Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. travnja 2020.
Danak turizmu

Za i protiv žičare na Osoršćicu: Nova inicijativa naišla na podijeljene reakcije otočana

Za i protiv žičare na Osoršćicu: Nova inicijativa naišla na podijeljene reakcije otočana
Za i protiv žičare na Osoršćicu: Nova inicijativa naišla na podijeljene reakcije otočana
Autor:
Objavljeno: 8. ožujak 2020. u 9:16 2020-03-08T09:16:33+01:00

Duljina bi bila oko 2,5 km uz visinsku razliku od 600 m, vožnja u dvije gondole s po 15 putnika trajala bi 5-6 minuta, a bilo bi i mjesta za bicikle. Žičara bi približila iznimne vizure i staze većem broju ljudi, pojačala biciklističke i ugostiteljske sadržaje te je mahom podržavaju svi okrenuti turizmu, dok su ljubitelji prirode, kako to obično biva - protiv

Osoršćica se prema definiciji smatra planinom, jer njezin najviši dio prelazi petsto metara nadmorske visine, a to je vrh Televrin, visok 588 metara. Na otoku Lošinju nema više točke, a zahvaljujući položaju otoka, s Osoršćice (ne »Osorčice« kako to pogrešno izgovaraju i pišu oni neupućeni, čak i neki stanovnici otoka) gledano na jug, može se vidjeti praktično cijeli lošinjski arhipelag, na istok pogled puca prema drugim otocima i Velebitu, na sjever prema Gorskom kotaru i planinama Slovenije, na zapad do Istre, na jugozapad povremeno čak i do Italije. Osoršćica se proteže u dužini od dvadesetak kilometara, otprilike od Ćunskog do Osora - taj potez čini transverzalu, iako se prema vrhovima češće kreće iz Nerezina (srednje zahtjevna) ili iz Osora (manje zahtjevna varijanta). Za stanovnike Lošinja uspon na Osoršćicu - omogućuje li im to fizičko stanje - predstavlja zadatak koji se kad-tad mora ispuniti, sinonim je za izlet, jači hodački trening, mjesto na otoku s kojeg je pogled najljepši. U Malom Lošinju već godinama postoji planinarsko društvo koje nosi ime Osoršćice, a uspon je dio praktički svakog programa tzv. aktivnog odmora za goste koji dođu na otok. U turističkim prospektima redovno se ponavlja činjenica da se daleke 1887. godine na Osoršćicu popeo austrijski prijestolonasljednik Rudolf.

Na Osoršćici postoji planinarski dom Sv. Gaudent, i to na Mažovoj gori na 247 metara nadmorske visine, do kojeg se iz Osora može doći terenskim vozilom, vožnjom makadamskim i na trenutke vrlo nezgodnim putem.

Preduvjet za komercijalizaciju

U novije vrijeme pojavila se i posve nova ideja za način dolaska na vrhove Osoršćice - gradnja žičare. Predstavljena u okviru ideje Master-plana razvoja turizma Cresa i Lošinja do 2025. godine, žičara je izazvala daleko najveći žamor u publici prilikom skupa koji je Turistička zajednica Lošinja nedavno priredila za iznajmljivače privatnog apartmanskog smještaja, dakle mahom domaće stanovništvo. Za neke je ovo neprikladno zadiranje u prirodni ambijent, dok drugi ne vide bitniju ekološku opasnost naspram turističkoj iskoristivosti.

U turističkim forumima žičara je dio šire slike i preklapa se s Master-planom razvoja biciklističkog turizma, još jednim dokumentom kojim se bavi lošinjska Turistička zajednica.

– Svrha ovog projekta je prostorna aktivacija nepristupačnog područja te stvaranje realnih preduvjeta za njegovu komercijalizaciju. U sklopu projekta ne gleda se samo žičara kao atrakcija za sebe, nego se projektom otvaraju i ostale mogućnosti turističke valorizacije područja kroz biciklističke staze u podnožju Osoršćice (Halmac - Tržić), što je predviđeno i Master-planom razvoja biciklističkog turizma kao uređenje »Historic trail centra«. Predvidjelo bi se spajanje dvaju vrhova, Sv. Mikula i Televrina biciklističkom stazom i uređenje već postojeće od vrha Televrin do Osora – kaže Dalibor Cvitković, direktor Turističke zajednice Lošinja i nastavlja: – Uz samu žičaru idu i popratni sadržaji kao što su vidikovac, intrepretacijski centar, ugostiteljski sadržaj i slično. Ideja je da u dugoročnom planu planina Osoršćica postane »outdoor-centar« s ponudom sadržaja za planinare, bicikliste, zmajarenje, letenje padobranom i slično.

Sto putnika na sat

Detalji o lokaciji, financijskoj konstrukciji, imenima zainteresiranih partnera nisu još poznati i objavljeni, a obavljene su samo usporedbe i procjene investicije na temelju turističkih odredišta koja već imaju realizirane slične projekte. Prema tome, dužina žičare bila bi približno 2.500 metara s visinskom razlikom između najniže i najviše točke od 600 metara. Duž obronaka Osoršćice bili bi postavljeni stupovi, a na njima kabel po kojemu bi klizile dvije kabine (gondole) za po petnaest putnika, koje bi putovale po pet-šest minuta, s mogućnošću da se preveze do sto putnika na sat, s tim da treba uzeti u obzir da bi postojala i mjesta za bicikle. Prema Master-planu, procjena troška za radove na žičari je približno 4,5 milijuna eura, s tim da bi Lošinj otkupio jeftiniji, već korišteni sustav. Prema informaciji iz Turističke zajednice Lošinja, procjenu troškova dala je austrijska tvrtka »Doppelmayr«.

