Povratak na otok

Apoksiomen konačno u svojem domu: Prve fotografije novog muzeja u malološinjskoj palači

Nela Valerjev Ogurlić

Foto Ivan Dorotić

Foto Ivan Dorotić

Apoksiomen pod mliječnim svodom velebnog muzeja U posve bijeloj sobi Apoksiomena vlada tišina, a kip se može promotriti iz neposredne blizine, obasjan difuznim mliječnim svjetlom koje ističe svu ljepotu antičke statue



RIJEKA Skoro dvadeset godina nakon što ga je belgijski turist Rene Wouters otkrio u lošinjskom podmorju i sedamnaest godina nakon što je izronjen na površinu, brončani kip Apoksiomena vraćen je u Mali Lošinj gdje će 30. travnja biti otvoren Muzej Apoksiomena.


Muzej je smješten u Palaču Kvarner iz 19. stoljeća, kuću u nizu na Rivi lošinjskih kapetana koja je tijekom povijesti doživjela niz rekonstrukcija, a danas su joj sačuvana samo pročelja.


Izgradnja Muzeja trajala je gotovo četiri godine, a izvedena je prema projektu arhitekata Saše Randića i Idisa Turata koji su 2009. pobijedili na arhitektonskom natječaju za projekt adaptacije palače u muzej za čuvanje i trajno izlaganje antičke statue koja je obogatila hrvatsku i svjetsku kulturnu baštinu. Rješenje dvojice arhitekata već tada je ocijenjeno vrlo intrigantnim i inovativnim, a danas prvi put predstavljamo javnosti kako novi Muzej izgleda u finalnoj izvedbi.


Postav na četiri etaže




Izložbeni postav muzeja proteže se na četiri etaže u šest tematskih soba smještenih u specifičnom arhitektonskom konstruktu koji je umetnut u prostor stare palače. Riječ je o velikom čeličnom kavezu specifičnog oblika koji je oslonjen na tlo i ovješen na kamene zidove palače tako da izgleda kao da lebdi nad njezinim prizemljem, uronjen u plavetnilo zidova.


Tijelo muzeja uneseno je u palaču kroz otvoreni krov građevine, koji je naknadno zatvoren, a potom je izvana obloženo bijelom limenom oblogom sastavljenom od nekoliko tisuća elemenata spajanih i varenih tijekom tri mjeseca. Dijelovi muzeja nastali u prostoru između konstrukta izložbe i oplošja građevine stvaraju javne, društvene, poslovne i administrativne sadržaje Muzeja, dok je izložbeni postav smješten unutar novotvorine.


Skulptura brončanog atleta visoka 192 centimetra i teška 300 kilograma, koja je nedavno uz jake snage policijskog osiguranja dopremljena u Mali Lošinj, smještena je u posve bijelu prostoriju.


Arhitektica Vanja Ilić ovu je sobu odjenula u bijelu translucentnu elastičnu tkaninu. U sobi Apoksiomena vlada apsolutna tišina, a kip se može promotriti iz neposredne blizine, obasjan difuznim mliječnim svjetlom koje ističe svu ljepotu antičke statue.



Prostorija u kojoj se statua gotovo može dodirnuti predstavlja kulminaciju izložbe nakon prolaska kroz više zasebno dizajniranih ambijentalnih cjelina od koja ih svaka pruža drukčiju prostornu, materijalnu, optičku, zvučnu i taktilnu senzaciju te na svoj način pripovijeda priču o Apoksiomenu.


U izložbeni prostor muzeja ulazi se iz atrija u prizemlju u koje se iz lebdeće strukture spušta eskalator. Kroz »tubu« obloženu varenim limovima on vodi posjetitelje do prvog kata i »Crne sobe« u kojoj je postavljena uvodna izložba. Na osvijetljenim stolovima i plavoj informativnoj traci duž cijeloga zida izložena je priča o Apoksiomenu, njegovoj povijesti, pronalasku, restauraciji i komparativnim svjetskim primjerima.


