Naša intencija je da djeca u domovima ostanu što kraće, te da oni postanu svojevrsni krizni,privremeni centar dok djeca ne pronađu adekvatnu zamjensku obitelj - kaže ravnateljica Suzana Mravinac
Suzana Mravinac kaže da domovi paralelno rade i na promociji udomiteljstva, s obzirom na to da se velika većina djece ne može više vratiti u svoju obitelj.
– Takvoj djeci mi tražimo novi obiteljski dom, jer se pokazalo da je i to puno bolji oblik skrbi do njihove 18., to jest 21. godine života, nego što je to institucionalna. Institucija ne može pružiti ni taj ugođaj zamjenske obitelji, naglašava Suzana Mravinac.
– Teško je govoriti o tome jesu li svi naši štićenici trajno hendikepirani. No, nakon dugogodišnjeg iskustva psihologa mogu ustvrditi da će ona djeca koja će do svoje 21. godine ostati u instituciji biti trajno hendikepirana – naglašava ravnateljica i kaže da je stoga važno raditi na pronalaženu udomitelja.
– U udomiteljskoj obitelji djeca će ipak steći neku privrženost. Koliko god se mi trudili u tome da djeci pružimo obiteljsko okruženje, njima će uvijek nedostajati njihovi roditelji. To ustanova ne može zamijeniti, niti nadoknaditi. Smisao doma je upravo u tome da on djeci pruži određenu ugodnost, dok ona ne pronađu svoje udomitelje. U tom smislu naša intencija je u tome da djeca u domovima ostanu što kraće, to jest da oni u dogledno vrijeme postanu svojevrsni krizni, privremeni centar dok djeca ne pronađu adekvatnu zamjensku obitelj. Bilo bi najbolje da djeca uopće ne moraju biti smještena u domu, već da odmah nađu posvojitelje, ali to se malo kad događa – kaže nam Suzana Mravinac.
Ravnateljica poručuje kako je danas u Hrvatskog svega tristotinjak djece spremno na posvojenje, dok je čak 900 obitelji spremno posvojiti dijete. Prema zakonu, većina djece ipak može biti samo udomljena.