Sa sadašnje procjene od pet tisuća posjetitelja Osoršćice godišnje, u Turističkoj zajednici očekuju da bi gradnjom žičare i popratnih sadržaja broj posjetitelja kroz nekoliko godina narastao na 50 tisuća godišnje.

Razočarani planinari

– Već se godinama priča o ideji žičare na Osoršćici. Mislim da je to dobro, jer se više ne bi išlo autima na brdo, a oni koji su planinarili i dalje bi planinarili. Tako bi se omogućilo i slabo pokretnim osobama da uživaju u najljepšem pogledu i uživaju u prirodi. Mislim da je to dobro i zbog turista koji dolaze na otok, jer bismo imali jedan sadržaj više za ponuditi. Iskreno, ni od jednog turista još nisam čula mišljenje na ovu temu – kaže Ariana Spajić, koja u Osoru vodi kamp i ugostiteljski objekt.

– Kao planinar sam protiv, jer se to obično pretvori u komercijaliziranje prirodnog dobra. Mora se računati s mogućnošću požara, ostavljanja otpada, jer na takve žičare idu ljudi koji nisu spremni pješačiti i nemaju planinarsku želju, već im je želja samo provozati se žičarom. Korist bi imali biciklisti koji bi se popeli i spuštali makadamom i Turistička zajednica od naplaćivanja žičare, iako je to ogromna investicija. Turizam bi od toga jako profitirao zbog panoramskog pogleda, ali bilo bi dobro da netko nadzire rad žičare. U svakom slučaju, ako se to i provede u djelo, dobro bi bilo da izlazna postaja bude oko antene, između vrhova Sv. Mikula i Televrina. Morali bi se osigurati rendžeri za nadzor nad odlaganjem otpada i loženjem vatre. Mora se računati na intervencije u prirodi - sječu šume na trasi žice, što bi vizualno uništilo okoliš. I svi planinari s kojima sam razgovarao kažu da bi ih gradnja žičare razočarala i da mora ostati makar malo divljine – kaže Damir Oruč iz Malog Lošinja, planinar s dugogodišnjim iskustvom.

– Izvedba žičare na Osoršćicu pridonijela bi većoj valorizaciji prostora. Oni koji možda ne mogu hodati do vrha, stariji ljudi, osobe smanjene pokretljivosti itd. imali bi mogućnosti doživjeti i uživati u pogledu s vrha, druženju u obližnjem planinarskom domu i doživjeti otok iz drugog aspekta koji nije direktno vezan za more, plaže i kupanje. Smatram da se ne bi izgubila draž planine jer onima kojima je to izazov, i dalje bi planinarili na vrhove Osoršćice i uživali u takvim aktivnostima. Osoršćica bi bila dostupnija široj lepezi ljudi, svakome prema mogućnostima i afinitetima. Isto tako, iz aspekta sigurnosti i pomoći ozlijeđenima, bilo bi moguće iskoristiti žičaru jer bi pripadnici spasilačkih službi mogli brzo i sigurno unesrećenu osobu spustiti u podnožje i predati na daljnju medicinsku skrb.

Potreban oprez

S druge strane, potreban je oprez u planiranju i izvedbi same žičare u smislu građevinskih i ostalih pratećih radova i prateće infrastrukture koja bi mogla negativno utjecati, kako na okoliš, tako i vizualno nagrđujući prirodni prostor. Iz tog aspekta potrebne su izrade studija, idejnih rješenja, projektne dokumentacije, vizualizacije objekata u prostoru kako bi se dobila cjelokupna slika utjecaja na prostor Osoršćice, te bi rješenja trebalo predstaviti žiteljima otoka jer je to ipak poprilično veliki utjecaj na prostor. Nadalje, sama žičara ne bi trebala biti prevelikog kapaciteta, kako se u masovnosti i velikoj fluktuaciji ljudi ne bi izgubila draž boravka u prirodi – kaže Matija Basta, član HGSS-a, ujedno i stručni specijalist inženjer građevinarstva.

– Novi Master-plan turizma, koji se izrađuje zajedno s Cresom, predviđa izradu žičare na Osoršćicu po zacrtanom koridoru koji je prihvaćen odlukom Generalnog urbanističkog plana. Mislim da je to jedna od potrebnih atrakcija, koje bi doprinijele »outdoor-turizmu«, na koji se oslanjamo s obzirom na aktivnosti i potrebe današnjeg turista. Svjedoci smo da sve više dolaze (s) biciklima, a u izradi su ionako i biciklističke staze koje se u tu priču uklapaju. Ukoliko se nađu investitori, mogla bi biti provedena, a svjedoci smo da takve i slične žičare postoje na mnogim mjestima, primjerice Dubrovniku, u planu je i Učka, i ničime ne zagađuju okoliš – kaže Ferdinand Zorović, dugogodišnji turistički poduzetnik iz Nerezina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.