Dućani otvoreni, glavne ceste u pravilu prohodne, sporedne se također čiste, voze i autobusi… Gorski kotar jučer se polako vraćao u normalu nakon prekjučerašnje mećave koja je zbog siline i količine snijega zaustavila čak i ralice na neko vrijeme, a ljude praktički odsjekla od svijeta. Prokopavali su se tuneli, negdje kroz metar i pol pa i više snijega nanijetog zapusima vjetra, sumirale eventualne štete. 

    Na toplom su jučer bili sklonjeni i Sanela Propatić i njeno šestero djece Renato, Laura, Nikolina, Ljubomir, Sanela i Božidar, starosti od jedne do šest godina. Ovoj se obitelji iz romskog naselja u Dedinu, naime, uslijed mećave, koja je u petak vijala goranskim krajem, probio pod kamp-kućice u kojoj žive te gotovo propao krov.   

Spas u susjednoj kući

– Bilo je strašno, s djecom sam bila unutra, imali smo i drva i skuhano, ali je toliko počelo padati da je snijega na krovu bilo sve više i više. Uzela sam lopatu i popela se gore da očistim snijeg, kako ne bi popustio krov, ali kako sam očistila tako je napadalo i bilo ga je sve više. Pod težinom snijega udubio se krov, a izvila su se i vrata. Snijeg nam je doslovno počeo padati unutra. Čulo se kao da puca lim, bilo me je strah što ću ako se krov otvori i sruši na nas. Užas. Došlo mi je da plačem, djeca mala, a mi unutra i čekamo što će biti, ispričala je Propatić koja se pred mećavom sklonila u susjednu kuću kod Brigite i Ante Andrića. 

    – Vidite ih, šestero male djece, sklonili smo ih i sad su tu u toplom. Pomažemo im, ali im treba tople odjeće . Moramo se boriti, kazala je Brigita Andrić navodeći kako Propatići žive od socijalne pomoći. Pomažu si kako znaju, a snijeg je ove godine svima zagorčao život. 

    – Ma strašno je bilo, nismo mogli iz kuće. Ali danas su nam očistili cestu do kuće. Vidim da u Delnicama nisu sve stigli probiti, a nama su omogućili prolaz, tako da stvarno hvala. Jutros smo srećom, eto, mogli i po kruh i ostalo, dodao je glava kuće Ante Andrić, dok se obitelj grijala uz peć. Reći će kako se teško živi, sve teže i teže. Nema posla da malo olakša situaciju, ali ima dobrih ljudi koji izađu u susret i pomognu što odjećom, što hranom. Majka šestero mališana rekla je da zbog zime i snijega ne može ni do vode jer je sve smrzlo tako da će do daljnjeg biti kod susjeda. 

    Ova nesretna priča, za sada je imala utoliko sretan završetak, što nitko zbog snijega i urušavanja nije ozlijeđen.   

Kao nekad…

Inače, Gorani su se jučer doista polako vraćali u normalan ritam. Uz temperaturu od minus šest stupnjeva Celzijevih, jutro je u Delnicama bilo prilično živo. Cesta prohodna, međutim, u trgovinu se po kruh išlo – na noge. Radile su i lopate, a vozili su i autobusi prema Rijeci i Zagrebu. Autocesta je, međutim, bila otvorena samo za osobna vozila, ostale se preusmjeravalo na staru državnu cestu. 

    Po povratku iz jutarnje nabave u Delnicama smo tako sreli Suzanu i Damira Butinu. Kažu, trgovine rade normalno, ceste se dobro čiste, ali snijega ima previše. 

    – Ma da je snijeg dobar može reći samo netko tko ne mora van iz kuće. Nismo mogli iz kuće, kamoli u Rijeku u bolnicu. Jučer je stvarno bila katastrofa, ali srećom danas se smirilo. Već jučer smo s lopatama krenuli čistiti oko kuće, ali ne možeš, kao prođeš s lopatom, već napada 20 novih centimetara snijega, kazali su ovi Gorani navodeći da ih pravi posao čišćenja snijega tek čeka. 

    U akciji je od sedam sati ujutro bila ekipa među kojom Zorko Gašparac, znani kao Okac. Na pitanje kako ide, uz smijeh je odgovorio – jako vruće. 

    – Definitivno smo u akciji, upravo čistimo, odnosno probijamo prolaz prema delničkom kolodvoru. Skoro pa ne znamo od kojeg kraja krenuti. Inače, već smo očistili put do ambulante i suda, a to je tek početak. Do sutra nam je riješiti i groblje, čujte, trebaju se održati dva sprovoda tako da to mora biti prohodno, ispričao nam je Gašparac. Dodao je i da je aktualni snijeg baš kao onaj nekadašnji kada su zime bile jake, onako prave goranske.

    – Odučili smo se od takvih jakih zima, ha, ha, dodao je te nastavio s čišćenjem.   

Čelimbaša radila

Dok su stariji razbijali glavu time kako u sniježnom pokrivaču iskopati prolaze da bi uopće mogli izaći iz kuće, snijegu su se naveselili mališani. Već ujutro su u šetnji bijelim Delnicama uživale Nikolina i Paola s mamom Slađanom Živanović. 

    – Uživamo. Djeca su jedva dočekala da odemo malo van na snijeg. Bit će danas svega, već se dogovaramo raditi snješka, manja Nikolina će na sanjke, a starija Paola na skije, otkrila nam je mama Slađana. Doznali smo, međutim, i da ove vrijedne male ljubiteljice snježnih radosti već pomažu u čišćenju snijega oko kuće. 

    Iako se jučer sve polako vraćalo u normalu, snijeg je poremetio planove, primjerice, organizatorima Skijeringa, nije se moglo ni do Platka, dok je, s druge strane, Čelimbaša radila. Goranska volja i upornost nisu dali niti da se otkaže još jedna utrka Sanjkaškog kupa Gorskog kotara održana u organizaciji Goranskog sportskog saveza. Treća utrka kupa održana je u bijelom Skradu, a okupila je čak 70-ak natjecatelja svih dobih skupina. Bio je to ujedno i prvi hrvatski festival sportske rekreacije u sanjkanju pod pokroviteljstvom Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve. 

   

Volja i inat

– Ovo je jedna od deset utrka u kojima se skupljaju bodovi te ćemo na kraju, u ožujku, na Platku proglasiti i ukupne pobjednike kupa. Danas nam je domaćin TZ Općine Skrad, dok smo u nedjelju u Brod Moravicama. Inače, do jučer su uvjeti bili nemogući, jaka vijavica je stvarala visoke nanose, bilo je pitanje hoćemo li održati utrku, ili ne, no goranska volja i inat su svladali sve prepreke oko organizacije. Stigli su nam natjecatelji iz cijelog Gorskog kotara, ali i Rijeke te Opatije, kao i otoka. Na natjecanja nam također dolaze i sanjkaši iz Zagreba, s karlovačkog područja… Koriste se sanjke svih oblika i vrsta ako da uvijek bude vrlo interesantno, kazao je organizator Davorin Klobučar te dodao da je ovo treća od deset utrka te da je jako zadovoljan odazivom natjecatelja obzirom na vremenske neprilike. Među prvim natjecateljima, koji su probali stazu, bili su Mike Gotzman i kći Christine. Dojmovi su bili izvrsni. 

    – Odlično je bilo, samo ima jako puno snijega pa leti u oči. Skoro niš’ nismo vidjeli, kazao je stariji član ove sanjkaške ekipe, dok je mala Christine dodala kako je na snijegu – uvijek lijepo. Barem mališanima.