Grad: Rijeka
Danas: 25° vedro
Sutra: 12° 29° vedro
22. kolovoza 2017.
Uništavanje Čabranke

foto EKOCID U GORSKOM KOTARU Zbog samo 500 kW struje uništili čarobnu rijeku kod Zelenog vira

Teški strojevi već su nanijeli štetu prirodi / Foto Dario MAJNARIĆ
Teški strojevi već su nanijeli štetu prirodi / Foto Dario MAJNARIĆ
Autor:
Objavljeno: 24. srpanj 2017. u 16:48 2017-07-24T16:48:08+02:00

Neka svatko pogleda kako izgleda Čabranka veći dio godine u dijelu gdje se uzima voda za mini hidroelektranu, neka svatko pogleda Kupicu kako izgleda od izvora do spajanja s Curkom. Pogled na ostatke ovih rijeka govori više od tisuću salonskih elaborata. Već sam početak gradnje nagovijestio je kako ništa neće biti kao u elaboratu, do sada su već tone blata i cementa završile u Curku, a bilo je i prolivene nafte..., kaže ovaj stručnjak i Goranin, koji se vratio živjeti u Kupsku dolinu

SKRAD - Ugledni hrvatski lovni stručnjak i ekolog, doktor znanosti Dario Majnarić, obratio nam se povodom, po njegovom mišljenju, klasičnog primjera ekocida kojem je izložen Gorski kotar, točnije područje oko Zelenog vira kraj Skrada. Ovaj stručnjak i Goranin, koji se nakon završenog studija vratio živjeti u Kupsku dolinu, objašnjava da je riječ o izgradnji dviju mini hidroelektrana smještenih stotinjak metara nizvodno od Zelenog vira, pri čemu su odluke o njihovoj izgradnji stale nezamijećene.

– Nije se povela nijedna javna rasprava, o projektu ništa nisu znale ni ekološke udruge, nije bilo obaviješteno ni ribolovno ni lovačko društvo koje gospodari ovom rječicom, odnosno lovištem. Nije se stigao nitko ni pobuniti jer su pojedinosti objavljene na internetskim stranicama koje nitko ne čita. Bilo je namjerno tako učinjeno! Svi su doznali prekasno. Uglavnom, Gorani su izgubili bez ispaljenog metka. Gledao sam izletnike koji prolaze pokraj radilišta buduće elektrane. Svi nevjerice njišu glavom i šutke prolaze, ne mogu se načuditi hrvatskoj gluposti – govori Majnarić koji detaljno opisuje svoje prve reakcije i što je poduzeo nakon što je shvatio da je šprojekt u već poodmakloj fazi.

Dr. Dario Majnarić upozorava na štetne posljedice izgradnje dviju HE u zaštićenom području / Foto Marinko KRMPOTIĆ

– Prije desetak dana sam doznao da se na rječici Curak grade dvije mini hidroelektrane. Iz radoznalosti sam se sa ženom zaputio put Curka. Iako je bila nedjelja, iz daljine se čula buka strojeva, buka koju vjerojatno ovaj kanjon nikada ranije nije čuo. I odjednom se ukazalo radilište na kojem je radio veliki stroj, kombinirka. Pumpa s vatrogasnom cijevi žestoko je bljuvala u Curak otpad pun mulja i cementa. Ponovo nevjerica i bijes kuha u meni. Počeo sam snimati, a radnik je vidjevši da snimam isključio pumpu jer valjda shvaća da radi nešto nedozvoljeno i neprihvatljivo.

Najslabija karika

I odmah mi je jasno zašto danima, vraćajući se s posla, vidim mutnu Kupicu (u koju utječe Curak), oko 5 kilometara niže od radilišta. Vraćajući se do auta žena i ja nismo progovorili ni riječi, vidim da je i nju pogodilo. Drugi dan sam nazvao bivšeg predsjednika ribolovnog društva iz Broda na Kupi, zaljubljenika u Gorski kotar, inače uglednog profesora na Šumarskom fakultetu, prof.dr. Borisa Hrašovca. I on mi priča tužnu priču o tome koliko je i njega ovo pogodilo i o njegovoj borbi s vjetrenjačama jer je doznao prekasno.

