Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 1
Sutra: 3° 3° 1
12. prosinca 2019.
Stigli iz šest zemalja

Erasmus u Fužinama: Ako u nasilju šutimo, prihvaćamo ga

Skupna fotka polaznika projekta »Violence is not our way« / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Skupna fotka polaznika projekta »Violence is not our way« / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Autor:
Objavljeno: 25. kolovoz 2019. u 14:44 2019-08-25T14:44:00+02:00

Svi sudionici na kraju ovog druženja bit će nagrađeni certifikatom neformalnog obrazovanja Europske komisije – Youthpassom. Taj se certifikat u većini zemalja EU-a uvažava prilikom zapošljavanja ili se dobivaju ECTS bodovi na fakultetu

Violence is not our way iliti Nasilje nije naš put i način života, jasno i glasno ovih dana iz hostela Fužinarska kuća poručuje šezdesetak mladih iz Hrvatske, Finske, Francuske, Španjolske, Grčke i Italije.

Svi oni, u dobi od 13 do 17 godina, u Fužinama borave u okviru spomenutog Erasmus projekta razmjene mladih koji organizira Udruga Jablani iz Zagreba, a sufinanciran je od Europske komisije i AMPEU-a (Agencije za mobilnost i programe EU).

Tema ovogodišnje razmjene, govori nam glavna organizatorica, predstavnica spomenute udruge i koordinatorica projekta Vesna Starešinić, je nasilje oko nas.

– Cilj nam je kroz rad mladih iz različitih sredina i kultura osvijestiti spoznaje o raznim vrstama nasilja kao što su vršnjačko, nasilje prema prirodi, izbjeglicama, elektronsko nasilje i slično. Uz to nastojimo kroz svakodnevne radionice, razmjene stavova i iskustava uputiti na mogućnosti i načine prevencije nasilja, odnosno rješavanja konflikata. Sve to radimo ponajprije kroz sustav debate, odnosno strukturirane rasprave u okviru kojih se sudionici postavljaju i u ulogu žrtve i u ulogu nasilnika te nastoje shvatiti određene mehanizme ponašanja. Priredili smo i tzv. teatar potlačenih, izvodili simulacije nasilja i nastojali proniknuti u temu s kojom se mladi svaki dan susreću.

Umberto Bagnasco, Christos Legas, Paolo Rinčić, Marija Račić, Noha Raynaud, Luis Solana i Silja Alanaatu / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Uz sve to predstavili smo i naše zemlje i organizacije u kulturnim večerima, a o novostečenim kompetencijama raspravljali na reflekcijskim grupama. Svi sudionici na kraju ovog druženja bit će nagrađeni certifikatom neformalnog obrazovanja Europske komisije – Youthpassom. Taj se certifikat u većini zemalja EU-a uvažava prilikom zapošljavanja ili se dobivaju ECTS bodovi na fakultetu. To još nije slučaj u Hrvatskoj pa nam je i to jedan od budućih ciljeva rada, a konačan uspjeh nedvojbeno će biti ukoliko sudionici nakon povratka kućama počnu primjenjivati naučene metode te se i na taj način počnu boriti protiv bilo kojeg oblika nasija u svojoj privatnoj i školskoj okolini te lokalnoj zajednici, rekla je Vesna Starešinić.

Korisna nova iskustva

Okupljeni mladi ljudi vrlo su zadovoljni odrađenim u Fužinama. Noha Raynaud stiže iz Francuske ali je, ističe, prava Mediteranka jer je prije živjela u Maroku i Španjolskoj i to ukupno u sedam različitih gradova.

