Više od 500 ljudi ispratilo načelnika Vinodolske općine Ivicu Crnića na posljednji počinak

Foto A. Ravlić

Na ispraćaju je posebno istaknut doprinos Ivice Crnića obrani Hrvatske i razvoju Vinodolske općine te njegov topli odnos prema svojima s kojima je surađivao

GRIŽANE Načelnik Vinodolske općine Ivica Crnić ispraćen je na groblju Belgrad u Grižanama pred više od pet stotina ljudi koji su ga voljeli i cijenili. Uz obitelj, mještane Vinodolske općine i suradnike, na sprovod 68-godišnjeg, tragično preminulog, čelnika Vinodolske općine došli su brojni dužnosnici. Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, župan primorsko-goranski Zlatko Komadina, zamjenica župana Marina Medarić, predsjednik županijske skupštine Erik Fabijanić, gradonačelnici Crikvenice, Kastva, Matulja, Opatije Damir Rukavina, Ivica Lukanović, Mario Ćiković i Ivo Dujmić, načelnici općina Čavle, Dobrinja, Fužina, Kostrene, Malinske, Mrkoplja, Omišlja i Punta, Željko Lambaša, Neven Komadina, Marinko Kauzlarić, Mirela Marunić, Robert Anton Kraljić, Ivica Padavić, MirelaAhmetović i Marinko Žic, predsjednici gradskog vijeća Bakra i Novog Vinodolskog Milan Rončević i Neven Pavelić. U ime nazočnih gradonačelnika i načelnika, ali i u ime SDP-a okupljenima se obratio načelnik općine Čavle Željko Lambaša koji je naglasio da je načelnik Crnić bio primjer svima, da je svojim radom dao veliki doprinos SDP-u, da je bio načelnik koji je služio ljudima.Odgovorno, pošteno i ljudski vodio je Vinodolsku općinu. Lambaša je istaknuo Crnićev doprinos obrani Hrvatske, oslikao ga kao zapovjednika kojeg su svi voljeli i koji je u obrani Hrvatske proveo 890 dana. U ime Hrvatskog časničkog zbora Vinodol, čiji je Crnić bio predsjednik, obratio se Damir Gašparović koji je podsjetio da je Crnić krenuo u obranu domovine u prosincu 1991. godine. Najprije kao zapovjednik satnije, a potom i kao zamjenik zapovjednika bojne u 155. brigadi. U proljeće 1993. godine Crnić prelazi na ogulinsko bojišta sa svojim vojnicima i brani crtu na bojišnici na Kapeli. Potom 1994. godine biva raspoređen u 138. domobransku pukovniju u Otočcu kaozapovjednik bojne. Ratni put završava u svibnju 1995. godine. Satnik Crnić očinski se odnosio prema vojnicima, satima je razgovarao s ljudima, bio je istinski domoljub, koji je domoljublje iskazivao djelima, a ne pričama. Časnik Crnić pokopan je uz vojne počasti i plotune Hrvatske vojske u njegovom Vinodolu.Načelniku Crniću zahvalio se i griški župnik Tomislav Ćurić koji je vodio posljednji ispraćaj. Župnik Ćurić poručio je da je načelnik Crnić bio poznat po dobroti, a da se njegova dobrota prepoznavala i u odnosu prema crkvi. Smrt Ivice Crnića i dalje je tema broj jedan u Vinodolskoj općini, ali i u Crikvenici i Novom Vinodolskom, gdje su izuzetno cijenili svog susjeda i prijatelja. Svi razgovori svode se na pitanje: zašto je otišao čovjek kojeg bi se moglo opisati kao časnika u punom smislu te riječi i političkog džentlmena, narodskog čovjeka.Na web stranici Vinodolske općine posvetili su tekst svom načelniku, osvrnuvši se na posljednja događanja u Općini koja su ostavila ožiljke na načelnikovoj duši. Istaknuo se načelnikov trud da prođe projekt potencijalno vrijedniji od milijardu eura. U tekstu stoji:“Teškom mukom probijao je tu ideju, nailazio na otpore u oporbi, ali što je još žalosnije i u redovima vlastite stranke. Konačno je, upravo njegovom zaslugom, izglasan Prostorni plan bez kojeg se ne bi mogao realizirati taj projekt. Nažalost, sve je to ostavilo duboki trag na duši tog predobrog čovjeka. “Vrlo je zanimljiv i neuobičajen u ovakvim prilikama nastavak teksta koji djelomice otkriva što se sve događalo posljednih dana.“Posljednji događaji vezani uz sistematizaciju radnih mjesta u Vinodolskoj općini, što je u normalnim demokracijama, interna stvar Općine, bili su povod političkih prepucavanja, podmetanja i ucjena da će “minirati” donošenje proračuna, ako sistematizacija ne bude izgledala kako su zamislili pojedinci iz redova njegove vlastite stranke. Kap koja je prelila čašu bila je anonimna prijava DORH- u za nepotizam i financijske malverzacije. Anonimni čovjek bez lica i hrabrosti da javno kaže što misli nabacio se blatom na poštena čovjeka – Ivicu Crnića. Najveća kazna tom anonimusu je što sada mora živjeti sam sa sobom i svojim grijehom.”