Ovako je Curak izgledao nekad / Foto Marinko KRMPOTIĆ

Kopalo me je i počeo sam istraživati kako je uopće izdana dozvola za izgradnju ove hidroelektrane, a prve informacije dobivam iz članka objavljenog u Novom listu u travnju 2016. godine. Na internetu nalazim i ostale dokumente i polako počinjem shvaćati slijed događaja koji počinju 2013. godine kada se osniva tvrtka iz Opatije Mala HE Zeleni vir s namjerom izgradnje malih hidroelektrana u Hrvatskoj. Očito su Gorskom kotaru našli »najslabiju kariku« jer se Gorani neće buniti makar im skačeš po glavi. Ideja predstavnika te tvrtke je napraviti dvije mini hidroelektrane u nastavku stare Munjare iz 1922. godine. Pronalaze u podružnici IGH u Splitu ovlaštenog izrađivača Elaborata zaštite okoliša za postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Ovako curak izgleda danas / Foto Marinko KRMPOTIĆ

I sada se počinju odvijati u najmanju ruku čudne stvari. Investitor putem opunomoćenika IGH obavještava Ministarstvo za zaštitu okoliša i prirode da odustaje od postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš krajem prosinca 2014., a samo dan kasnije Ministarstvo donosi i rješenje o obustavi postupka. Izgleda da nije bilo šanse da prođe elaborat od IGH, pa investitor pronalazi novog izrađivača elaborata u IRES-u iz Velike Gorice. Oni ekspresno izrađuju »bolji« elaborat do svibnja 2015. za što Ministarstvo već 25. kolovoza 2015. izdaje rješenje po kojem nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Sve postaje jasnije kada se zna da je tadašnji ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode dr.sc. Matija Franković do 2011. bio stručni savjetnik – istraživač u IRES-u. Državni zavod je uvijek bio produžena ruka Ministarstva i za njih odrađuju veliki dio poslova koji se odnose na zaštitu prirode i ocjenu utjecaja na zaštićene biljke i životinje. Ovdje nije teško zbrojiti 2 i 2 – govori naš sugovornik.

Mrtva rijeka

U cijeloj priči, kaže, najčudnije je rješenje koje »oprašta« izradu studije utjecaja na okoliš kao i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu (NATURA 2000).

Zaštićeno još od 1962. godine

Područje Zelenog vira je još 1962. godine proglašeno geo-morfološkim rezervatom jer je riječ o području rijetkih i ugroženih vrsta flore i faune. Rješenjem Ministarstva kulture, odnosno Uprave za zaštitu okoliša to je područje 2011. godine svrstano u kategoriju zaštićenog krajobraza, a zbog svoje ljepote jedan je od turističkih brendova Gorskog kotara koji se opravdano diči prirodnim ljepotama.

– Do sada sam bio član mnogih povjerenstava i interventnih timova, suradnik na mnogim znanstvenim projektima koji se tiču zaštite prirode, te sam svjedokom, vrlo često neopravdano pretvrdim i beskompromisnim stavovima članova istog Ministarstva, kao i članova DZZP-e kada se radi o zaštiti prirode. Zato zabrinjava i opravdano potiče sumnju ovako mlak, neprimjeren, nestručan i razočaravajući stav Ministarstva i njihovo rješenje. Šumari su godinama proglašavali pojas ovog dijela kanjona zaštićenim i nisu nikada vršili sječe uz tok Curka.

