Prvu zvonjavu zvona crkve u Boričevcu nakon 70 godina šutnje nazočni su različito prihvatili. Stariji su plakali, a mlađi koji su se uglavnom okupili oko crkve, pozdravili su burnim pljeskom. Osim vremešnom Vidu Kovačeviću nazočni su riječi dobrodošlice upućivali biskupu Bogoviću, kao i svim starijim Boričevljanima, svjedocima burne prošlosti ovoga mjesta. Na sv. misi bili su i dr. Zdravko Tomac i bivši lider HSLS-a Dražen Budiša. Od strane lokalne vlasti koju u općini Donji Lapac obnaša SDP niti ove godine nitko se nije pojavio kako bi se poklonio ubijenim civilima župe Boričevac.
Slaveći misu u povodu Male Gospe, zaštitnice župe Boričevac, biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović blagoslovio je zvona izrađena u Münchenu. Stara su zvona nestala u požaru crkve 1. kolovoza 1941. kada su ustanici nedefiniranih političkih opredjeljenja opljačkali i popalili Boričevac i okolna mjesta naseljena Hrvatima. Ubijeno je tih dana gotovo 400 civila svih uzrasta, a protjerano njih više od 2.000. Zadnji svećenik ove župe bio je Miroslav Stupnik. Nije želio bježati jer je kao i većina mještana uvijek govorio kako nikomu nije učinio ništa nažao. Po iskazima svjedoka »milostivi« su mu krvnici zapovjedili da sam sebi iskopa grob, pa ga onda zatukli lopatom. Imao je svega 32 godine. Tako su prije sedam dekada zvona s crkve u Boričevcu zvonila za uzbunu, jučer kao naznaka povratka života.
Glava na plotu
Na proslavi Male Gospe okupilo se 500-tinjak protjeranih Boričevljana, članovi njihovih obitelji i prijatelja iz cijele Hrvatske. Kako ne bi bili smetnja komunističkim vlastima, nakon II. svjetskog rata imanja su im nacionalizirana i zabranjen povratak. Tako su ostali živjeti na području Bjelovara, Koprivnice i Županje gdje su nakon zbjega našli stalni dom.
Traže povrat zemlje
Od predsjednice Udruge Ličana župe Boričevac Jadranke Matašin doznajemo kako povrat zemlje pravim vlasnicima nije okončan, pa se još čekaju saborske preambule ovog podosta zamršenog spora. Na tragu ukupnog pravno-imovinskog rašomona ovog dijela Hrvatske govorio je i biskup Bogović. Malu Gospu ističe kao blagdan malog čovjeka kojega su vjera, nada i domoljublje održale na životu.
Preživjeli Boričevljani i njihova djeca su još jednom isticali nakanu da ponovno grade kuće na svojoj zemlji. Neki od njih četvrti put. Prvi put prije II. svjetskog rata, pa onda nakon njega. Treći put neki su »gorjeli« 1971. godine jer su se nakratko usudili vratiti, a »Hrvatsko proljeće« je u ovom dijelu Like shvaćeno podosta drukčije nego li drugdje, kako to već stoljećima biva u prelijepom kraju tako dalekom od pravde, a počesto i od zdravog razuma.