Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. prosinca 2019.
Investitori Hrvatske vode i KD Ponikve te izvođač radova Brauco žrtve prevare

Kanalizacija u Dobrinju: Ne zna se tko je podvalio cijevi slabije kvalitete

U ovoj fazi izgradnje kanalizacije bit će ugrađeno ukupno 800 metara cjevovoda / Snimio Damir ŠKOMRLJ
U ovoj fazi izgradnje kanalizacije bit će ugrađeno ukupno 800 metara cjevovoda / Snimio Damir ŠKOMRLJ
Autor:
Objavljeno: 4. studeni 2012. u 14:42 2012-11-04T14:42:22+01:00

Nakon što je dio makedonskih cijevi ugrađen, posumnjalo se na njihovu kvalitetu te su poslane na kontrolu u IGH gdje je utvrđeno da imaju čvrstoću nešto veću od SN 4 iako je na deklaraciji navedena čvrstoća SN 8

DOBRINJ  Kanalizacija u Dobrinju koja se gradi novcem Hrvatskih voda djelomično će biti izgrađena cijevima koje nisu u skladu s projektom. Prema projektu, naime, predviđeno je da se u tekućoj fazi izgradnje ugrade cijevi čvrstoće SN 8, ali u određenim dijelovima ugrađuju se jeftinije, manje kvalitetne i manje izdržljive cijevi čvrstoće SN 4.

Posljedica je to podvale lažnih cijevi, u kojoj je teško rasvijetliti tko je kome podvalio jer akteri odgovornost prebacuju jedni na druge. Ukupan iznos novca koji će biti »bačen« zbog kupovine neadekvatnih cijevi nije velik, kreće se oko 50-ak tisuća kuna, ali cijela priča pobuđuje sumnju da ovo nije prvi ovakav slučaj, kao i cijeli niz drugih pitanja i nedoumica. 

   Kao partner Hrvatskih voda, investitor u Dobrinju je Komunalno društvo Ponikve, a izvođač tvrtka Brauco iz Zagreba, koja je nabavila cijevi makedonskog proizvođača Konti Hidroplast. Na deklaraciji koja je otisnuta na cijevima stoji natpis SN 8, a kao takve cijevi su dobile i potrebne ateste, odnosno potvrdu sukladnosti. Međutim, nakon što su kanali iskopani i dio makedonskih cijevi ugrađen, pojavila se sumnja u njihovu čvrstoću. Komad cijevi poslan je na kontrolu u IGH, gdje je laboratorijskim nalazom utvrđeno da cijevi imaju čvrstoću nešto veću od SN 4. 
  

Razlika u cijeni

Uz suglasnost projektanta, nadzorni inženjer Marinko Capić odlučio je da se dio ugrađenih cijevi izvadi iz kanala i nabavljene su nove cijevi hrvatskog proizvođača, kojima će se zamijeniti makedonske cijevi. U dijelu kanalizacije će međutim ostati SN 4 cijevi. Prema procjeni projektanta i nadzornog inženjera, to će biti dijelovi Dobrinja u kojima su ulice uske a promet automobilima rijedak, pa nisu pod svaku cijenu nužne čvršće cijevi SN 8. Sveukupno, od 800 metara cjevovoda koji se gradi u ovoj fazi, 289 metara bit će izgrađeno makedonskim cijevima SN 4, a ostatak hrvatskim cijevima SN 8. Ako se krene od cijene od 70 kuna po dužnom metru, 800 metara SN 4 cijevi košta 56.000 kuna. 

   – Cijevi je nabavila tvrtka Brauco i one su prema papirima bile potpuno u skladu s troškovnikom i projektom, kaže nadzorni inženjer Capić. – Tijekom izvođenja radova, međutim, pojavila se sumnja u čvrstoću cijevi, nakon čega smo zaustavili radove. Zaključili smo da su za određene dijelove Dobrinja dovoljno dobre i SN 4 cijevi, a u ostalom dijelu nabavili smo nove cijevi koje se već ugrađuju. Investitor i izvođač su dobili obavezu da dogovore tko će snositi razliku u cijeni, kaže Capić. 

