Potpredsjednik Međuskupine za rijeke, mora, otoke i priobalna područja EU parlamenta

Tonino Picula: EU zakoni nisu u kamen uklesani, ima nade za naše male ribare

Slađana Vignjević

Tonino Picula

Tonino Picula

To što EU legislativa poznaje samo profesionalni i rekreativni ribolov, ne znači da se zakonodavstvo ne može prilagoditi. Želim dokazati da možemo artikulirati poziciju malog ribolova koja neće ugroziti druge zemlje članice, kaže potpredsjednik Međuskupine za rijeke, mora, otoke i priobalje 



Hrvatski europarlamentarac Tonino Picula, odnedavno potpredsjednik Međuskupine za rijeke, mora, otoke i priobalna područja EU parlamenta, za naš list komentira aktualnu situaciju oko ograničenja ribolova te najave istraživanja Jadrana oko izvora nafte i plina. 



Ljudi koji žive na otocima pate uglavnom od istih problema: prometna izoliranost, slabiji uvjeti školovanja, niži standard socijalne i zdravstvene službe nego na kopnu i niz drugih problema. To je i razlog što je unatoč tome što imamo 1.224 otoka, njih svega 47 naseljeno i ondje živi oko 25.000 ljudi. Zbog svega toga, osjetio sam potrebu da suosnujem Međuskupinu za otoke i u tome sam uspio.





  Koliko će nove norme Europske unije o ograničenju ribolova stanovnicima otoka i priobalja utjecati na njihovu egzistenciju, prepoznatljiv stil života i tradiciju? Koliko će se one rigorozno provoditi, na koji način i s kojim kapacitetima, na kraju krajeva, kakve će biti kazne onima koji se na njih ogluše ili ih ne budu poštovali u potpunosti?


   – Očigledno je da je tijekom pregovora s Europskom unijom napravljen previd. No, to ne može biti alibi za ugrožavanje malih ribara i naše stoljetne tradicije, po kojoj je Jadran oduvijek bio poznat. Pravo ljudi koji žive na otocima da za svoje potrebe izlovljavaju određen broj kilograma ribe tradicionalnim sredstvima kojim se lovi »od stoljeća sedmog«, zbog prilagodbe pravilima EU, došlo je u pitanje i ugrozilo ne samo egzistenciju oko 15 tisuća ljudi, nego postalo i prijetnja jednom stilu života koji svi mi vezujemo za obalu. Samo zato što EU ne poznaje u svojoj legislativi mali ribolov, nego samo profesionalni i rekreativni, ne znači da se zakonodavstvo ne može prilagoditi. Ništa nije u kamen uklesano i nitko u Europskom parlamentu ne prestaje biti predstavnik naroda iz kojeg dolazi. Kada prepoznamo nacionalni interes, ključno je politički se povezati i vidjeti kako su to riješile druge zemlje koje imaju sličan problem. Moj cilj je da u komunikaciji s institucijama EU, prije svega s Europskom komisijom te u otvorenom razgovoru kroz Europski parlament, dokažem da možemo artikulirati jednu drugačiju poziciju koja neće ugroziti druge zemlje članice. Pritom je održivost ribljeg fonda kao cilj neupitna, no vrlo je upitno koliko su zalihe ribljeg fonda ugrožene zbog malih ribara i zašto se uopće ovu kategoriju ribolova smatra odgovornom za to. Rođeni sam Bodul i dobro znam koliko je istovremeno teško i posebno živjeti od mora. A očuvanju baštine malog ribolova koji je prije svega stil života, dio hrvatskog identiteta i na kraju krajeva: preduvjet za egzistenciju velikog broja ljudi, posebno ću se posvetiti kroz rad svježe osnovane »Međuskupine za rijeke, mora, otoke i priobalna područja«, čiji sam potpredsjednik u Europskom parlamentu i gdje ću sljedećih pet godina biti zadužen upravo za interese otočana.   

Nevidljive platforme


Kakav je vaš stav, s aspekta zaštite mora, otoka i priobalja, oko vađenja nafte, odnosno postavljanja platformi za istraživanje u Jadranskom moru, a kakav ekonomskog aspekta – može li to i koliko biti isplativo? Teoretski, je li moguće da se platforma u akvatoriju Lošinja vidi s kopna na način da nagrđuje vizuru i odbija turiste?


