Snimio Davor KOVAČEVIĆ
U pred i postsezoni mogu se organizirati literarne i umjetničke kolonije inspirirane Scottovim prijateljstvom s poznatim piscem i pjesnikom lordom Byronom, književne i poetske večeri, različiti susreti i natjecanja na ovu temu. Mogu se osmisliti botaničke i pješačke tematske ture koje će povezati uvalu Črišnjeva, uvalu Grabrova i uvalu Trnova, sportsko rekreacijski susreti, naprimjer, plivački maraton inspiriran Scottovim i Byronovim plivačkim maratonom od kanala Grande do Lida u Veneciji, smatra Romana Lekić
Pola stoljeća ove godine slavi Uvala Scott, turističko naselje koje je u mnogočemu bilo pionirsko u razvoju turizma. A povijesno je ovo područje vezano i za poznatog lorda Byrona, riječkog trgovca Adamića, a ime je dobilo po Alexanderu Scottu of Coldhousea.
Danas je, nažalost, malo ostalo od negdašnjeg sjaja. O tome što je Uvala Scott bila nekad, koje priče ovo područje može ispričati, kao i o tome što danas čini turizam doživljaja, razgovarali smo dr. sc. Romanom Lekić, pročelnicom odjela za turizam Edvard Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, Opatijkom koja je cijelu svoju profesionalnu karijeru vezala uz turizam, i to turizam doživljaja.
Počeci na Kvarneru
Svoje početke veže uz Kvarner Express, a uz ostalo je vodila i vlastitu turističku agenciju, a svoje dugogodišnje iskustvo prenosila je studentima i na Zagrebačkoj školi za menadžment gdje je bila prodekanica za razvoj i poslovne odnose, kao i na Veleučilištu Vern gdje je bila predstojnica katedre za turizam.
Zaljubljenica ste u ovaj kraj, što, dakle, možete reći o povijesti područja gdje se nalazi Uvala Scott?
– Alexander Scott of Coldhouse je u prvoj polovici 19. stoljeća u uvali Dubno kod Kraljevice, odnosno u današnjoj Uvali Scott, kupio posjed i sagradio manji obiteljski ljetnikovac. Okoliš je uredio kao perivoj i svojevrsni arboretum, a na imanju je sagradio još konjušnicu i ribarsku kućicu. Posjed je bio ograđen velikim polukružnim kamenim zidom, napravio je i prilazni put koje domaće stanovništvo zvalo »ingležova cesta«. Poznati arhitekt Igor Emili u Scottovo »prostranstvo ljubavi« uložio je svoj talent i realizirao svoje najvažnije ostvarenje – turistički hotelski kompleks Uvala Scott. Ovaj projekt donio mu je brojne nagrade i priznanja, a danas začuđuje i oduševljava organska gradnja i multifunkcionalni prostor u kome su vješto uneseni dijelovi tradicijske kulture i elementi iz Scottova života koji sa okolišem tvore jedinstvenu cjelinu.
To je izvrstan primjer za povezivanje turizma i prostora u svojoj prvobitnoj zamisli i izvedbi kroz održivi turistički kompleks koji poštuje lokalnu autentičnost i identitet i uključuje krajobrazne elemente i pejzaž. Naselje je zbog svih tih odlika dobilo i status zaštićenog dobra. Činjenica je i da je Scott oženio kćer znamenitog riječkog trgovca Adamića te njegovo prijateljstvo sa lordom Byronom.
Riječ je, kasnije, bila i o prilično modernom turističkom odredištu?
– Uvala Scott bila je među prvim mini destinacijama na Jadranu koja je imala lounge bar, caffe bar i disco club smješten u istom prostoru umjetničke galerije. U prostoru Scottove konjušnice koji je nazvan »White horse« po danu je bio lounge bar osmišljen kao art kafe u galeriji umjetničkih slika na temu konja sa posebno odabranom glazbom i s uređenim vanjskim prostorom u prirodnoj hladovini uz dvije staze za boćanje. Noću se ovaj prostor pretvarao u disco club sa DJ-om i gostovanjima poznatih pjevača i bendova. Današnja taverna, a nekadašnji Scottov ljetnikovac dizajnirana je kao multifunkcionalni prostor.