Misterij podmorja


Nakon ove sobe slijedi mala amfiteatarska dvorana za filmske projekcije u kojoj se prikazuje dokumentarni film o Apoksiomenu. Soba je u cijelosti obložena velikim plohama ručno tkanog tepiha koji bojama i motivima stvara osjećaj prolaska žitnim poljem ili uranjanja u podmorje.



– Motivi tepiha objedinjuju misterij podmorja u kojem je kip Apoksiomena boravio dva tisućljeća te motive žitarica i sjemenki pronađenih u gnijezdu miša koji je nastanjivao šupljinu skulpture prije potonuća – pojašnjava Idis Turato koji ističe zadovoljstvo činjenicom što je o svakom detalju postava imao vremena temeljito promisliti.


– Projekt je prolazio kroz razne dobre i loše faze, ali sada sam sretan što se izvedba protegla na gotovo četiri godine, jer je svaka soba do kraja dorađena i svaki je detalj temeljito promišljen. Arhitektura je ponekad traumatično spora, ali ta sporost daje prednost u konačnom rezultatu, jer pruža mogućnost da se svaka odluka pomno preispita.


Iz sobe s mekim, slikovitim tepihom obilazak se nastavlja kroz usko i žarko crveno stubište koje vodi do »Medijske sobe«, prostora u kojem se u nepreglednom i neselektiranom slijedu niže mnoštvo informacija, članaka, novinskih te internetskih napisa o Apoksiomenu i Muzeju.


Sljedeća zona je »Hodnik masline«, vijugavo stepenište obloženo mirišljavim maslinovim drvom, kroz koje posjetitelj u malim osvijetljenim nišama može vidjeti žitarice, sjemenke voća i biljčice od kojih je mali glodavac, nastanjen u tijelu skulpture, savio gnijezdo i njima se hranio. Nakon različitih doživljaja proživljenih prolaskom kroz šarene i upečatljive prostore, slijedi susret s brončanim kipom grčkog atleta.


Pogled na uvalu


Izlaskom iz sobe Apoksiomena posjetitelji završavaju posjet izložbi druženjem u »sobi gradskog periskopa«. Prostor sobe sadrži amfiteatar s reflektirajućim stropom i zidovima na kojima se ogledaju Lošinj i njegova gradska luka. Stubama se uspinju do izlaza na belveder iznad krova muzeja s kojeg se otvara pogled na živopisnu lošinjsku luku. S druge strane sobe nalazi se bar u kojem se služe pića obogaćena okusom i mirisom mediteranskog bilja. Iz ovog ugodno rashlađenog prostora posjetitelji se dizalom ili crnim stubištem spuštaju u prizemlje sa suvenirnicom.



U prostoru koji nastaje između izložbenog arhitektona Muzeja oplošja vanjskih zidova Palače Kvarner nalaze se uredski prostori zaposlenika, radionica za restauraciju i interno stubište koje povezuje dva sadržaja muzeja. Arhitektonski konstrukt izložbe koji lebdi u sredini građevine također omogućuje otvaranje prizemlja javnim sadržajima i gradskim događajima neovisno o aktivnostima muzeja.


Vertikalna komunikacija koja prolazi kroz sve etaže muzeja izvedena je s dva dizala od kojih se jedno nalazi uz ulaz građevine, dok je drugo, servisno dizalo, smješteno uz istočno pročelje građevine. Kao javni dio muzeja moguće je koristiti i terasu na prvom katu Palače Kvarner koja se prostorno nadovezuje na »Sobu tepiha« koja se može koristiti i kao dvorana za predavanja, prezentacije, projekcije i slična događanja izvan režima rada muzeja. Dolazak na balkon omogućen je stubištem u boku građevine ili dizalom, a neovisno o radu muzeja, omogućen je i pristup caffeu na posljednjoj etaži s pogledom na lošinjsku uvalu.


U Muzej Apoksiomena uloženo je 25 milijuna kuna, od čega je polovicu dao Mali Lošinj, a polovicu država.