Najstariji pravni dokument

Vinodolski zakonik je poput preteče Istanbulske konvencije, ”čuvao” je žene prije 730 godina

Sandy Uran

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Znanstvenici u raznim epohama istražuju različite aspekte pravnih vrela. U današnje doba europskih integracija pokušavaju se utvrditi utjecaji susjednih naroda i njihovih pravnih ustanova, tj. pokazati koliko je zakonik uklopljen u europske pravne tradicije. Vinodolski zakonik, npr. posebnim propisom štiti žene pa bi to bila preteča zaštite prava žena, veli profesor Željko Bartulović



Stari povijesni spisi u sebi kriju zanimljivosti o kojima tek valja progovoriti te iziskuju dodatnu analizu pojedinih simbola. Ponukani radoznalošću u razgovoru s dr. sc. Željkom Bartulovićem krenuli smo put Novog Vinodolskog i interesantnih detalja vezanih za Vinodolski zakonik donesen 6. siječnja 1288. godine i najstariji je, ne samo hrvatski zakon, već i slavenskog juga, pisan glagoljicom. Nije sačuvan izvornik, već prijepis iz 16. st. koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a preveden je na više stranih jezika. »Stanovnici devet vinodolskih općina: Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat, Grobnik, sami, demokratski biraju predstavnike koji zapisuju narodne pravne običaje u svrhu zaštite tih prava«, piše u uvodu Vinodolskog zakona.


– Novi Vinodolski ima dugu i bogatu pravnu tradiciju, pored Vinodolskog zakonika, koji ove godine slavi 730 godina postojanja i u čast kojeg će Grad Novi Vinodolski i Pravni fakultet u Rijeci u listopadu organizirati znanstveni skup, valja naglasiti da su u ovom gradu rođeni pripadnici znamenite obitelji Mažuranić. Antun je prvi istraživao Vinodolski zakonik, a prvi ban pučanin Ivan Mažuranić modernizirao je hrvatsko pravo prema ondašnjim europskim standardima. No, vratimo se Zakonu i simbolici. Riječ zakon na staroslavenskom jeziku označava zapisani običaj. Tekst je važan ne samo za pravnike, već i za lingviste i povjesničare književnosti. Pruža uvid u tadašnji način života i kulturu, no možemo istraživati i simboliku. Sastavljač prijepisa u 16. stoljeću je, poput današnjih ljudi, crtao po rubovima stranica. Na početku se nalazi inicijal – stilizirano glagoljično slovo V u zazivu Božjeg imena, V ime Božje. Mnogi srednjovjekovni dokumenti počinju simboličnim zazivanjem Boga koji sastavljačima daje mudrost, nadzire pravednost itd. Jedan od simbola u Vinodolskom zakoniku je ruka s mačem uz članak 70. o izdaji Krčkog kneza, odnosno kasnijih Frankopana. Mač simbolizira viteštvo, pravdu, ovdje i pravo kažnjavanja i kaznu za izdajnika. Na rukavu ruke koja drži mač stiliziran je križ koji označava da pravo kažnjavanja feudalca dolazi od Boga. Uz članak 12. Zakona koji zabranjuje pomaganje prognanika nacrtan je simbol zmije koja u kršćanstvu označava zlo, pa je osoba kažnjena progonstvom uspoređena sa zmijom. Ipak, u drugim tumačenjima zmija simbolizira mudrost. Uz članak 25. o ranjavanju i udaranju nacrtana je ruka koja drži batinu. Simbol je to počinjenja djela, ali i kažnjavanja. Uz članak 52. koji govori o lažnoj prisezi nacrtana je ruka s ispruženom šakom. Ruka je simbol blagoslova, moći, ali ovdje bi mogla simbolizirati prisegu koju je netko dao uz svoj iskaz u sudskom postupku. Ključ je nacrtan uz članak 42. koji sadrži propis o ključaru, skladištaru, te jasno simbolizira posao kojim se on bavi. Ključ također simbolizira ovlaštenje, vlast i povjerljivost osobe. Uz propis o krčmaru, tovernaru, u članku 43. nacrtan je stol na kojem su kablić, vrč i čaša – predmeti koji simboliziraju gostionicu. Uz članke 36. pa sve do 42. nacrtano je srce probodeno strijelama, kršćanski je simbol Božje ljubavi koja dopire u srce, a ujedno i simbol sv. Augustina i redovnika augustinaca. Na nekoliko mjesta nacrtani su pleter, cvijet, strijele i razne šare – pojašnjava dr. sc. Željko Bartulović.


