PUNAT Ako se ijedno krčko turističko središte može pohvaliti velikim brojem svojih vjernih i u vraćanju ustrajnih turističkih posjetitelja onda je to zasigurno Punat.

Svako toliko ondje se, u organizaciji predstavnika lokalnog TZ-a ali i Općine koja je s tom institucijom tijesno povezana, upriličuju svečana primanja i prigodna druženja s dogogodišnjim puntarskim gostima, višedesetljetnim »povratnicima« u to otočno mjesto koje je s razlogom priraslo srcu brojnim Europljanima.

U red onih koji Punat, u punini te tvrdnje, smatraju svojim »drugim domom« zasigurno spadaju i članovi austrijske obitelji Maurer – štajerski bračni par Sigried i Heinz koji spomenuti jadranski nautičarski centar posjećuju ravno pola stoljeća!

Za volanom od kuće

Nakon 50 godišnje zaljubljenosti u Punat zapravo smo već pomalo došli »u fazu« da ovdje gotovo da provodimo i više vremena no u Austriji, smiju se simpatični i razgovorljivi Austrijanci ističući da na Boduliju odnosno u »njihov« Punat već neko vrijeme običavaju dolaziti u tri navrata. Prvi je dolazak sad već redovno postao u vrijeme Uskrsa, potom se vraćamo koncem svibnja i početkom lipnja, a onda konačno i u rujnu, napominje gđa. Sigried ističući da svaki njihov dolazak u Punat znači ostanak od kojih 4 do 5 tjedana.

Gđa. Marurer koja je sa svojim suprugom veliku i pažnje vrijednu obljetnicu proslavila u ugodnom druženju s općinskim načelnikom Marinkom Žicem i direktorom TU TZO Punat nije propustila naglasiti i da u Punat »istim tempom« kani dolaziti dokle god sama bude mogla voziti, napomenuvši pri tom da je volan njihova automobila u nakani dolazaka u to krčko mjesto bila prisiljena sama preuzeti zbog suprugova problema s vidom.

Veliki broj poznanika

Njen suprug Heinz istom je prilikom, odgovarajući na pitanje svojih domaćina o tome postoji li išta što mu se danas ne sviđa u Puntu uz široki osmijeh rekao tek da ga u Puntu muči samo to što ima 79 godina. Tijekom srdačnog i opuštenog druženja domaćih ali i »gostujućih« Puntara doznali smo i da su Maurerovi u početku svojih boravaka u tom otočnom mjestu običavali odsjedati u privatnom smještaju, a potom godinama i u hotelu Park.

Potom smo kupili manji sportski čamac i boravili u marini Punat gdje smo, sa svojom 9 metarskom brodicom, ostali 30-ak godina. I nakon prodaje broda ostali smo vjerni Puntu te smo sad već neko vrijeme iznova u privatnom smještaju, kod obitelji Mrakovčić odnosno naših domaćina i prijatelja Franje i Brigite, kažu slavljenici ne propuštajući napomenuti da ih uz Punat vežu i brojni prijatelji, posebice u Marini Punat gdje se često i danas druže sa sad već pozamašnim krugom svojih poznanika.