I dugogodišnji Upravitelj Šumarije Skrad gosp. Krunoslav Pupić nikada nije dozvolio izgradnju ceste skroz kroz kanjon, cestu koja bi puno jednostavnije i lakše povezala Vražji prolaz i Zeleni vir s Brodom na Kupi, a sve s namjerom da sačuva ovaj kutak prirode. I onda Ministarstvo, koje je trebalo zaštititi ovaj dragulj prirode, donosi odluku kojom se privatnom interesu poklanja ovaj dio prirode na milost i nemilost. Za očekivati je bilo da se značajni krajobraz proširi sve do sela Ložac jer za to postoje mnogobrojni razlozi proizašli iz bioraznolikosti, visokog stupnja očuvanosti kao i veliki broj biljnih i životinjskih vrsta koje su navedene u Direktivi o staništima, a to je područje uvršteno i u Ekološku mrežu i to u četiri područja – priča dalje Dario Majnarić.

Budući da se i sam bavi znanstvenim istraživanjem biljnog i životinjskog svijeta i izrađuje elaborate koji se tiču šumarstva i lovstva, posebno ga je, objašnjava, zanimao IRES-ov dio elaborata koji se bavi utjecajem izgradnje elektrane na biljne i životinjske vrste.

– U tom se dokumentu svuda provlači ista priča i zaključci da zahvat neće imati znatnog utjecaja na organizme koje žive u vodi i oko vode. Iako među autorima sve pršti od titula, iz vlastitog iskustva mogu reći da isti nisu cipele istrošili na terenu te da nisu proveli vlastita istraživanja već su koristili gotove podloge dobivene iz DZZP-e, te iz ekološke mreže. A ovaj dio Gorskog kotara je poprilično neistražen i popis vrsta za područje oko Kupice nije konačan, kao ni za mnoga područja iz Ekološke mreže u Hrvatskoj. A da su imalo istraživali u IRES-u sigurno bi zamijetili i znatnu prisutnost riblje vrste peša (Cottus gobio L.) koji je naveden u Dodatku II, a nije naveden u ovom području. U 40 godina sretnih trenutka u muharenju kada sam obišao najljepše vode u Hrvatskoj, u Sloveniji sam lovio na svim rijekama osim na Savinji, u Austriji na znamenitom Traunu, u Crnoj Gori na najdivljijem dijelu Tare, nisam vidio ovako velike primjerke peša kao na Kupici i Curku, što znači da je ovo prvoklasno stanište za ovu ribu – objašnjava ovaj zaljubljenik u prirodu i njezin dobar poznavatelj, navodeći dalje kako su u nedavnom istraživanju francuski znanstvenici su u gornjem toku Curka otkrili nove vodene insekte iz reda Plecoptera (4 roda: Dinocras, Perla, Rhabdiopteryx i Taeniopteryx) koji su na hrvatskim crvenim listama strogo zaštićenih životinjskih svojti. Na tome području oko Kupice, tvrdi Majnarić, žive i smeđi mjedvjed i ris i populacija ovih dviju velikih zvjeri ovdje je gušća nego u NP-u Risnjak, a istraživači IRES-a ih ne navode, kao niti divokoze i muflone, omiljenu hranu risa.

Gorani sačuvali svega 7,5 kilometara vodotoka

– Nikako mi nije jasno zašto se baš ovdje gradi hidroelektrana, u ovom netaknutom kutku prirode. U cijelom Gorskom kotaru imamo svega oko sedam i pol kilometara takvih vodotoka koji su pošteđeni ljudskih aktivnosti, gdje nitko ne živi, nema gospodarskih objekata, nema ceste uz vodotok i gdje nikada nije bilo sječa šuma. Tu mislim na oko tri kilometara vodotoka rijeke Kupe od izvora do sela Kupari, oko tri kilometra cijelog vodotoka rječice Kamačnik, i ovaj dio rječice Curak u duljini od kilometar i pol, od odvajanja ceste za staru Munjaru do okretišta šumske ceste prema Ložcu – kaže dr. Majnarić.