Željko Bartulović / Foto S. Drechsler


Željko Bartulović / Foto S. Drechsler





Kolijevka pravne prošlosti


Koliko je Vinodolski zakonik važan za temelje suvremenog zakona te za ljudska prava s obzirom da se u zgradi Vijećnice Novog Vinodolskog gdje je smješten i Narodni muzej nalazi i sjedište Hrvatskog instituta za ljudska prava i humanitarno pravo, čiji su osnivači pravni fakulteti iz Hrvatske i Mostara?


– U kolijevci hrvatske pravne prošlosti svake se godine održava ljetna škola ljudskih prava za studente. U 13. stoljeću, srednjovjekovni gradovi, komune, osobito na Mediteranu, donose zakone koji reguliraju prava i obveze stanovnika i važan su izvor povijesti pojedinih naroda. Vinodolski zakonik je posebno zanimljiv jer ga nije napisao službenik vladara, to jest vlasti, već ga zapisuju predstavnici pučana uz nazočnost kneza. Znanstvenici u raznim epohama istražuju različite aspekte pravnih vrela. Tako se u doba nacionalnog preporoda u 19. st. Vinodolski zakonik istražuje i ističe kao pravni spomenik hrvatske pravne baštine. U današnje doba europskih integracija pokušavaju se utvrditi utjecaji susjednih naroda i njihovih pravnih ustanova, tj. pokazati koliko je uklopljen u europske pravne tradicije. U njemu se mogu pronaći utjecaji germanskog prava. Likuf, njem. Leitkauf, označava simboličnu kaparu kojom se potvrđuje ugovor, a kapara se daje i danas. Slijedi rukovanje pri čemu se ponekad simbolično pljune u ruku kao simbol da je dana i potvrđena riječ iz usta. Običaj čašćenja pićem ili objedom nakon obavljenog pravnog posla zvala se prema mađarskom aldomaš, a nakon isplate davao se novčić povrh cijene kao znak da je sve isplaćeno – tzv. bezvetje. Pojam permani možda potječe od langobardskih vojnika – arimanam. Langobardi su germanski narod koji su živjeli u sjevernoj i srednjoj Italiji te su preuzeli rimske pravne tradicije. U Vinodolskom zakonu postoje i romanske riječi, npr. macarol – koja vjerojatno označava đakona, žakana, te prvad – vjerojatno od prezbiter, kao i druge. Koncepcija ljudskih prava nastala je u 18. stoljeću u doba prosvjetitelja i Francuske i američke revolucije. Znanstvenici prvim aktima u kojima se na moderan način štite ljudska prava smatraju američku Deklaraciju o nezavisnosti iz 1776. godine te francusku Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Povjesničari preteče zaštite ljudskih prava traže i ranije, npr. u engleskoj Magna Carti iz 1215 i Bill of Rights iz 1689. godine. Na našim prostorima valja spomenuti Zlatnu bulu kralja Andrije II. iz 1222. godine.


Vinodolski zakonik / Foto S. Drechsler


Vinodolski zakonik / Foto S. Drechsler



Zaštita žena


Možemo li i u Vinodolskom zakoniku naći primjere tih preteča?