Nažalost, naselje je izgubilo sve svoje zvjezdice i danas je prenoćište, treba temeljitu obnovu i reinterpretaciju. Veliki dio sadržaja koji je postojao i predstavljao dodanu vrijednost danas više ne postoji ili je devastiran, pješačke staze su zapuštene i nemaju rasvjetu, postoje problemi s kanalizacijom, dječje igralište nije adekvatno opremljeno i osigurano, problem je i s wc-om na plaži, pristupne stepenice za more su zahrđale i klimave, tuševi neadekvatno osigurani od klizanja tako da su potencijalni izvor lomova i nesreća, tu je i neadekvatno odlaganje otpada.
Cijelo naselje privatnih vikend kuća i apartmana koje je iznad hotelskog naselja slabo je osvijetljeno, odvoz smeća je neredovit, premalo je kontejnera, nema sistemske deratizacije pa su se razmnožili štakori… Cijelu sliku fizički dodatno nagrđuje i razrušen dio obale s odronjenim dijelom brda koji je »misteriozni Austrijanac« razbijao zadnje tri godine, a predstavlja ruglo i narušava pejzažni ugođaj da ne spominjem buku i uznemiravanje tijekom ljeta prijašnjih godina. Ono što moram, međutim, naglasiti je povezanost i prijateljstvo stalnih gostiju koji su zaljubljenici u Uvalu Scott.
Postoje gosti koji dolaze godinama i predstavljaju onu »kritičnu masu« koja se međusobno druži, povezana je dugotrajnim prijateljstvima s lokalnim stanovništvom koje dolazi u Uvalu Scott na kupanje i vlasnicima vikendica i apartmana. Svi oni zajedno stvaraju atmosferu i podižu razinu energije i zajednički uživaju bez obzira na sve probleme i manjkavosti koje danas postoje. Vjerujem da ova grupa može predstavljati jezgru za osnivanje Kluba prijatelja Uvale Scott. Ova grupa može biti jezgra i za razvoj sve poznatijeg oblika volonterskog turizma – voluntarizma, gdje se raznim akcijama i projektima socijalne kohezije mogu popraviti i riješiti neki postojeći problemi. Ove godine je 50 godina od otvaranja ovog naselja pa je to moj mali doprinos i prijedlog za obilježavanje jubileja, a ujedno je pokušaj da se skrene pažnja na one probleme koji se relativno brzo mogu ukloniti jer su u ingerenciji lokalne uprave i hotelskog naselja.
Jesmo li još uvijek primarno ljetna destinacija? I kako gledate na problem kadrova u turizmu?
«Ružno pače«
Uvala Scott je danas »ružno pače«, međutim, kakve nam priče i doživljaje s turističkog aspekta može ponuditi ukoliko se nađe interesa i dobre volje?
– U pred i postsezoni mogu se organizirati literarne i umjetničke kolonije inspirirane Scottovim prijateljstvom s poznatim piscem i pjesnikom lordom Byronom, književne i poetske večeri, različiti susreti i takmičenja na ovu temu. Nadalje treba istaknuti elemente tradicijske kulture utkane u arhitekturu i dizajn naselja kroz ognjišta-kamine, dimnjake, primorski trg, suhozide i maslinike, tu je i ruža vjetrova – bura i jugo koji se mogu interpretirati kroz tematske razglede i ture te različite radionice i animacijske programe. Mogu se osmisliti botaničke i pješačke tematske ture koje će povezati uvalu Črišnjeva, uvalu Grabrova i uvalu Trnova, sportsko rekreacijski susreti, naprimjer, plivački maraton inspiriran Scottovim i Byronovim plivačkim maratonom od kanala Grande do Lida u Veneciji.
