Nakon Drugog svjetskog rata uslijedilo je masovno iseljavanje – Donji Zagon / Snimio Anto RAVLIĆ
Migracije, sukobi oko pojilišta i plodnih pašnjaka, ali i otpor Zrinskima u borbi za svoja prava obilježili su povijest Zagonjana. Tomići, Rubčići, Jovanovići, Peričići i Deranje stigli su u zagonjski kraj početkom 17. stoljeća pred velikom najezdom Osmanlija
NOVI VINODOLSKI Kad je lani profesor Enver Ljubović objavio knjigu »Krmpote i Klenovica – od doseljavanja do današnjih dana«, obećao je i knjigu o zagonjskom kraju. Vjerovalo se u riječ profesora povijesti i latinskog crikveničke srednje škole Dr. Antuna Barca, a plan je bio da nova knjiga osvane po odlasku u penziju. Ljubović je požurio, pretekao penziju koja stiže u kolovozu i već završio monografiju »Zagonjski kraj kroz povijest – od doseljavanja do danas«.
Knjiga nas vraća u davna vremena današnjeg područja Gornjeg i Donjeg Zagonja, Uglavnom slabo poznata. Tome je kumovala činjenica da se radilo o neprohodnim šumama i nenaseljenom području. Sve do doseljavanja iz Liča, oskudni su izvori i literatura koji bi mogli otkriti nešto više o najstarijoj povijesti zagonjskog kraja.
Autor se osvrće i na svekoliku zapostavljenost Zagonja nakon Drugog svjetskog rata te masovno iseljavanje. Uglavnom u Novi Vinodolski, Crikvenicu i Rijeku. Priča slična krmpotskoj. Danas su mnoga sela napuštena, no u posljednje vrijeme starosjedioci obnavljaju starine, pretvaraju ih u vikendice i ljeti cijeli kraj živne. Knjiga otkriva značenje toponima Zagon. Veže se uz mjesto na kojem se okupljaju i čuvaju životinje, na kojima boravi ili se zagoni stoka.
Prezimena i nadimci
U monografiji autor piše o seobi Bunjevaca-Krmpoćana te posebice o njihovu dolasku na plodnu zaravan Zagonje uz svesvrdnu pomoć grofova Frankopana, gospodara Novog Vinodolskog.
Ljubović otkriva povijest nastanka mjesta Gornjeg Zagona (zagonjskih sela) i Donjeg Zagonja, piše o razvoju školstva, o župi, kretanju broja stanovnika tijekom 19. i 20. st, o zagonjskom kraju tijekom Drugog svjetskog rata te navodi popis s objašnjenjima svih prezimena i nadimaka po prezimenima i zaselcima.
Na temelju povijesnih dokumenata i znanstvene literature te iskaza pojedinih kazivača, Ljubović je predočio sliku migracija te posebice mnogobrojne seobe Bunjevaca-Krmpoćana iz Podzrmanja (Bukovice) u Lič, a kasnije i njihovo spuštanje iz planine prema moru u zaleđu Novog Vinodolskog te senjsku okolicu.
Posebice piše o stradanjima kraja u Drugom svjetskom ratu te o slobodnom partizanskom teritoriju, čiji je centar bilo područje Gornjeg Zagonja (Krasnica, Trbotinj, Kal, Plužnice i Valač). Knjiga je vrijedna i jer se prvi put na jednom mjestu objavljuje popis svih prezimena i nadimaka zagonjskog kraja.
Uvijek je zanimljiva priča o doseljavanju. Početkom 17. stoljeća pred velikom najezdom Osmanlija u zagonjski kraj stižu Tomići, Rubčići, Jovanovići, Peričići i Deranje. Usmena predaja, koja se vremenom prenosila s koljena na koljeno govori da su se ove obitelji u općoj seobi naselile na područje oko Smokvice, ali su im Frankopani dodijelili bolje zemljište zapadno od Ledenica, tj. zaravan Zagonje.
Ukupno 18 obitelji je po usmenoj predaji naselilo područje zapadno od mjesta Batera te osnovalo naselja: Krasnicu, Kal, Trbotinj, Valač i Plužnice koje jednim imenom zovemo Gornje Zagonje (Gornji Zagonj). Baričevići su tada imali 21 kuću, Deranje 25, Jovanovići 75, Peričići 31 i Tomići 30 kuća.
Čita se kao roman
Deranje i Peričići, nakon naseljavanja Zagonja nisu dalje selili kao ostale zagonjske obitelji. Baričevići su migrirali u Podgorje, na područje Jablanca, a poslije sele u Liku nakon oslobođenja od Osmanlija. I na kraju se vraćaju u Zagon.
Neki članovi roda Baričevića su se odselili kasnije u Jablanac, a zatim u Pazarište, Lovinac i Skočaj u Lici. Jovanovići su ostali u Zagonu (Gornji i Donji Zagon), ali ih ima i u Mrkoplju, Fužinama, Lokvama u Gorskom kotaru i Pazarištu u Lici. Tomića, osim u Donjem Zagonu i gornjozagonjskim selima ima i u Liču, Mrkoplju, Sungeru i Pazarištu u Lici.
Povijest Zagonjana su obilježile i svađe Bunjevaca-Krmpoćana sa Senjanima i Ledeničanima oko pojilišta za stoku i plodnih pašnjaka jer je kraj bio prenaseljen, ali i otpor Zrinskima u borbi za svoja prava. Monografija se gotovo čita kao roman. Posebno će biti zanimljiva Zagonjanima. Nakladnici su Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski te Zavičajna udruga »Radinje« Gornji Zagon.