   Direktor Ponikvi Frane Mrakovčić istaknuo je da će posljedice snositi izvođač, unatoč činjenici da je imao sve potrebne dokumente koji su ukazivali da je doista riječ o SN 8 cijevima. 

   – Brauco je imao papire prema kojima su cijevi imale čvrstoću SN 8, tako da je to njihov problem kojeg će morati riješiti s dobavljačem. Nama je najvažnije da ne bude posljedica po kanalizaciju, a promjene smo iskoordinirali s Hrvatskim vodama, rekao je Mrakovčić, napomenuvši da nije razmišljao o prijavama protiv aktera ovog slučaja. 
  

Prvi glas

Razlog zašto je teško podnijeti prijavu može biti i u tome što je teško dokučiti tko je Braucu podvalio neadekvatne cijevi. Lanac u nabavi je naime prilično dug, direktor Brauca kaže da je cijevi kupio od tvrtke Vodoskok iz Zagreba, a iz Vodoskoka kažu da predmetne cijevi u Hrvatsku uvozi, stavlja u prodaju i distribuira tvrtka Hidrocom iz Pitomače. Tijekom kratkog telefonskog razgovora, član uprave Hidrocoma Zlatko Komar rekao je da ne zna o čemu je riječ i da mu je naše pitanje »prvi glas« o problemu koji se pojavio u Dobrinju. Odgovore proizvođača, tvrtke Konti Hidroplast iz Makedonije, do zaključenja ovog izdanja nismo dobili. 

   – Krivica nije na nama, kaže direktor Brauca Ivo Kalačić. – Mi smo cijevi kupili od Vodoskoka sa svim izjavama, atestima i suglasnostima. Međutim, u ovoj priči mnogo toga ne štima. Uzorak cijevi koji se šalje na analizu inače se izuzima prema određenim standardima, zovu se predstavnici vlasnika, proizvođača, investitora i nadzorni inženjer, odrežu se tri primjerka po 30 centimetara cijevi i svi oni zajedno to zapakiraju, zapečate i šalju na analizu. Ta procedura je u potpunosti izostala, nama su jedan dan samo javili da je netko uzeo cijev i odnio je na analizu, rekao je je Kalačić, dodavši da je, prema njegovom mišljenju, Konti Hidroplast preozbiljna tvornica da bi se bavila podvaljivanjem cijevi. 

   Potencijalni odgovor na pitanja koja su ostala visiti u zraku može se iščitati iz dopisa kojeg nam je poslao direktor Vodoskoka Davor Meštrović. Nakon što se ogradio od spornih cijevi, Meštrović je iznio niz sumnji u način na koji se u Hrvatskoj nabavljaju cijevi, optuživši uvozni lobi kao glavnog kreatora lažnih deklaracija i ugradnje neadekvatnih cijevi. 

   – U sastavu tvrtke Vodoskok posluje tvrka kćer Heplast pipe koja je najveći domaći proizvođač cijevi od termoplastičnih materijala te se zajedno godinama borimo s nelojalnom konkurencijom proizvođača, kako stranih tako i domaćih, čiji proizvodi ne odgovaraju deklariranim vrijednostima zbog čega svakodnevno trpimo štete. Zbog toga je samo spominjanje naše tvrtke u kontekstu kvalitete bespredmetno. S obzirom na to da posjedujemo ovlašteni labos i osoblje za tesitiranje cijevi sukladno važećim normama i sami smo u više navrata radili ispitivanja cijevi, kako domaćih tako i stranih proizvođača, o svemu argumentirano imamo što reći. Životno smo zainteresirani da se pitanje kvalitete raščisti o čemu ovisi posao naših 110 radnika, kaže Meštrović, dodavši da je veći problem od nelojalne konkurencije monopol koji je u zadnjih 20 godina uspostavljen. 

SN 4 za laka i srednja, a SN 8 za teška prometna opterećenja

Razliku između SN 4 i SN 8 cijevi najbolje se može predočiti citatom iz promotivnog materijala tvrtke Konti Hidroplast. 
   – Za kanalizacijske cijevi je od posebnog značaja njihova krutost (obodna čvrstoća), odnosno otpornost na vanjska opterećenja. U praksi se najčešće koriste klasa SN 4 koja je projektirana za laka i srednja prometna opterećenja i klasa SN 8 koja je projektirana za teška opterećenja.