Svakako treba potaknuti zaštitu i mogućnost za kapitaliziranje priče o jedinoj preostaloj tuneri u Uvali Scott koja se treba obnoviti i staviti interpretacijska ploča barem na hrvatskom i engleskom jeziku. Sve se može povezati sa Scottovom ribarskom aktivnosti i ribarskim naseljem Trnova te takmičenjem Big game koji se svake godine održava ovdje. Postoji realna osnova i za povezivanje kroz tematsku rutu priču o trgovcu Adamiću i njegovom djelovanju na riječkom području te o dobrotvornom radu njegove kćeri Cristine koja je bila Scottova supruga… To je možda jedna od ideja za uključivanje u turističku ponudu grada Rijeke kao Europske prijestolnice kulture iduće godine. Posebna atrakcija je most kopno-Krk. Armadina bakljada postaje sve interesantnija i privlači sve veći broj domaćih i stranih turista koji ovu akciju prihvaćaju vrlo emotivno jer je ugođaj impresivan i idealan za slikanje i stavljanje na društvene mreže. Sve nabrojano stvara interesantnu platformu za razvoj turizma posebnih interesa koji mogu biti uklopljeni svojim sadržajem i načinom prezentacije u održivi doživljajni turizam.
Bez obzira na brojne probleme, ljubitelji uvale Scott i dalje dolaze / Snimio Ivica TOMIĆ
Kada govorimo o turizmu doživljaja, dali ste velik doprinos novom projektu opatijske TZ Opatijski vremeplovu. Kako ste odabirali likove i njihove priče? Koristi li dovoljno Opatija svoju povijest kao turistički adut?
– Istaknula sam Opatiju, ne samo zato što sam rođena Opatijka i za ovaj kraj sam emotivno vezana i što odlično surađujemo, već zbog toga jer je lokalna turistička zajednica pokazala spremnost i visoki stupanj stručnosti i kreativnosti u nastojanju da svojim gostima pruži nezaboravan doživljaj. Organizacija Opatijskog vremeplova s tematskim kostimiranim turama i međusobna umreženost s ostalim tematskim manifestacijama i eventima pravi je pogodak i primjer za doživljajni turizam gdje su animacija i manifestacije upravo način komunikacije i čine od Opatije »eventfull« grad.
Pomno odabrani likovi koji su autentični i povijesno utemeljeni predstavljaju identitetsku poveznicu s Opatijom kakva je nekada bila, ali i s Opatijom kakva je danas. Odlično izabrani vodiči i animatori, gdje se slijedio njihov kreativan impuls i talent, svakako su doprinijeli originalnosti izvedbe pa se s pravom može reći da je svaka tura svojevrsni performans i usklađena je s različitim motivima turista, ali i različitim pričama. Tehnika »storytellinga« u kombinaciji s »living history – oživljenom poviješću« nudi i emocionalni naboj, ali i novo razumijevanje stvari i pojava i nova stajališta o stvarima i događajima.
Priče, vicevi, analogije i metafore omogućuju da se stvore vlastite veze i asocijacije koje onda iskustvo čine osobnim i smislenim. Tu je i interaktivno uključivanje turista u samu turu, primjerice, kroz priču o Izidori Duncan. Tu gosti mogu osjetiti i probati bosom nogom tlo po kojem je ona hodala i dobila inspiraciju za svoje pokrete potaknuta njihanjem palmi u Opatijskom parku. Moji studenti na terenskoj nastavi bili su prva grupa koja je prošla na početku sezone kroz iskustvo i mogu reći da sam dobila odlične reakcije. To je bilo iznenađenje za njih jer su očekivali stereotipni razgled.
Ima li tu još priča za ispričati?
