Čitavo područje Luna ogroman je maslinik, tu raste više maslina nego na ostatku otoka Paga. Privatne masline rastu na zemljištu kojemu je vlasnik država, čime njihovi vlasnici ne ispunjavaju uvjete za dobivanje poticaja
Seljaci prosvjeduju, ribari prosvjeduju… A, tko u Hrvatskoj danas ne prosvjeduje..? Nezadovoljstvo buja na sve strane. Ekonomsko stanje je teško, mnogi su pogledi i zahtjevi usmjereni prema državi, traže ljudi financijsku pomoć, subvencije, participacije, poticaje…
Različito se zove, a u konačnici svodi na isto – novac. I, nije da država neće pomoći, ali je i državna blagajna skromna, rashodi su veliki, zahtjeva mnogo, a mogućnosti ograničene.
Resorno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja početkom godine donijelo je još jedan podzakonski dokument – Pravilnik o izravnim plaćanjima u poljoprivredi, potporama za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, potporama za ekološku i integriranu poljoprivrednu proizvodnju i potporama za područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi. Njime se propisuje način provedbe izravnih plaćanja, detaljni uvjeti, kriteriji i postupci za ostvarivanje izravnih plaćanja, te način i uvjeti provedbe mjera ruralnog razvoja. Pravilnikom se uređuje razdoblje primjene za izravna plaćanja za proizvodnu 2011. godinu, a za mjere ruralnog razvoja obuhvaća razdoblje žetve ratarskih kultura, berbe povrća, grožđa i voća, korištenja livada i pašnjaka te držanja stoke za 2011. godinu.
Komplicirano, treba se u tome snaći.
Sitne parcele
A, ljudi se snalaze, naučili čitati i razumijevati zakonske propise. Još bolje ih razumiju kad u njima sebe ne pronalaze.
Na primjer, događa se to mnogim otočnim maslinarima. Osnova za izračun potpora je poljoprivredna parcela, ako se onaj otočni kamenjar u kojemu najčešće rastu masline može nazvati poljoprivrednom parcelom. Za trajne nasade, a masline su to više od bilo koje druge kulture, ukupna površina za koju se podnosi zahtjev mora iznositi najmanje 2.500 četvornih metara, s time da barem jedna parcela mora imati površinu najmanje 500 metara. Broj stabala pritom nije važan.
Ista odredba vrijedi i za vinograde, oni su također trajni nasadi, ali će se u tome sektoru potpore lakše ostvarivati. Vinogradi minimalne površine 500 kvadrata ipak su česti, čak i na usitnjenim otočnim, i općenito priobalnim, parcelama.
Zemljišne parcele na otocima, bez obzira na to da li su obradive ili nisu, najčešće su usitnjene. Od koljena na koljeno dijelili su ih braća i rođaci, djeca i unuci. Površina im se najčešće mjeri u stotinama, znatno rjeđe u tisućama četvornih metara. U neka davna vremena masline su sađene tamo gdje ništa drugo nije uspijevalo, ili se uopće nije moglo obrađivati. Na mnogo mjesta na otocima vidjeli smo masline gdje rastu doslovce iz živog kamena. I pitali se: kako uopće uspijevaju opstati, i još ploda davati.
Uistinu sveto drvo, kako ga mnogi nazivaju. Negdje raste desetak, dvadeset stabala, drugdje možda dva, tri, rijetki su vlasnici koji imaju puno maslina na jednom mjestu. Broj stabala, najčešće, govori i o površini parcele na kojoj rastu.
Najveći maslinik
Skupiti će mnogi otočani 2.500 četvornih metara maslinika. I puno više! Ali će teže izdvojiti »veliku« parcelu kojoj je površina najmanje 500 metara. Uz to, ona mora biti upisana u ARKOD sustav – sustav za identifikaciju zemljišnih parcela. Nije 500 četvornih metara velika parcela, to je u biti manja okućnica dimenizija 20 x 25 metara, ali i otočne prilike treba poznavati. Ima otočnih maslinara koji ispunjavaju uvjete i dobit će poticaje, ali ima i takvih koji za ostvarenje tog zakonskog prava nemaju ni minimum uvjeta.
To se događa žiteljima najsjevernijeg dijela otoka Paga, maslinarima s područja Luna i okolnih zaselaka. Čitavo to područje ogroman je maslinik, tu raste više maslina nego na ostatku otoka, neke od tih maslina davale su ploda, doslovce, »još u vrijeme kad je Bog hodao po zemlji«, prije 2.000 godina.