Hrvatske vode: Pojačat ćemo kontrolu i nadzor uvoza

Iz Hrvatskih voda kažu da su već poduzeli korake da se ovakvi slučajevi više ne događaju. 
   – Na zahtjev i u dogovoru s Hrvatskom gospodarskom komorom koja zastupa naše proizvođače opreme, zatražili smo od komunalnih poduzeća koja su investitori da se kontroliraju materijali koji se ugrađuju u objekte koje mi finaciramo. Time se uklanja nelojalna konkurencija od strane proizvođača koji isporučuju opremu koja ne zadovoljava kvalitetom. U ovom konkretnom primjeru vide se rezultati ovih aktivnosti. Cijevi ne zadovoljavaju kvalitetom i izvođač radova mora ih zamijeniti cijevima koje zadovoljavaju. Takvim kontrolama sigurno će se smanjiti ponavljanje ovakvih slučajeva. S obzirom na to da se ovo dogodilo na uvoznim cijevima, zatražit ćemo pojačani nadzor pri uvozu, kažu iz ureda direktora. 

  

Milijardu kuna za hrvatsko gospodarstvo ide preko granice

Izgradnja kanalizacije u Dobrinju dio je investicijskog ciklusa Hrvatskih voda tijekom kojeg će se u vodno gospodarstvo uložiti gotovo milijardu kuna. Prema porukama koje su odašiljali političari, te investicije namijenjene su među ostalim pokretanju hrvatskoga gospodarstva. Postavlja se međutim pitanje kako će se pokrenuti hrvatsko gospodarstvo ako poslove dobivaju tvrtke iz inozemstva, čija je roba k tome sumnjive kvalitete, kako pokazuje primjer iz Dobrinja. Hrvatske vode pitali smo za komentar ovog problema, ali na to pitanje nisu odgovorili. U Hrvatskoj inače djeluju tri tvrtke koje proizvode cijevi kakve se ugrađuju u Dobrinju, Vargon s Kukuljanova, Alpro-Att iz Trogira i Heplast pipe iz Preloga. 

Uvozni lobi

– Taj monopol štiti uvozni lobi, gdje se izborom cijevnog materijala nanosi šteta domaćim proizvođačima, a država koja je investitor plaća značajno višu cijenu što plaćamo svi mi iz svog džepa. Sve tvrtke koje pokušaju na slobodnom tržištu odgovoriti monopolističkim pozicijama pokušavaju se diskreditirati raznim smicalicama u tehničkim opisima cijevi. Naša tvrtka će podržati nastojanja koja idu u smjeru stručne i argumentirane rasprave. Podržavamo i testiranja ispručene robe od strane stručnih i ovlaštenih osoba, što IGH svakako jest, koja će pridonijeti utvrđivanju standarda i kvalitete isporučene robe, ali svjedoci smo da su se kvazi izvještaji, sadržajno naručeni od određenih krugova, a koji su producirani od nestručnih i neovlaštenih institucija, koristili s ciljem diskreditacije pojedinih proizvođača u korist uvoznog lobija, rekao je Meštrović. 

   U »slučaju Dobrinj« još mnogo toga nije jasno. Na primjer, ostalo je otvoreno pitanje kako se odjednom, nakon što je dio cijevi već ugrađen, pojavila sumnja u njihovu sukladnost. Neven Komadina, načelnik Općine Dobrinj, koja je jedan od suvlasnika Ponikvi, kaže da je »grešku u cijevima« otkrio nadzorni inženjer. 

   – Nakon što sam dobio informaciju iz Ponikvi da su dostavljene i djelomično ugrađene cijevi nezadovoljavajuće čvrstoće, zatražio sam dodatno pojašnjenje. Rečeno mi je da je nadzorni inženjer vizualnim pregledom utvrdio da cijevi koje se ugrađuju nisu potrebne čvrstoće jer su se počele savijati, rekao je Komadina. Nadzorni inženjer Capić međutim tvrdi nešto sasvim drugo. 

   – Vizualnim pregledom nije bilo moguće utvrditi jesu li cijevi sukladne deklaraciji, rekao je Capić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.