Špetnjakova kuća – »zaštićeni« biser narodnoga graditeljstva / Foto Željko MALNAR
Održavanje i adaptacija zaštićenih objekata vrlo su skupi – nema modifikacija, stolarija i krovište moraju biti istovjetni postojećima, uz još niz uvjeta... Zbog toga mještani polako dižu ruke od svojih starina, što se može vidjeti i na derutnoj kući nekadašnjeg industrijalca
PREZID Kada je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća dio Prezida stavljen pod zaštitu kao sredina izraženog narodnog graditeljstva, mnogi zaljubljenici u baštinu pozdravili su taj potez, smatrajući da je time zaštićen sadržajni dio graditeljstva u ovom kraju.
No otrežnjenje je uskoro došlo, prvenstveno kad je riječ o vlasnicima zgrada unutar zone zaštite, jer dok su oni u početku smatrali da zaštita znači i osiguravanje neophodno potrebnih sredstava za održavanje i uređenje objekata, u praksi se to pokazalo drugačijim.
Već kad su prvi mještani željeli iskoristiti nove »pogodnosti«, susreli su se s velikim problemima, jer sredstava za te namjene nije bilo, a uvjeti koji su se tražili kod adaptacije prelili su čašu strpljenja.
Djedovina propada
»Zaštita« na prezidanski način pokazala se kao promašaj, pojedinci su počeli graditi kuće na drugim mjestima, prepuštajući pritom starine i svoju djedovinu da propada, a mnogi su žitelji i odselili u druge krajeve.
Opasnost za prolaznike
Posebno ružnu sliku pruža zgrada nasuprot nekadašnjeg salona »Finvestcorpa«, mnogima znana kao Špetnjakova kuća, jer je u njoj živio nekadašnji industrijalac i vlasnik pilane na Milanovom vrhu. Kuća propada, u derutnom je stanju i predstavlja opasnost za prolaznike, a postavljene oznake tek su pokušaj da se spriječi nesreća.
Mnogi mještani smatraju da bi trebalo objekt staviti van zaštite i pozvati nadležnu inspekciju da izađe na lice mjesta i izda rješenje o rušenju, i to što prije, kako bi se izbjegle neželjene posljedice i netko stradao. Jer, ukoliko se to desi, pitanje je tko bi za to snosio odgovornost?