– Želimo upravljati tim maslinikom kao vlasnici, maslinik star dvije tisuće godina moramo sačuvati. Teren ne bismo dijelili, nego ga koristili kao i dosad, i svi bismo bili uknjiženi kao vlasnici. Na tom terenu ne želimo dozvoliti bilo kakvu gradnju, to ne dolazi u obzir. Maslinik želimo zaštititi kao kulturno dobro i htjeli bismo da nam Grad Novalja u tome bude partner, sami bez njih to ne možemo odraditi. Moramo raditi zajedno, a ne samostalno, samo tako ćemo uspjeti. Treba istaknuti da grad ima sluha za naše zahtjeve, pa bismo željeli da se uključi u zadrugu kao njen suosnivač, zaključuje Božo Badurina.
Po mnogo čemu te su masline jedinstvene, ne u nas, nego na Sredozemlju. Cijepljene samonikle divlje masline, rastu u surovom kamenjaru, u podneblju u kojemu ništa drugo ne može opstati. Mnogima od njih godine se ispisuju s četiri znamenke, znanstveno je to dokazano. Deseci tisuća maslina najvećim dijelom rastu na komunskom terenu. Privatne masline na zemljištu kojemu je vlasnik država.
Ponegdje masline rastu i u tuđoj privatnoj parceli. Jedinstven je to slučaj i traje stoljećima, ne znam kako ga tumači pravna praksa.
– Država daje 2.600 kuna poticaja po hektaru, što mi ne možemo dobiti. Uz to, naša je proizvodnja ekološka, za nju se dodatno plaća, što znači da smo dvostruko zakinuti, objašnjava nam Božo Badurina, predsjednik skupštine maslinarske zadruge »Lun«.
Na površini od 80 hektara državnog zemljišta tisuće su privatnih maslina. Traje to stotinama godina i poštuje se običajno pravo. Za svako se stablo zna tko mu je vlasnik, onaj tko je cijepio divlju mladicu vlasnik je budućeg stabla. Vlasništvo je ispremiješano, rijetki imaju više stabala na okupu. Možda pet, šest, pa nakon 200 metara sljedeće dvije, i sve tako, raštrkano na velikoj površini.
U rasporedu vlasništva nema nema nikakva pravila, ni redosljeda.
Tužba protiv države
– Da bismo ostvarili svoja prava osnovali smo zadrugu, htjeli smo se javiti na natječaj za dugogodišnji najam državnog zemljišta. U zadrugu se uključio praktički čitav Lun, 87 obitelji od 90 koliko ih ima. Interes nam je zajednički, a sredstva poticaja planirali smo ostaviti u fondu zadruge, za pokretanje zajedničkih aktivnosti i projekata.
U lunjskom masliniku, procjenjuje se, nalazi se oko 80.000 stabala. Posljednjih godina on postaje turistima sve privlačniji, posebno od kada je kroz njega probijen put, što je financirao grad Novalja. Dolaze izletnički brodovi s Raba, dolaze turisti iz Novalje, u šetnju među maslinama odlaze turtisti koji ljetuju na području Luna. Minulih dana, za lijepa vremena, već su dolazili brodovi s turistima s Raba. Imaju što vidjeti, mogu se diviti kreativnosti prirode. Koliko povijesti i povijesnih tajni kriju tisućljetna stabla, kakve sve priče može ispričati njihov vanjski izgled. U daljnju turističku valorizaciju, smatraju zadrugari, valja ići planski i organizirano, bez zahvata u prirodnu sredinu, jer je u tome najveća vrijednost maslinika. Jasno, neki su suvremeni sadržaji neminovnost, ali to treba raditi s pažnjom i mjerom.
Božo Badurina dalje nam objašnjava da je na Općinskom sudu u Pagu zadruga podigla tužbu protiv države, Republike Hrvatske. Temeljem zakona o dosjelosti traže da im se prizna vlasništvo nad tim zemljištem, na kojemu su njihove masline već tri, četiri stoljeća, ako ne i duže. Nekad davno to je zemljište bilo u vlasništvu rapskih plemića, do 1848. godine, kada je ukinuto kmetstvo i kad su Lunjani tu zemlju dobili u vlasništvo.
– Dogodilo se da je arhiva u Rabu većim dijelom uništena u požaru, pa sada dokumentaciju, odnosno darovnicu tražimo u Beču. Pronašli smo nešto starih dokumenata, između ostalih, onaj kojim ondašnja općina Rab stanovništvu Luna dozvoljava navrtanje (cijepljenje) divljih maslina u pitome.
Lunjani se nadaju povoljnom ishodu, iako sve skupa ide sporo. Lokalno stanovništvo najvećim je dijelom treće dobi, neki mlađi ne žele se angažirati, ili ne mogu, aktivnosti najvećim dijelom vode oni koji nisu na otoku. Ta daljina, to je jasno, otežavajuća je okolnost.