– Već tada su se ljudi željeli zaštiti i od zlouporaba vlasti kralja, feudalaca ili Crkve. Vinodolski zakonik, npr. posebnim propisom štiti žene pa bi to bila preteča zaštite prava žena. Ako muškarac zbaci s glave žene njeno pokrivalo za glavu, hoverlicu, koju su tada nosile žene kao znak svoje časti, a posebno udane žene kako bi pokazale da su udane, za razliku od djevojaka, počinitelj time ističe da je ona nečasna žena te za to plaća visoku kaznu. No ako to učini druga žena ili ako je opsuje, počiniteljica će platiti puno manju kaznu od muškarca, jer se to smatra manjom uvredom. U slučaju silovanja muškarci su bili strogo kažnjeni, ali novčanim kaznama, a ženi dobrog glasa se vjerovalo da je bila silovana ako nije bilo svjedoka koji bi to potvrdili. Žena je mogla naslijediti nekretnine uz uvjet da plaća davanja feudalcu kao što je to činio njen otac ili muž. Neke kulture staroga vijeka predviđale su da kći ne nasljeđuje, već se mora udati za rođaka, te će njihovo dijete naslijediti imovinu. Ponegdje je kći preuzimala ulogu sina i vodila obitelj. To se može usporediti s današnjom raspravom o pitanju roda. Ženu zajednica priznaje kao muškarca koji vodi obitelj. Naprimjer u Albaniji postoje takozvane vergine koje u tom slučaju vode obitelj i simbolično se odijevaju u mušku odjeću. U Dalmaciji se spominju takozvane picukare, kao neudane djevojke koje ponekad nose muške sakoe. Možda je i to izvjesna simbolika, a netko će tražiti sličnost s Istanbulskom konvencijom.


Kažite nam nešto više o Urbarima?


Vinodolski zakonik / Foto S. Drechsler


Vinodolski zakonik / Foto S. Drechsler



– Urbari su posebni dokumenti koji reguliraju obveze seljaka prema feudalcima, ali i oni predstavljaju zaštitu jer određuju maksimalne iznose preko kojih feudalac ne može opteretiti seljaka, regulirana su pojedina prava seljaka. Danas načelo legaliteta određuje da se nitko ne može kazniti za djelo i kaznom koja nije unaprijed predviđena zakonom. Vinodolski zakon ne poznaje takvo načelo, ali ipak pokušava ograničiti samovolju kažnjavanja pa članak 39. određuje da se osoba može kazniti za neko djelo koje nije zapisano u zakonu kaznom do najviše 6 libara, a to bi bila vrijednost vola ili danas oko 1.000 eura. To odgovara prekršajnim kaznama.


Slova puna simbolike


Rekli ste mi da je postojao i propis koji je dopuštao da suprug može tući ženu, ali ne previše, odnosno da je ne smije previše ozlijediti, što je zanimljivo i u kontekstu Istanbulske konvencije.


– Splitski statut iz 1312. poznaje takav propis. Muž je smio tući svoju ženu, ali joj nije smio nanijeti teške ozljede jer bi za njih kazneno odgovarao. Sličan je i propis koji kaže da otac ima pravo kažnjavati djecu i druge ukućane. Iako ćemo se zgroziti nad primjerom onoga što danas zovemo obiteljsko nasilje, ipak ovaj propis postavlja jednu preteču, ne zabrane, ali barem ograničenja kažnjavanja.


Za kraj razgovora vratimo se simbolici i glagoljici.


– Vinodolski zakon pisan je glagoljicom, kao i Krčki, Vrbnički statut iz 1388. godine. Glagoljička slova prepuna su simbolike. Ona su kružna i uglata, simbolika je višeznačna. U to vrijeme većina puka bila je nepismena te su im simboli služili kao komunikacijski kod. Simboli u crkvama bili su izuzetno prisutni. Pojedine vjerske slike, freske, slikane su kako bi poput stripa ispričale određenu priču. U predvorju vijećnice Novog Vinodolskog nalaze se kapiteli, ostaci nekadašnjih crkvenih stupova iz 15. stoljeća, koji nam pružaju uvid u neke simbole: palminu grančicu, ružu, otvorenu knjigu, muškarca i ženu koji mole… To je cijeli svijet simbola koji ponekad promakne našim očima pri brzom prolasku pokraj njih. Mi danas reagiramo na slova, a oni su tada reagirali na crteže, jer im je percepcija bila drukčija.