Ratnom invalidu prijeti deložacija

Muke obitelji crikveničkog branitelja: Iz stana živi nećemo izaći

Anto Ravlić

Osjećam se progonjeno, a radili smo sve po zakonu. Kažu da moram na ulicu, a da smo provalili u stan, bili lopovi, imali bi pravo na stan, ističe Vlado Strinavić čijoj obitelji prijeti deložacija 



CRIKVENICA » Ni kriva ni dužna, crikvenička obitelj Strinavić svaku noć liježe sa strahom i pitanjem: hoće li ovo biti posljednja noć u našem stanu u Ulici Franje Cara? Tročlanoj obitelji prijeti deložacija iz stana od 34 kvadrata u koji su uselili još 2004. godine. Ugovor o najmu im je istekao 1. ožujka ove godine. Vjerovali su da će produženje ugovora biti tek automatizam, no situacija se zakomplicirala. 



HZMO je vlasnik stana u Crikvenici, F. Cara 13, veličine 31 kvadrata, kojim je raspolagao Grad Crikvenica, odnosno pravni prednik Grada – Skupština Općine Crikvenica. Zavod je putem Područne službe u Rijeci u ožujku 1995. pokrenuo sudski postupak radi povrata predmetnog stana, koji je okončan u ožujku 2010. rješenjem Županijskog suda u Rijeci kojim je naloženo Gradu Crikvenici da preda Zavodu navedeni stan u posjed. Tijekom sudskog postupka Grad Crikvenica raspolagao je predmetnim stanom te je 25. veljače 2004. dao stan u najam na deset godina Vladi Strinaviću, koji je istekao 1. ožujka 2014. Prema riječima predstavnika Grada Crikvenice, Grad je ponudio g. Strinaviću u najam drugi stan slične površine, koji je Strinavić odbio. 


  HZMO je na poziv gradonačelnika Crikvenice krajem veljače 2014. sudjelovao na sastanku oko postizanja dogovora za rješavanje nastale situacije, no konačno rješenje još nije dogovoreno. Zavod zagovara rješavanje problema mirnim putem i deložacija još nije zakazana, no istovremeno kao odgovoran gospodar dužan je skrbiti za svoju imovinu, priopćenje je Odjela za odnose s javnošću HZMO-a.





  Obitelj invalida Domovinskog rata deset je godina živjela u prostoru MORH-a u uvali Slana. Od Grada Crikvenice 2004. godine dobivaju stan prema listi prioriteta, ne znajući da se Grad sudi za vlasništvo s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje. Stan je bio u katastrofalnom stanju, objašnjava Vlado Strinavić dodajući da i dan danas otplaćuju kredit koji su digli za uređenje stana. Grad gubi na sudu i stan preuzima HZMO. 


  – Grad Crikvenica mi je ustupio stan kao svoje vlasništvo, no tadašnja Uprava Grada Crikvenice zatajila je da su vodili sudski spor po pitanju vlasništva od 1995. godine. Da sam znao za sudski proces, ne bih prihvatio korištenje stana ni pod kakvim uvjetima, priča Vlado Strinavić i navodi da uredno plaća najamninu za stan i sve troškove usprkos kreditu kojeg obitelj pokriva sa plaćom supruge i njegovom mirovinom od dvije tisuće kuna. 


  – Obavio sam više razgovora s gradonačelnikom Crikvenice Damirom Rukavinom koji je naslijedio problem, kao i sa HZMO-om, obraćao se Ministarstvu branitelja, ali i dalje nisam bliže rješenju, jer ni na jednu zamolbu, osim od Grada Crikvenice, nisam dobio odgovor. 


  Strinaviću je Grad Crikvenica spreman pomoći u otkupu stana, traži se rješenje sa HZMO-om. 


  – Moj problem je jedinstven po tome što ništa nisam učinio protuzakonito, a stavljen sam u vrlo nezavidnu pravnu situaciju, iz koje se moram sam izvlačiti. Rekli su mi da bi imao pravo na stan da sam 2004. godine provalio u stan. Osjećam se progonjeno, a radili smo sve po zakonu. Kažu da moram na ulicu, a da smo provalili u stan, bili lopovi, imali bi pravo na stan, ističe Strinavić dodajući da Grad Crikvenica nema zamjenski stan u koji bi ih smjestio. 



U čitavoj priči je tragikomično da Strinavići nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć jer imaju automobil. Možda bi bilo logike da auto nije star 34 godine. 



  Neslužbeno smo doznali da Grad Crikvenica nema stana koji bi mogao ponuditi Strinavićima koji su zakinuti na još jedan način. Vlado Strinavić već godinama ima privremeno rješenje za invaliditet. Kad bi država samo potvrdila stalan status, Strinavić bi mogao dobiti stan i po braniteljskoj osnovi. 


  – U HZMO-u su nam rekli da bi imali pravo na prvokup da smo plaćali stanarinu njima. Ja sam plaćao, a najmanje sam ja kriv zbog ovog zapleta, kaže Strinavić. 


  – Mi iz stana živi ne idemo, kažu Vlado i Đurđa Strinavić.