– Procjene IRES-a su pogrešne i hidroelektrane će imati itekakav utjecaj na mnoge organizme – i one koji su navedeni u području oko Kupice, i onih na Dodatku II koji nisu navedeni i mnogih drugih koji nisu u Direktivi jer će dio rijeke koji ostane bez vode biti mrtav, ako i bude protoka bit će toliko siromašan da neće biti dovoljno kisika i hrane za mnoge organizme – kaže Majnarić.

Skupa struja

No, ono što dodatno razbuktava nezadovoljstvo dr. Majnarića su tehničke karakteristike generatora koji će u HE Curak II proizvesti snagu od 500KW.

– I sada se čovjek pita da li je vrijedno uništiti 750 metara ove čarobne rječice radi 500KW! Kada bi se takve male hidroelektrane radile na područjima u kojima je čovjek bitno izmijenio okoliš, gdje je zagađena voda, to bi se moglo tolerirati, ali na ovako čistom području izgraditi hidroelektranu je svetogrđe. Nedavno smo bili svjedoci afere bivšeg ministra Vrdoljaka oko potpisivanja nepotrebnih ugovora oko izgradnje vjetroelektrana obzirom da je Hrvatska odavno premašila udio proizvodnje električne energije obnovljivim izvorima energije, a što će rezultirati znatnim poskupljenjem struje. Dakle, svakim novim uključivanjem mini hidroelektrane struja će postati skuplja jer je ova struja značajno skuplja od one proizvedene fosilnim gorivima. U planovima rada hidroelektrane stoji da će uvijek teći biološki minimum vode.

U praksi to znači veći dio godine mrtvu rijeku. Neka svatko pogleda kako izgleda Čabranka veći dio godine u dijelu gdje se uzima voda za mini hidroelektranu, neka svatko pogleda Kupicu kako izgleda od izvora do spajanja s Curkom. Pogled na ostatke ovih rijeka govori više od tisuću salonskih elaborata. Već sam početak gradnje nagovijestio je kako ništa neće biti kao u elaboratu, do sada su već tone blata i cementa završile u Curku, a bilo je i prolivene nafte... – govori Majnarić, te se pita ima li sadašnji ministar snage preispitati odluku iz 2015. godine i obustaviti izgradnju dvije hidroelektrane na Curku.

– Da u Njemačkoj netko dođe na ideju da na ovakvoj rječici napravi hidroelektranu, vjerujte mi, strpali bi ga na psihijatriju na promatranje! A ja mogu samo poručiti: neka budu proklete tamne vode Zelenog vira svima koji su pridonijeli ovom ekocidu – ogorčen je Dario Majnarić.

– I što reći na kraju svega kada živimo u državi u kojoj se može gotovo sve kupiti. Pa zašto ne bi postojala sumnja da se može kupiti i ekološka studija. I ako se takva praksa nastavi hoće li će u budućnosti turisti dolaziti gledati mini hidroelektrane u Gorski kotar umjesto čarobnih rijeka, a rijeke ćemo zakopati u kilometre podzemnih cijevi i predati Hadu, te će rijeke žaliti za nekim prošlim sretnim vremenima kada su ponosno rasipale milione kapljica u duginim bojama na prvim jutarnjim zrakama sunca. Ili će netko reći DOSTA! Izgradnjom Goranskog vodovoda na Križ potoku prestat će potreba da se uzima voda na izvoru Kupice, više za energiju, manje za pitku vodu. I da li će netko donijeti jedinstvenu mudru odluku da ovu prekrasnu rijeku vrati u prvobitno stanje i da je postupno oživi od izvora do utoka s Curkom. Ili će se naći neki mudri investitor koji će predložiti, kada već postoji kanal, da se, umjesto turbine za tjeranje vode u više dijelove Gorskog kotara, napravi mini hidroelektrana – ogorčeno zaključuje dr. Majnarić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka