Životna priča Krešimira Butkovića, pjesnika i publicista kojega je skok sa stijene u more u mladosti prikovao za kolica, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. »Pet puta sam odustajao i nastavljao pisati, ali koliko je meni bilo teško prisjećati se tih situacija, drugima će biti lakše kada to pročitaju«, rekao je Butković
RAB » Da jedan tako »običan« događaj kao što je predstavljanje knjige može prerasti u svojevrsni emocionalni spektakl, pokazalo je predstavljanje autobiografskog romana »Fifty Fifty« Krešimira Butkovića, održano u petak navečer u OŠ Ivana Rabljanina. Negdje oko 20.30 sati dok je pjevačica Elma Burnić pjevala Krešinu pjesmu koju je posvetio nedavno preminulom bratu blizancu, pola je dvorane bilo u suzama ili na rubu, a neki nisu mogli izdržati pa su izašli van. Ostatak večeri prošao je u smijehu i sjajnom raspoloženju, a u glavnoj ulozi »vicmahera« bio je opet – sam autor.
Humor, tuga i – pouka
Krešimir Butković je zagrebačko-rapski književnik rođen 1975. godine, koji je početkom 90-ih doživio nesreću na kupanju u moru kod Senja. Pri skoku na glavu ozlijedio je kralježnicu i ostao u invalidskim kolicima, s velikom fobijom od kupanja u moru. Ono što je uslijedilo priča je o upornosti, vrhunac koje se odigrao kada je Krešo, gotovo 20 godina nakon nesreće, zaplivao u blizini obiteljske kuće u Barbatu. Taj i brojni drugi događaji iz njegovog sadržajnog života opisani su u knjizi koje je kandidirana za hrvatski roman 2013. godine u izboru Tportala. Butković je ranije izdao zbirke pjesama »Šetnja života« i »Krug dana«, a bavi se i pisanjem kolumni i recenzija te promicanjem prava osoba s invaliditetom, između ostaloga i na Rabu, gdje je organizator humanitarnog plivačkog maratona »Srcem protiv barijera«.
Predstavljanju su prisustvovali dogradonačelnik Raba Nenad Debelić i predsjednik Vijeća Željko Peran, koji su se obratili prigodnim riječima, kao i ravnateljica škole Anamari Šarin, koja je Kreši darovala veliku Rapsku tortu u obliku srca. Večer je održana u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, a organizator je bila Gradska knjižnica Rab na čelu s ravnateljicom Lidijom Domijan Šipovac. Čitani su i ulomci iz romana, onaj o prvom poljupcu pročitala je učenica Srednje škole Markantuna de Dominisa Stela Tomljanović, a o ponovnom susretu s morem Slavko Rako. U glazbenom dijelu programa uz Elmu Burnić, koja je oduševila prisutne, nastupili su Hrvoje Hodak i Julija Fedorova Dumić.
– Prvih dvadesetak stranica romana napisao sam prije 20 godina i potom stao. Nisam nastavio sve dok me Silvano nije počeo pritiskati, a to je bilo u rujnu 2012. nakon promocije »Kruga života«. Malo sam proširio taj krug i nastao je »Fifty Fifty«. Pet puta sam odustajao i nastavljao, ali kolikoje meni bilo teško prisjećati se tih nekih situacija, drugima će biti lakše kada to pročitaju. Cilj romana nije samo da prenese humor ili tugu, nego i pouku, rekao je Krešo. A koja bi to pouka mogla biti, objasnio je u nastavku. Najveća kriza u pisanju dogodila se u siječnju 2013., kada je prestao pisati mjesec dana…
Više od romana
Pečat večeri organizirane kao radijska emisija koju je vodio Ćopić s Radio Raba, dali su i ostali gosti koji su predstavili roman, izdavač iz riječkog Uliksa Silvano Frančišković, publicist i novinar Slavko Rako i novinar Rapskog lista Hrvoje Hodak.
– Krešo i ja smo razgovarali do dugo u noć. Rekao sam mu tada – tu tvoju priču ljudi moraju pročitati. Ispala je to knjiga na koju su reakcije i više nego dobre i koja nije samo roman, nego i neki oblik štiva za samopomoć, rekao je Frančišković, inače Krešin susjed u Rabu, koji je posebno pohvalio urednicu Željku Kovačević Andrijanić. Hodak je dodao da nitko ne može upravljati svojom sudbinom, ali uvijek postoje ljudi poput Kreše koji će s nama iskreno podijeliti svoj život i na taj nas način poslati na pravi put. Posebno nadahnut bio je Rako:
– Pitali su me zašto je naziv knjige »pola pola«. Sada ću otkriti najveću Krešinu prevaru, naziv nema veze s onim što je napisano, osim možda s napola punom čašom na koricama. Krešo je naime cijeli čovjek, cijeli se daje svemu što radi, rekao je Rako, spomenuvši i jedan razgovor s Krešinim ocem.
– Puno je toga u romanu Krešo otkrio i najbližima oko sebe. Tata Vlado mi je tada rekao »da sam znao sve to kada se događalo, zadavio bih ga«.
Ispričao je i priču o tome kako su se jednom prilikom Krešo i on u Rabu susreli s problemom s invalidskim kolicima, koji su riješila dva Rusa. Kada je majka pitala Krešu što je učinio, rekao joj je: »Otrčao sam po pomoć«. Na koncu večeri smijeh je tako ipak pobijedio suze.