– Mislim da je Opatija postigla puni pogodak i da se treba slična ponuda širiti na regiju i na pred i podsezonu, a poseban je izazov zimski period. Naravno treba otkriti nove priče koje se kriju u prošlosti, ali i u načinu života današnjih ljudi, u pejzažu, arhitekturi, umjetničkoj aktivnosti. Sa studentima radimo upravo takve projekte. Osobno sam kao antropolog fascinirana mitovima i arhetipskom povezanošću koju i danas imamo s ovim bezvremenskim pričama. Zahvaljujući prof. Belaju i prof. Katičiću i njihovim znanstvenim radovima i istraživanjima saznala sam da sam se rodila u Liburnijskom mitskom trokutu, u Voloskom koji predstavlja jedan dio mitskog trokuta vrh Perun – Volosko – Trsat koji su Slaveni dolaskom na ovaj prostor utisnuli u prostor. Volosko je i mjesto kozmičke drame koje je predstavljalo dio ljubavnog trokuta u mitologiji Perun-Veles-Majka Mokoš i upravo je Volosko bilo mjesto gdje se Majka Mokoš nalazila sa svojim ljubavnikom Velesom. Ovo je samo ideja za novo oblikovanje priče i mitskog itinerera koji se može nadopuniti i radionicom te povezati s Parkom prirode Učka i Rijekom. Još jedna ideja za iduću 2020. godinu!
Romana Lekić govori o Uvali Scott / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Koje se greške događaju u hrvatskom turizmu, i u kojem smjeru po pitanju turističkog razvoja Hrvatska treba ići, s obzirom da često govorimo kako se ne trebamo ugledati na turizam resorta kakav ima, primjerice, Turska?
– U okrilju kulturne globalizacije turisti više ne kupuju uslugu, nego iskustvo i doživljaj koji im omogućuje uspomenu i senzaciju. Ono što je u Hrvatskoj vidljivo je da još uvijek nije spoznato da je za stvaranje uspješnog i profitabilnog proizvoda iznimno važan koncept cjelovitoga turističkog proizvod. Ne može se, naime, očekivati automatska uspostava harmonije između različitih elemenata turističkog proizvoda, s obzirom na različite vlasnike smještaja, prijevoza i atrakcija koji često imaju oprečne ciljeve i interese. Greška je što se do sada turizam u Hrvatskoj nije promatrao holistički, kao sustav i kao fenomen i kao oblik interkulturalne komunikacije, a ne samo kao tržište ponude i potražnje. Naime, svaki sektor je dosta izoliran pa hotelijerstvo ima svoju priču, ugostiteljstvo svoju, obiteljski smještaj svoju, muzeji svoju, nema niti usklađenosti turizma s prostorom.
Iako se formalno rade strateški i akcijski planovi regije i županije ne djeluju koordinirano i umreženo, česta pojava je da su zapravo konkurencija. Jedan od problema je što su do sada župani odnosno gradonačelnici bili predsjednici turističkih zajednica i turizam najčešće nije bila domena kojom su se bavili. Zbog drugih obaveza i aktivnosti za turizam nisu imali vremena i interesa. Nadalje, zanemarivala se spoznaja da je razvoj proizvoda zapravo sociokulturna praksa, a forsirali su se univerzalni modeli kao »know-how«. Prepoznavanje društvene prirode turističkog proizvoda također je bilo zanemareno i isticala se isključivo ekonomska i statistička strana, odnosno broj noćenja, i tu se ispustila važnost lokalne zajednice, a ona ima značajnu ulogu u kreiranju proizvoda koji su društveno i kulturno održivi.
Romana Lekić govori o Uvali Scott / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
U Hrvatskoj, koja je još uvijek usmjerena na odmorišni turizam mora i sunca, još uvijek prevladavaju stereotipne ponude, a u skladu s time i takvi gosti pa turističke destinacije počinju sve više sličiti jedna na drugu. Veliki broj obiteljskog smještaja ostavlja turiste »bez savjeta i vodstva«, a u sezoni manji broj turista dolazi putem turističkih agencija koje vode brigu o gostima i nude im osmišljene programe. Tu se »loptica« prebacuje na turističku zajednicu i njihovo umijeće upravljanja turističkom destinacijom. Ako dodamo masovnost i gužvu i različite probleme koji se javljaju dolazimo do toga da nam turističke destinacije često »pucaju po šavovima« što rezultira nezadovoljstvom i gostiju i lokalnog stanovništva. A »sol na ranu« je i manjak školovane i motivirane radne snage pa se pribjegava rješenjima uvozne najamne radne snage koja ne poznaje niti lokalnu kulturu niti jezik. Osim priznavanja tradicijskih elemenata, turizam mora promicati identitet, kulturu i interese lokalne zajednice – to bi pitanje trebalo biti u središtu pozornosti razvoja turističke destinacije. Mislim da resorti kakvi su u Turskoj nikako nisu rješenje.
