Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 4
Sutra: 16° 16° 4
15. studenoga 2019.
Svečanost u Mitan marini

Najstariji Novljanin proslavio 100. rođendan: Stoljeće života Krste Zoričića

Najstariji Novljanin proslavio 100. rođendan: Stoljeće života Krste Zoričića
Najstariji Novljanin proslavio 100. rođendan: Stoljeće života Krste Zoričića
Autor:
Objavljeno: 7. studeni 2019. u 12:26 2019-11-07T12:26:55+01:00

Na pitanje, pri dolasku na svečanost, što će mu štap koji u posljednje vrijeme nosi ali se na njega gotovo ni ne oslanja, Krsto odgovara u svom stilu: - Vidjet ćeš kad budeš imao sto godina!

NOVI VINODOLSKI - U novljanskoj Mitan marini organizirana je u aranžmanu gradskog vodstva nesvakidašnja svečanost: proslavljen je 100. rođendan Krste Zoričića! Prvi koji mu je čestitao bio je gradonačelnik Velimir Piškulić. Danas najstariji Novljanin, Krsto Zoričić, rođen je 6. studenoga 1919. godine, naravno u Novom Vinodolskom, i to od oca Petra, s obiteljskim nadimcima Grujica i Vlašić, te od majke Marije rođene Peričić, Kranjčike, poznatije u svojem gradu kao Marica Peričika.

Životni krug

Krsto se i danas dobro sjeća djetinjstva, kada je u proljeće i ljeto s vršnjacima po čitave dane trčao bos, pa kada su, kao pučkoškolci, i djevojčice i dječaci bili odjeveni u iste, danas bi se reklo uniseks odore. Nakon završetka osnovne i Građanske škole u Novom Vinodolskom, Krsto odlazi s majkom u Zemun i završava Trgovačku akademiju, dok mu brat Svetozar tamo diplomira na Agronomskom fakultetu. Koncem 1938. godine Krsto se zapošljava u Beogradu, a potkraj 1941. u Zagrebu, odakle se nakon izlaska iz ustaškog zatvora sklanja u Novi Vinodolski, do odlaska u partizane 31. srpnja 1943. godine.

Nakon rata radio je u Rijeci, a od veljače 1946. dobiva posao u Saveznom ministarstvu vanjske trgovine u Beogradu, a odatle prelazi na poslove u Trst i Milano kao predstavnik spomenutog ministarstva.

Od početka 1952. godine Krsto ponovno radi u Beogradu, u jednom vanjskotrgovinskom poduzeću, i to do početka srpnja 1955. godine, kada utemeljuje i postaje tajnikom Jugoslavensko-talijanske trgovinske komore u Beogradu, a tu dužnost obavlja do početka ožujka 1961. godine. Te odlazi na posao u Milano, u predstavništvo jednog beogradskog vanjskotrgovačkog poduzeća.

U studenome 1946. u Beogradu se ženi Zorom Agotić iz Feričanaca. U Trstu mu se u ožujku 1948. rodio sin Boro Krešimir, a u Donjem Miholjcu, u ožujku 1952. godine mlađi sin Eugen.

Tragedija

Uz Krstovu obitelj vezana je i teška tragedija: 11. kolovoza 1970. u automobilskoj nesreći u Bizovcu pogibaju mu supruga Zora i sin Boro, te još pet osoba, koje su iz Feričanaca pošle automobilom prema Osijeku kao darivatelji krvi, da bi dali krv za mlađeg sina Eugena koji se nalazio u tamošnjoj bolnici.

Krsto se koncem rujna 1973. godine vraća u Novi Vinodolski i tu do odlaska u mirovinu, do konca listopada 1976. kao direktor vodi HTP »Lišanj«. Od sina Eugena Krsto ima dvije unuke, Barbaru i Micol, a 2009. rodio mu se i praunuk Fabio Mario Greco, te 2013. još jedan praunuk Filipo Greco. Krsto je u srpnju 1977. godine bio zasnovao brak s Novljankom Jasnom-Sekom Šefer.

Krsto Zoričić svoju je darovitost za pisanje i publicistiku okrunio kapitalnim djelom, Novljanskim biografskim leksikonom. U toj knjizi opisao je rodoslovna stabla mnogobrojnih Novljana, a taj materijal još čeka objavljivanje.

Na pitanje, pri dolasku na svečanost, što će mu štap koji u posljednje vrijeme nosi, ali se na njega gotovo ni ne oslanja, Krsto odgovara u svom stilu:

- Vidjet ćeš kad budeš imao sto godina!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.