   – Osobno vjerujem da gospodarski razvoj može postojati bez narušavanja ekološkog i okolišnog integriteta. Prema uvjetima natječaja i pozicijama istražnih polja, bušotine će biti udaljene oko 10 kilometara od obale, te neće biti eksploatacije blizu pučinskih otoka, odnosno šest kilometara od otoka. Dio istražnih polja bit će smanjen zbog nautičkog turizma i platforme se ne bi trebale vidjeti s plaža i turističkih zona. Sigurnosne su mjere vrlo jake, koristi se suvremena tehnologija i vjerojatnost da se na Jadranu dogodi havarija na naftnoj platformi je neznatna. Trenutačno se eksploatiraju ugljikovodici u ostalim dijelovima Jadrana: talijanskom, albanskom i crnogorskom, a prema procjenama bi se u prvoj fazi istraživanja u naš državni proračun trebalo sliti oko 100 milijuna kuna i dodatnih nekoliko milijardi od investicija. Otvorit će se nova radna mjesta, hrvatske će luke dobiti nove poslove.  Zalihe nafte u Jadranu zadovoljit će dugoročno hrvatske potrebe i potrošnju i mislim da budućnost naše zemlje zahtijeva poduzimanje konkretnih koraka.   

Prioritet LNG-u


Kakvo je vaše mišljenje oko LNG terminala na Krku, je li on više gospodarski iskoristiv ili je ipak prevelik rizik od ekoloških incidenata?


   – Izgradnjom LNG terminala Hrvatska će postati važno energetsko regionalno čvorište, ključno za opskrbu ukapljenim plinom centralne Europe i šireg područja. Osim snažne podrške iz Washingtona, LNG je prošli tjedan dobio i podršku u Strasbourgu od povjerenika za energetiku Maroša Šefčoviča. On je na moje pitanje tijekom razmjene mišljenja u Europskom parlamentu, kazao da LNG-u trebati dati prioritet jer predstavlja jedan od projekata važan za ostvarenje »Europske energetske unije« te odgovara na mnoge dileme. Prvenstveno je važan jer će Hrvatskoj omogućiti stvaranje tržišta za opskrbu plinom u slučaju prekida opskrbe iz Rusije, a zbog svoje fleksibilnosti ima mogućnost da odgovori na bilo kakvu nestašicu plina. Osim što mijenja ekonomsko-političko pozicioniranje Hrvatske u Europi, otvara i prostor za malu i srednju privredu te poduzetništvo. Za izbor njegove lokacije na otoku Krku bili su presudni i prirodni i maritimski uvjeti terena, zatim sigurnosni, klimatski, geološki uvjeti, kao i blizina glavnih transportnih pravaca i infrastruktura. Studije su već pokazale da neće imati značajan negativan utjecaj na očuvanje i cjelovitost područja ekološke mreže, a da se negativan gubitak morskih staništa na tom području smatra prihvatljivim. LNG je siguran u transportu i smatram da, ako se poštuju propisi izgradnje, a proces vodi prema propisanim procedurama, incidenata neće biti. 


  Obećavajuće tijelo EU


Jeste li zadovoljni mogućnostima, kroz europski sustav u kojem trenutačno djelujete, zaštite hrvatskog mora, otoka i priobalja te interesa stanovnika na tim područjima? 

  – Od početka svog mandata u kontaktu sam s brojnim ljudima koji mi se javljaju putem maila i koje sam upoznao tijekom kampanje za Europski parlament, cehovskim udrugama te Otočnim saborom. U kontaktu s njima odlučio sam napraviti jedan iskorak kojeg dosad nije bilo u Europskom parlamentu te iskoristiti jedan instrument tzv . »Intergroupe« odnosno »Međuskupine«. Stoga sam predložio da se formira jedno takvo tijelo u Bruxellesu, pod nazivom »Međuskupina za rijeke, mora, otoke i priobalna područja«. Zanimljivo je da nikad prije u sazivima Europskog parlamenta nije postojala Međuskupina za otoke, što je zaista neobično, jer više od 15 milijuna europskih građana živi na malim i srednjim otocima. Međuskupina za otoke okuplja 81-og zastupnika iz 20 zemalja članica, što čini više od deset posto sastava Europskog parlamenta iz više od dvije trećine zemalja članica EU. Takav će sastav omogućiti razmjenu mišljenja između članova Europskog parlamenta iz brojnih zemalja i raznih odbora, uzimajući u obzir različita pitanja koja se tiču održivosti europskih otoka. Sretan sam i zadovoljan što sada imamo takvo radno tijelo, čiji će cilj biti pomoći otkloniti čimbenike koji stavljaju otočane u nepovoljan položaj u odnosu na druge dijelove RH, te stvoriti uvjete za poboljšanje kvalitete života u ovim jedinstvenim okruženjima kako bi se osigurao njihov opstanak. Dobili smo mjesto kroz koje možemo lakše artikulirati interese hrvatskih otočana i to je primjer na kojem se malom čovjeku na vrlo konkretan način, može pomoći u Europskoj uniji.