Ukoliko se ništa ne promijeni, pitanje je samo koliko će vremena proći dok ne nestane i posljednja ovca uzgojena na tradicionalan način. Jedino rješenje problema bio bi potpun izlov divljači, no ovčari kažu da lovci love kad njima odgovara i ono što im odgovara, te ovim tempom neće nikad izloviti divljač
CRES Umjesto veselog meketanja mladih janjaca, na otočnim pašnjacima se ponovo čuje tužno blejanje ovaca koje su izgubile svoj podmladak. Divlje svinje su zavladale Cresom i Lošinjem i očajni ovčari uzalud traže pomoć i pravdu. Jedna se nezadovoljna grupa žitelja Dragozetića okupila pred crkvom u središtu sela kako bi iznijela svoju tužnu priču.
Uz mještane je i predsjednik Mjesnog odbora Dragozetići Darko Gržić, a pridružio im se i predsjednik susjednog Mjesnog odbora Beli Livio Hrelja jer su im problemi zajednički. Iako sumnjaju da će njihov prosvjed polučiti neki rezultat, kažu da se žele izjadati i svoju muku podijeliti s javnošću.
Reagiraju i na nedavno objavljenu vijest u Novom listu o sastanku ovčara s područja creskog Gerbina (obuhvaća sela između Valuna i Lubenica) s Antom Čulom, predsjednikom Lovačkog društva »Orebica« koje upravlja s dva lovišta na Cresu. Čule je izjavio »kako se učestalim lovom na Tramuntani broj divljih svinja smanjio, ali ih još ima na drugim dijelovima otoka«.
Rozarija Burburan ima stado od 12 ovaca, a već je izgubila 9 janjaca i posljednja dva drži ispred kuće u nadi da će ih tako sačuvati od divljih svinja. Jure Velčić prošao je još gore – preostao mu je samo jedan janjac.
Ivan Desanti iz Frantina daje svojim ovcama sijeno i čeka uz njih dok sve pojedu jer inače, čim se makne, dođu jeleni i pojedu hranu koju je donio za ovce. Ogorčen je i Klaudio Grus, jedini mlađi ovčar s ovog područja koji živi od poljoprivrede.
Pokazuje tragove divljih svinja koje su raskopale zemlju ili srušile gromaču u potrazi za hranom. Plodno polje ispod Dragozetića koje je nekad hranilo tisuće žitelja Tramuntane, danas je zapušteno. »Ne možemo posaditi ni salate niti voćku, sve unište jeleni«, žale se mještanke.
Mrtvo slovo na papiru
Darko Gržić smatra da bi jedno od rješenja bilo da se divlje svinje i jelene lopatare proglasi štetočinama i onda njihov izlov više ne bi spadao pod Ministarstvo poljoprivrede, nego pod Ministarstvo zaštite prirode i mogli bi se uništavati svim sredstvima. Drugi ovčari predlažu da se lokalno komunalno društvo doregistrira za lov kako bi se divljač lovilo sve dane u tjednu, a ne samo vikendom kako odgovara lovcima.
Livio Hrelja lista uredno prikupljene isječke iz raznih novina; o problemima ovčara piše se već više od deset godina, ali stanje se ne popravlja. Iz godine u godinu ovaca je sve manje, jedino rješenje problema bio bi potpun izlov alohtone divljači, a to nije na vidiku.
Hrelja podsjeća kako su svinje izašle iz ograđenog lovišta i proširile se otocima Cresom i Lošinjem, podsjeća kako su godine trebale dok se javnost nije uvjerila da doista divlje svinje ubijaju tek okoćene janjce jer su lovački lobiji tvrdili kako to nije moguće.
Podsjeća na odredbe Zakona o otocima prema kojem treba ukloniti alohtonu divljač s otoka. Podsjeća i na naredbu ministra poljoprivrede iz 2007. prema kojoj je »odstrel divlje svinje, jelena lopatara i čaglja dopušten tijekom cijele kalendarske godine, bez obzira na spol i dob, do potpunog uklanjanja iz lovišta«.
Lovačko društvo se ugovorom o koncesiji obvezalo u potpunosti izloviti nezavičajnu divljač do 2007. pa, iako to nije učinjeno, ugovor im je produžen. Mnogo je propisa doneseno, prije svega zahvaljujući upornosti ovčara i onih političara koji su shvatili njihove probleme. Međutim, propisi su ostali mrtvo slovo na papiru jer se slabo ili nikako ne provode. Uzalud su sve aktivnosti koje Grad provodi za revitalizaciju zapuštenih dijelova otoka – kažu Dragozećani – kao što je uređenje cesta, obnova električne mreže, izgradnja vodoopskrbe, jer ako nestane ovaca, nestat će i ljudi.
O problemima creskih ovčara raspravljao je i gradski Odbor za poljoprivredu, a zaključke su objavili predsjednik Odbora Franko Fučić i potpredsjednik Marko Ferlora. Odbor je konstatirao da dosadašnji izlov nije dao željene rezultate, da lovci nisu dovoljno prisutni na terenu i ne provode kontinuirani i neselektivni lov. Problem je i što se u svim lovištima na otoku ne provode jednake mjere izlova, te što se poljoprivrednicima ne priznaju i ne isplaćuju štete. Odbor traži da se provodi svakodnevni kontinuirani i neselektivni izlov alohtone divljači po jednakim pravilima na svim lovištima na Cresu i Lošinju, svakodnevnu prisutnost lovaca na terenu, pridržavanje odredbi o nepostojanju lovostaja. Predlaže da se osnuje komisija koja će pratiti provođenje mjera izlova i utvrđivati štete, te da se izradi plan i pronađu metode za trajno odstranjivanje alohtone divljači s otoka, što je preduvjet opstanka poljoprivrede na Cresu i Lošinju.
