Efektivno, do kraja godine imat ćemo javni dug na 98 posto BDP-a te inozemni dug na 120 posto BDP-a. Reprogram javnog duga postat će jedna od glavnih tema, a pritisak na središnju banku u tom dijelu će rasti, predviđa Lovrinčević
OPATIJA U ovoj godini očekuje se pad BDP-a od 0,6 posto, u idućoj rast od 0,7 posto. Javni dug penje se na 70 posto BDP-a, a uz uključenje HAC-a, ARZ-a i HBOR-a, na čak 85 posto BDP-a. No, budući da je BDP umjetno uvećan za 15 posto zbog uključivanja sive ekonomije, efektivno do kraja ove godine imamo javni dug na 98 posto BDP-a te inozemni dug na 120 posto BDP-a. Ekonomija nam je, dakle, kako sada stvari stoje, i prema svim međunarodnim standardima – u predinfarktnom stanju, rekao je Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, na konferenciji Hrvatsko novčano tržište u Opatiji.
Potrebno nam je oko 4,2 posto BDP-a samo za servisiranje kamata, a nakon njihovog povratka na »normalne razine« na globalnom nivou, trebat će nam za njihovo plaćanje i 5,5 posto BDP-a. Maastrichtski kriterij pak, koji je uvjet za uvođenje eura, traži deficit ne veći od 3 posto BDP-a. Trebamo dakle 3 posto rasta samo da bi otplatili kamate, a što se uvođenja eura tiče, bojim se da ćemo jako ostarjeti prije nego vidimo euro kao službenu valutu na ovim prostorima. Zbog visoke euriziranosti, a nemogućnosti da još uvedemo euro, ostaje nam svo to vrijeme rizik tečaja. Sve je to znak da nešto fundamentalno ne funkcionira.
Eutanazija
– Mikroreforme postaju eufemizam za bezsadržajne promjene normi i politički revanšizam, i uglavnom ih koristi monetarna vlast zbog neprihvaćanja činjenice da je promjena konkurentnosti na temelju interne deprecijacije valute neuspješna ili nemoguća u Hrvatskoj. Mljevenje imovine koristi se onda kao supstitut za odgođenu promjenu makrookvira, poručio je Lovrinčević, koji predviđa da će pritisak na središnju banku da sudjeluje u reprogramu javnog duga sve više rasti u idućem razdoblju. Kaže da je zemlja u procesu gospodarske i društvene eutanazije.
– Sve je veća nezaposlenost, ljudi odlaze iz zemlje, traže posao od Kanade do Australije pa sve skupa pomalo gubi smisao. Ovo je jedan neuspješni proces nas kao generacije. Melje se imovina, novca je sve manje, pa se »uspavljuju« pojedini sustavi. Ekonomska kriza prerasta i u političku, a recesija je za nas sada čak jedno poželjno stanje u koje se tek trebamo vratiti, upozorio je Lovrinčević.
Lovrinčević veli da smo krizu pokušali riješiti fiskalnom deprecijacijom, kroz realni trošak rada, no i tu smo se prilagodili tek 3,6 posto (Španjolska 9 posto, Irska 11 posto), a k tome dijelom moramo cijenama konvergirati i zbog prilagodbe EU. Budući da proizvodnje nema u dovoljnome, uočilo se da sustav održava jedino imovina. Desit će se, misli, ili radikalan porez na sve oblike imovine ili prebacivanje štednje iz drugoga u prvi stup.
Novi krug recesije
Kada se 2016. uvede porez na imovinu, to će, misli Lovrinčević, značiti i novi krug pada potrošnje. No, dodaje, vrijednost imovine od početka krize pada: još 2008. bila je na 650 do 700 milijardi kuna, a s padom od 40 posto, oko 280 milijardi kuna izgubljeno je prema tom usklađivanju. No, još smo uvijek 20 posto od ravnotežne cijene, čekamo da će i dalje padati, što otvara pitanje bilanci banaka. Sve to, kaže, ukazuje na prijetnju novog ciklusa recesije od 2016. Sve će se više, napominje, aktualizirati rasprava o restrukturiranju javnog duga, a rast će i pritisak na HNB: svima je jasno da je ovo neodrživo pa se očekuje od središnje banke da participira u tom mehanizmu, te će u tom kontekstu njena dosadašnja pozicija biti teško održiva. Rast će pritisak da se razmotre nekonvencionalne mjere, jer može se desiti da politika naprosto neće prihvatiti izvješće HNB-a, kazao je Lovrinčević. Dodao je i da se »boji da bi u budućnosti financijski sektor sve više mogao izgledati kao pekarska industrija, jer će više mljeti imovinu, nego financirati proizvodnju«.