Gdje je Hrvatska danas kada govorimo o turizmu doživljaja?
– Do sada se u pravilu griješilo u tome što se oslanjalo na masovni turizam i stereotipnu ponudu. U turizmu novog doba fokus je na individualan pristup, potrošači traže »tailor-made« izazove, one koji odgovaraju njihovoj osobnosti. Novi turisti postaju više kritičari, manje lojalni, traže vrijednost za novac i ne nužno jeftine cijene. Oni su hedonisti, svjesni su kvalitete, individualisti i traže samounapređenje. Ne smijemo zaboraviti da »novi« turist traži iskustva koja će ga zabaviti, educirati i uključiti u specifičnost kraja kojeg posvećuje.
Kombinacija obale i zaleđa
Spomenuli ste regije, možete li usporediti Kvarner s primjerice, Istrom, ili Dalmacijom?
Dalmacija i otoci, pak, imaju drugačiju priču od Istre i Kvarnera, uglavnom su usmjereni na sezonu i masovni turizam – pogotovo otoci koji se doslovno »gase« na kraju sezone i ostaje malo lokalnog stanovništva. Veći gradovi napravili su odmake, tu bih istaknula posebno Šibenik koji pokazuje spremnost za razvoj održivog kulturnog turizma, koriste se EU projektima za obnovu kulturnih spomenika, rade na brendingu. U Splitu se pojavljuju mali obiteljski tematski hoteli – ističem skupinu heritage hotela – koji obogaćuju svojim dizajnom i s ponudom Splita i čine sinergijsku cjelinu. Zbog antičke povijesti grada koja je u fokusu turističke ponude možda je zanemarena ostala povijesna baština koja bi se kroz storytelling mogla dobro plasirati i kao iskustvo dobro i prodati. Naprimjer Tijardović i njegova ostavština, priča o Splitskim festivalima i pjevačima, Marmontov Split…
Romana Lekić govori o Uvali Scott / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Dakle, kako dalje?
– Moje rješenje, odnosno savjet za turizam budućnosti u Hrvatskoj je da turistička destinacija kao osnovni nukleus turizma treba biti otvorena ka učenju i traženju kreativnih i inovativnih rješenja jer se tako stvara klima koja turističke radnike i stanovnike potiče na učenje i na razvijanje punih potencijala. Poduzeće koje uči, odnosno turistička destinacija koja uči novi je model, odnosno posebna poslovna filozofija usmjerena prema oblikovanju turističkih poduzeća i turističke destinacije orijentirane na zaposlene i na njihovo sudjelovanje u rješavanju problema. Turistička destinacija koja uči posebnu pažnju treba posvetiti osobnom i stručnom usavršavanju. jer je osobno i profesionalno usavršavanje pojedinca, i to kako turističkih radnika tako i stanovnika, ključno je za uspjeh, odnosno atraktivnost te destinacije. Turizam i industrija slobodnog vremena općenito suočeni su s potražnjom za emocijama od svojih početaka stoga se posebna pažnja treba usmjeriti na usvajanje specifičnog seta instrumenata kojima se odgovara na tu potražnju u turizmu, a naziva se imagineering kao »inženjering za imaginaciju«. Imagineering je umijeće menadžmenta kojim se kombinira duhovnost i profesionalnost u »inspirirajuće« i kreativne poslovne operacije. Slično marketingu, to je set instrumenata koji se mogu iskoristiti za postizanje komercijalnih i društvenih ciljeva.Ono što je najvažnije u ovom procesu je da se turistički radnici počinju razmišljaju sustavno i povežu se, surađuju, razmjenjuju ideje i zajednički ostvaruju rezultate kojima pomažu lokalnim i globalnim zajednicama.
