Poduzetna bodulka rješava ekološki i krajobrazni problem kvarnerskih otoka: Vuna hrvatskih ovaca za talijanske tepihe i madrace

Tone odbačene vune i njen deficit na EU tržištu, odlučila je iskoristiti Krčanka Karolina Depope-Naso, koja će organizirati zbrinjavanje i izvoz vune za jednog od najvećih talijanskih prerađivača 

Odbačena ovčja vuna velik je ekološki i krajobrazni problem kvarnerskih otoka, ali i cijele Hrvatske. Vuna koja se svakog ljeta striže s ovaca, s obzirom na to da u nas ne postoji sustav njenog organiziranog prikupljanja, u pravilu se ostavlja u prirodi skrivena iza kakve gromače ili pak bačena u rupu, nerijetko zakopana u zemlju, a najčešće tek »zaboravljena« u šumi ili na pašnjaku.

Hoće li ovaj ambiciozan i u svakom smislu hvale vrijedan poduzetničko-ekološki projekt zaživjeti, pokazat će vrijeme.

– Ne zavaravamo se i ne očekujemo silnu zaradu, posebno ne u početku, kaže Depope-Naso. Iako su neki krčki ovčari u početku pokazivali rezervu prema našim prijedlozima i pozivima »ne želeći pomoći nekomu da se na njima obogati«, prevladao je razum i svijest da bi s vremenom svi od ovog projekta mogli imati korist. Da je ovaj posao uistinu lak i isplativ, da se u otkupu vune krije »zlatna koka«, valjda bi se u posljednjih dvadesetak godina već negdje pojavio netko tko bi se time bavio, zaključila je Krčanka svjesna rizika u koji se upušta.

Odbačena ovčja vuna, negdje vrijedna sirovina, a u nas tek nepotrebno smeće, stvara ružnu sliku u okolišu, a s obzirom na to da je sporo razgradiva i teško zapaljiva, godinama leži na mjestu na kojem je ostavljena gušeći rast bilja pod njom. Odbačena vuna zaudara i postaje pogodno stanište za razvoj bakterija, a ni njeno odlaganje na komunalne deponije nije sretno rješenje jer pogoduje množenju glodavaca. Procjenjuje se da se godišnje na taj način na području naše županije »zbrine« i do 80 tona vune, a u cijelog zemlji više od 1.100 tona sirovine koja u nas u pravilu nema kvalitativne karakteristike kakve krase vunu nekih poznatijih, u svijetu rasprostranjenijih pasmina ovaca. Naime, ovčarstvo je na kvarnerskim otocima ekstenzivno, ovce tijekom cijele godine žive u prirodi, zbog čega je njihova vuna oštra i neadekvatna za izradu finijih predmeta. Ipak, znalci ocjenjuju da se vuna ovdašnjih ovaca može koristiti za izradu tepiha ili izolacijskih materijala u građevinarstvu. Problem organiziranog otkupa vune višegodišnja je boljka u cijeloj zemlji, ne samo na otocima. Neko vrijeme otkup vune koji su subvencionirale otočne lokalne jedinice funkcionirao je posredstvom tvrtke »Vuna promet« iz Ivankova. Otkad je 2008. godine ta tvrtka prestala otkupljivati vunu i nakon što je, navodno zbog promjene uvjeta na tržištu, nagomilanih zaliha, rasta cijene prijevoza te pada cijene vune zatvorila svoja skladišta, u Hrvatskoj započinje era masovnog odbacivanja ovčje vune.    

Poslovni plan

Sad se tom problemu možda ipak nazire kraj. Zahvaljujući poduzetničkom duhu jedne ambiciozne i snalažljive Krčanke – Karoline Depope-Naso proteklih su se tjedana počeli događati mali pomaci koji bi ovaj teško pojmljiv kroničan problem možda ipak mogli staviti »ad acta«.

– Odrasla sam na ovom otoku okružena prirodom u kojoj, uz sve njene ljepote, sve češće srećem hrpe odbačene vune, rekla nam je na početku našeg razgovora Karolina, 35-godišnjakinja iz sela Skrpčići.

– Interesirajući se za uzroke takve prakse domaćih ovčara, doznala sam za svu silu problema koji u nas prate tu tematiku. S obzirom na to da sam već neko vrijeme razmišljala i osmišljavala poduzetničke projekte kojima bih se mogla baviti, prizori hrpa odbačene vune s kojima sam se srela dali su mi naslutiti kako bih možda mogla pokušati razraditi ideju pokretanja njenog organiziranog zbrinjavanja – otkupa i organiziranja odvoza, a možda i nekog vida prerade. Na putu do konačnog cilja naišla sam na razne prepreke i probleme. Teško je bilo doći do informacija potrebnih za razradu mog poslovnoga plana. S obzirom na to da ovčja vuna nema veliku tržišnu cijenu i da zbog nemogućnosti samostalnog financiranja cjelokupnog projekta (koji se ne sastoji samo od otkupa vune, već i »popratnih« poslova kao što su pravilno zbrinjavanje, pakiranje, skladištenje i transport), zatražila sam pomoć u Gradu Krku, ističe Karolina Depope-Naso ugodno iznenađena podrškom na koju je naišla.  

