagon, sve skupa petnaestak. Kad sam ja išao u školu, osamdesetih, u autobusu nisi mogao naći mjesto za stajati, objašnjava Anđelko Mataija.

   – Život je ovdje težak. Živimo od blaga i mlijeka. Voda nam je došla tek prije tri godine. Isporučujem četiri tisuće litara mlijeka mjesečno. Plaća nam se nadoknada za mlijeko, ali država kasni četiri-pet mjeseci. Danas je mlijeko 2,30 kuna, a prije deset godina je bilo 3,80 kuna. Kad su nam skinuli povlasticu za mlijeko, ostao sam bez 24 tisuće kuna godišnje. Mi ne možemo preživjeti ako nam se ne pomogne. Ostat će kraj pust. Ljudi su prepušteni sebi, ne dodijavamo nikome, ali se i pitamo zašto nam se ne želi pomoći. Ovdje se živi gore nego u Lici. Tamo svako selo ima trgovinu. Imaju sijena, a ja moram ići u Liku kupovati sijeno za blago jer ovdje je krš. Šest tisuća bala sijena sam morao kupiti za mojih 20-25 goveda.

Životarenje, a ne život

Obitelj živi 20 godina od blaga. Ma što živi. Životari. Kad se tuži bogata Slavonija, što da ja kažem? I mene su stavili u turizam? Krava se mogla prodati za sedam-osam tisuća kuna dok je bio Sanader. Danas prodajem za četiri-pet tisuća kuna i neće je nitko kupiti. Trebao sam i ja kao Sanader sve prodati i otići kao i on, priča Mile Mataija.    Moglo bi biti bolje, smatraju u Stilinima.

   – Hrvatske šume ne daju da radimo sa svojim konjima u šumi. A da daju? Četiri konja, četiri čovjeka. Dvije familije žive od konja i šume. Deset pari konja bi moglo raditi u šumama, a to bi puno značilo za ovaj kraj. Samo da nas netko razumije. A oni nama da smo mi turistički kraj. Gdje smo mi od turista. Ne pamtim kad sam ih vidio, zaključuje Anđelko Mataija iz Stilina.