DELNICE Velika i impozantna delnička pogrebna kočija koja je odlukom Ministarstva kulture nedavno proglašena zaštićenim pokretnim dobrom Republike Hrvatske iznimno je vrijedan svjedok prošlosti, a kočije ove vrste i veličine, ako su u potpuno ispravnom stanju, dostižu cijenu od više stotina tisuća eura, ponajprije jer su vrlo rijetke, govori nam Davor Grgurić, predsjednik Etno udruge »Prepelin’c«, dodajući kako je delnička čija je starost više od sto godina, već u dosta teškom stanju pa joj je i ta financijska vrijednost manja, ali kao svjedok prošlosti nedvojbeno vrijedi jako puno.

Govoreći o tome kako je došao do kočije Grgurić kaže:

Impresivna priča

– Priča počinje 2004. godine kad saznajem da u prostoru stare ciglane u Kupjaku godinama stoji ostavljena stara pogrebna kočija koja je davno Delničanima, a potom Kupjačanima služila za prijevoz pokojnika. Budući da godinama prikupljam eksponate iz prošlosti odlučio sam provjeriti o čemu je riječ i čim sam je vidio kroz prozor – jer ciglana nije bila otvorena – ostao sam oduševljen je bila riječ o zaista impresivnoj kočiji, velikih dimenzija i prekrasno ukrašenoj. Naravno, odmah sam shvatio da je nužno potrebno zaštititi je i sačuvati pa sam otišao do tadašnjeg delničkog gradonačelnika Marijana Plešea koji je, shvativši o kako značajnoj pokretnini je riječ, odmah odlučio da će Grad Delnice preko tada upravo osnovane Udruge »Prepelin’c« otkupiti tu kočiju od tadašnjeg Mjesnog odbora Kupjak.

Neposredno nakon toga odlučili smo je prebaciti u Delnice pri čemu nije u obzir dolazilo da njome idemo cestom jer je sa svojih više od stoljeća starosti u takvom stanju bilo upitno bi li izdržala taj put. Tako smo je do Delnica prebacili uz pomoć vučne službe Polić i smjestili u prostor tvrtke »Lipa« d.o.o. suvlasnika Majnarića i Saba, a prije toga smo izazvali veliku pažnju Delničana jer smo je provezli cijelom Supilovom. Nakon što smo je doveli u Delnice krenuli smo u istraživanje i ustanovili da je u Gorski kotar pristigla iz Slavonije odakle je došla najvjerojatnije iz Njemačke ili Austrije budući da su način gradnje i ukrasi tipični za ta područja.

Bogata prošlost

Saznali smo i to da ju je tamo negdje oko dvadesetih godina prošlog stoljeća kao već rabljenu, ali u odličnom stanju, nabavio tadašnji poznati delnički industrijalac Bolf koji je, između ostalog, imao i vlastito pogrebno poduzeće. To njegovo poduzeće sve do kraja Drugog svjetskog rata koristilo je kočiju za prijevoz pokojnika do groblja, a isto je nastavljeno i po završetku rata s tom razlikom da je pogrebna kočija nacionalizirana i služila je i dalje u istu svrhu, ali ovog puta kao društveno vlasništvo i to sve tamo negdje do šezdesetih godina prošlog stoljeća kad ju je tadašnja Općina Delnice, koja je nabavila manju kočiju, ustupila tadašnjoj Mjesnoj zajednici Kupjak gdje je i dalje služila pri prijevozu pokojnika pa je, primjerice, na posljednji počinak njome prevezena i moja baka. Kočiju su u Kupjaku koristili tamo negdje do kraja sedamdesetih kad je smještena u ciglanu u Kupjaku i tamo bila sve do 2004. kad ju je Grad Delnice otkupio.

Sam čin otkupa, čini mi se, dogodio se u posljednjem trenutku jer su za nju zanimanje iskazivali pojedinci iz Opatije koji su je željeli prenamijeniti u turističku atrakciju. No, zahvaljujući gradonačelniku Plešeu ona je ipak, na svu sreću, završila u Delnicama. Ubrzo sam je, kao i niz drugih starih stvari koje sam prikupio, počeo pokazivati raznim stručnjacima za povijest i konzervatorima i svaki sam put nailazio na oduševljenje i prijedloge da se ta stara lijepa kočija zaštiti i proglasi pokretnim kulturnim dobrom.