Zainteresirani Talijani

– Zapravo, odmah sam shvatila da je problem zbrinjavanja odbačene vune velik problem ne samo Grada Krka, već i svih ostalih krčkih, pa i kvarnerskih lokalnih jedinica te da svi skoro pa jedva čekaju da se pojavi netko tko bi se time zabavio. Raspitujući se o toj temi, shvatila sam da zbog hrpa bačene vune jednako »teško dišu« ljudi diljem Lijepe Naše. Pomoć koju su mi u nastojanjima operacionalizacije ideje dali predstavnici krčkih lokalnih jedinica te gradova i općina sa susjednih otoka Cresa, Lošinja, Raba i Paga, s područja Istre, a potom i nekih jedinica s kontinentalnih dijelova Hrvatske, dala mi je podstrek da s još dvojicom prijatelja krenem tražiti što bi se, kako i gdje moglo učiniti sa svom tom vunom. Potraga za zainteresiranim otkupljivačem, nastavlja naša sugovornica, odvela nas je u Italiju, gdje smo stupili u kontakt s tvrtkom koja je jedan od najvećih prerađivača vune u toj zemlji, kompanijom koja u normalnim tržišnim okolnostima vjerojatno ne bi bila zainteresirana za naš početnički i još prilično nedorađen poslovni prijedlog. Poduzetna i okretna Karolina objašnjava kako govoreći o »vanrednim« okolnostima misli na trenutačni deficit te sirovine na europskom tržištu uzrokovan naraslom potražnjom Kine za vunom, zbog čega su se neki europski perarađivači već počeli suočavati s manjkom raspoloživih sirovina. 

Pomažu općine

– Iako smo u ovom poslu još uvijek zeleni i neuigrani, naši su nam talijanski partneri izašli u susret pristajući na neke logističke ustupke koje kasnije, uhodavanjem tog posla trebamo ukloniti. Naime, prikupljenu, očišćenu i sortiranu vunu prije transporta potrebno je prešati i balirati.

Ovaj projekt ne bi bio moguć ni bez potpore i razumijevanja predstavnika brojnih kvarnerskih i istarskih lokalnih i županijskih struktura, ali ni lokalnih komunalaca, posebice predstavnika tvrtke Ponikve koji su nam, barem kad je otok Krk u pitanju, izašli u susret pružajući golemu logističku podršku. Na zatvorena smo vrata rijetko gdje naišli, rekla je naša sugovornica.

Za to je potreban stroj koji stoji nama još uvijek nedostižnih 8 tisuća eura. Za početak ćemo, krene li posao, izvoziti neprešanu vunu, zbog čega ćemo u kamione koji će je voziti u tvornicu moći utovariti manje od polovice vune koju bismo utovarili da je balirana. Kako bilo, za početak će i to biti dobro, priča Depope-Naso od koje smo doznali i kako su se pozivu koji je proteklih tjedana uputila na stotine adresa diljem Kvarnera i Hrvatske odazvali mnogi ovčari zainteresirani za njen prijedlog.

Sustav je za sad takav da će otkup biti organiziran samo na otocima Kvarnera i Istre, područjima gdje su lokalne jedinice iskazale spremnost da organizirano rješavanje tog dugogodišnjeg problema pomognu izdvajanjem 1,5 kune po kilogramu predane vune, novca koji će se isplaćivati vlasnicima ovaca. Mnogi ovčari iz unutrašnjosti gdje lokalne jedinice nemaju financijsku mogućnost pomaganja zbrinjavnja ovčje vune voljni su nam vunu ustupiti besplatno, samo da ih riješimo problema, naglašava otočanka koju idućih tjedana očekuje hrpa posla.   

Pokrivanje troškova

– Uskoro bi na otocima i u Istri, na lokacijama koje smo dogovorili s ovčarima i predstavnicima lokalne samouprave, trebao započeti prvi organizirani otkup vune koju ćemo moje kolege i ja tada trebati očistiti, pripremiti za transport, tovariti u kamione i nakon što odradimo nimalo lak i jednostavan papirološki posao – izvesti put susjedne Italije. Otkupna cijena koju u ovoj fazi ondje postižemo zasad bi trebala pokriti naše troškove, a bude li sreće, i donijeti skromni profit, ističe novopečena krčka poduzetnica koja se ozbiljnijem poslu tek nada u budućnosti.

– Pravi bi posao bila prerada ali to je nešto o čemu ćemo razmišljati u budućim godinama, uspijemo li osoviti posao na noge. Dobili smo uvjeravanja nadležnih u Ministarstvu poljoprivrede kako bi projekt u doglednoj budućnosti, zaživi li na pravi način, mogao dobiti i neki vid državnih potpora, ali i poticaja iz EU fondova. Hoće li tako uistuinu biti tek ćemo vidjeti, ali da potrebe za tom djelatnošću ima, nije teško shvatiti, zaključuje Depope-Naso od koje smo čuli i kako će Talijani, kad već ne znamo to činiti sami, od vune hrvatskih ovaca proizvoditi tepihe i madrace. Odjevni predmeti zbog karakteristika vune ovdašnjih ovaca ipak ne dolaze u obzir.