– Mislim da je ovaj projekt zaista dobar jer nam pokazuje da usprkos svim različitostima imamo i jako puno sličnosti i to je pomalo i utješno, posebno kad govorimo o nasilju i kad shvatimo da u tim oblicima nasilja postoji dosta sličnosti u područjima koja zemljopisno i nisu tako blizu. Jako mi se sviđa to što o svemu razgovaramo otvoreno i nastojimo zajedno pronaći rješenje kako se boriti protiv nasilja i kako ga umanjiti, rekla nam je Noha, a Marija Račić iz Zagreba rekla je da je zadovoljna jer je upoznala puno zanimljivih mladih ljudi i puno toga saznala.

– Ovo su zaista za mene korisna nova iskustva i vrlo je zanimljivo raspravljati o nasilju i boriti se protiv svakog oblika nasilja, a ovo družnje nas za to osposobljava upućujući nas na to da ne šutimo pred nasiljem, da o njemu govorimo i pokušamo ga smanjiti, odnosno promijeniti one koji su skloni bullyngu ili bilo kojem drugom obliku nasilja, rekla je Marija Račić.
Silja Alanaatu došla je iz daleke Finske, iz mjestašca nedaleko od Tamperea, a projekt ju je privukao jer smatra da se protiv nasilja mora boriti.

Opasno neznanje

– Ako šutimo, prihvaćamo nasilje i zato smatram da baš na ovakav način, dakle kroz rasprave, analize i iznošenje te zastupanje stavova možemo mijenjati stanje. Već sada sam puno naučila i, što je meni posebno, važno, stekla puno novih poznanstava, rekla je Silja, a Christos Legas koji stiže iz Grčke kaže da u svojoj domovini djeluje u udruzi koja se bori protiv nasilja pa je rado došao na susret ove vrste na kojem se može puno naučiti.

– Mislim da se oblici nasilja u Grčkoj ne razlikuju bitnije od oblika nasilja u drugim zemljama, a čini mi se da je kod nas od tih raznih oblika najzastupljeniji direktan fizički sukob. Mislim da se i taj i svi ostali oblici nasilja mogu umanjiti baš ovakvim radom jer se ovdje učimo kako uočiti i objasniti nasilje te pokušati uvjeriti one koji ga čine da je to pogrešno. Naravno, to nije lako, ali mislim da se baš tim putem mora ići i da nas mora biti što više s takvim stavovima, smatra Legas.
Umberto Bagnasco stigao je iz Italije i ističe važnost razgovora i debatiranja o bilo kojem obliku nasilja, ali i rasizmu, nacionalizmu i bilo kojem drugom obliku diskriminacije jer mnogi ljudi koji zastupaju te diskriminatorske stavove ne znaju puno o tome što zastupaju.

Univerzalne tehnike

– Mislim da je znanje i poznavanje teme put da se smanji količina nasilja. Primjerice, siguran sam da bi puno manje bullyinga i cyber bullinga bilo kad bi se o tome raspravljalo i kad bi se društvene mreže koristile s puno više odgovornosti no što je to danas slučaj, rekao nam je Umberto Bagnasco, a Luis Solana iz španjolskog gradića Majada Honda, smještenog pedesetak kilometara od Madrida, priznao je da je i sam okusio nevolje s bullyingom.

– Kod nas se u posebnim projektima također uči o različitim načinima na koje je moguće riješiti problem nasilja i to mi je pomoglo u danima kad sam bio jedna od meta nasilja. Ovo što ovdje radimo slično je onome što sam naučio u Španjolskoj, a ono što je novo, jest to da sam upoznao mnogo novih ljudi iz različitih dijela Europe i što smo izmijenili brojna iskustva te pokušali naći zajedničke točke, odnosno tehnike i načine koje možemo koristiti kako bismo umanjili nasilje. Pri tome nije važno dolazi li neka ideja ili tehnika iz Hrvatske ili Finske, bitno je da ju je moguće primijeniti. Baš zbog toga smatram da bi susreta ovakve vrste trebalo biti što više, a osobno mi je jako drago što sam, primjerice, saznao puno toga što nisam znao o Hrvatskoj koja mi se jako sviđa, rekao je Luis Solana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.