Istrebljenje na Rabu
Prema podacima Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, u protekle dvije godine na kvarnerskim otocima zabilježen je ulov ukupno 2.599 divljih svinja te 1.310 jelena lopatara. »Vidljivo je da je primjerice na otoku Krku u 2013. odstrel značajno manji (približno za 65%) u odnosu na prethodnu godinu, iz čega može proizaći zaključak da je populacija divlje svinje na otoku Krku značajno smanjena. Na otoku Rabu više nije prisutna divlja svinja.
Na otocima Cresu i Lošinju je odstrel alohtone divljači u odnosu na prethodnu godinu približno podjednak, odnosno odstrel divlje svinje je značajno smanjen (za približno 32%), dok je odstrel jelena nešto veći (povećan za približno 5%)«, stoji u odgovoru županijskog odjela.
Iako se radi o ukupno značajnim brojkama, na Cresu se godišnje ulovi svega nekoliko stotina primjeraka nezavičajne divljači. Ovčari za slab rezultat izlova krive lovce za koje kažu da love kad njima odgovara i ono što im odgovara, te da sadašnjim tempom nikada neće u potpunosti izloviti alohtonu divljač s otoka. Lovci, s druge strane, ističu da u lov mogu ići samo vikendom jer preko tjedna rade. Pokušali su uključiti i talijanske kolege no oni su svojim prvim lovom na otoku ostali razočarani jer su ulovili samo jednu divlju svinju te je pitanje hoće li se opet vratiti.
Drugi problem na koji se ovčari žale je pitanje isplate naknada za štete koje na ovcama počini divljač. Dok su 2004., kaže Hrelja, ovčarima isplaćene štete u vrijednosti od 300.000 kuna, lani nije isplaćeno ni kune.
Ovčari se žale na prekomplicirane birokratske zahtjeve koje mahom starije stanovništvo ne može ispuniti. Županijski odjel objašnjava da su, prema Zakonu o lovstvu, i ovčari dužni poduzeti neke preventivne mjere spriječavanja štete od divljači.
Predsjednik »Orebice« Čule podsjeća da ih je lani veterinarski inspektor upozorio da većina ovaca za koje su isplatili štete nije imala markice tj. nije bila prijavljena, a one koje jesu nisu držane u prostorima ograđenima na način koji priznaje zakon o lovstvu.
Paradoksalno, kameni suhozidi, poznate gromače koje stoljećima označavaju i štite otočne pašnjake i oranice, zakon ne priznaje, već bi ovčari, valjda, svoje parcele trebali ograditi drvenim plotovima ne bi li im se priznalo da su zaštitili svoje ovce? A da bi od jelena lopatara zaštitili svoje rijetke nasade, trebali bi graditi betonsko-žičane ograde visoke 2,5 metara, ograde koje nisu u skladu s lokalnim propisima o gradnji jer se njima devastira vrijedan otočni krajolik. Očajni lokalni poljoprivrednici ukazuju na apsurdnost situacije – umjesto da prioritet bude izlov divljači, ispada da su oni krivi što se poljoprivredom bave na tradicionalan način.
Možda će ovčare donekle obradovati podatak da je Županija, nakon gotovo četiri godine od podnošenja zahtjeva, 31. siječnja zaprimila Rješenje od Ministarstva poljoprivrede kojim se dozvoljava lov alohtone divljači i drugim metodama, tj. osim odstrela divljač će se moći loviti i zamkama, stupicama, klopkama, mrežama, vapcima i upotrebom optičkih ciljnika za noćni lov u svim lovištima koja se nalaze na otocima Krku, Cresu i Lošinju. Županija očekuje da će to značajno pridonijeti ubrzanju izlova.
Električni pastir
Iste probleme kao mali ovčari ima i Poljoprivredna zadruga Cres. Upravitelj Teo Ferarić kaže da su i oni u posljednjih mjesec dana zabilježili nestanak desetak janjaca na području sjeverno od Cresa, ali da štete više ne prijavljuju jer se to pokazalo uzaludnim, već ih samo evidentiraju.
Zahvaljujući sufinanciranju Županije, Zadruga ovce štite električnim pastirom, ali ta je investicija preskupa za male ovčare.
Došlo je do toga da se uzgoj ovaca na tradicionalan način ne isplati i u zadnjih desetak godina njihov broj na Tramuntani se prepolovio, a za trećinu je pala i njihova prosječna težina. Ukoliko se ništa ne promijeni, pitanje je samo koliko će vremena proći dok ne nestane i posljednja ovca uzgojena na tradicionalan način, dok ne nestane i creska janjetina kakvu cijene gurmani, janjetina posebnog okusa upravo zahvaljujući tome što ovce i janjci slobodno i bez stresa pasu aromatično bilje na otočnim pašnjacima.
