Imamo sunce i vjetar nemamo - strategiju

Jadranski otoci – nosioci obnovljivih izvora energije

Neven Šantić

Iako bi na solarnoj energiji mogli graditi domaću industriju i otvoriti mnoga radna mjesta, naš najdominantniji oblik energije, a to je sunce, prepušten je za sada samo entuzijastima i hobistima 



Ekološka politika je politika budućnosti – glasi parola koju je lansirao Norbert Röttgen, njemački ministar okoliša, i koja najbolje oslikava svijest ne samo europskih političara i stručnjaka nego i građana o nužnoj zaštiti dobrano industrijski devastiranog planeta na kojem živimo.


A kada se spomene ekološka politika, u fokusu je upravo strategija proizvodnje i potrošnje obnovljive energije koja bi u dogledno vrijeme trebala u potpunosti zamijeniti dominantna fosilna i nuklearna goriva.   


Njemačka proizvodi više totalne energije obnovljivo, negoli njezinih 17 nuklearnih elektrana zajedno





Kada je pak riječ o otocima, kao izoliranim i ekološki izrazito ranjivim područjima, u zemljama Europske unije zasebno, kao i u svim strateškim dokumentima ove asocijacije država izrazita je pažnja posvećena upravo obnovljivim izvorima energije.


Nema nijednog planskog ili strateškog dokumenta EU koji se tiče njene regionalne politike, a da nije predviđeno poticanje energetske neovisnosti otoka temeljene na obnovljivim izvorima energije, prihvatljivim i unosnim tehnologijama, koje se više ne smatraju alternativnim izvorima energije, nego i ekonomski i tehnološki ravnopravnima tradicionalnim izvorima energije.    

  Njemački primjer


Njemačka zagovara dugoročni razvoj energetike bez nuklearki, pa Norbert Röttgen, ministar okoliša ističe da bi do 2050. godine proizvodnja električne energije mogla do 100 posto biti iz obnovljivih izvora. U Njemačkoj od Berlina pa u pravcu juga (prema Münchenu) ili na istok (prema Hannoveru) nižu se rojevi vjetrenjača i solarnih panela po krovovima i poljima.


U toj se zemlji udio korištenja nuklearne energije permanentno smanjivao s 27,3 posto 1991. godine do nedavnih 20 posto. S druge strane, korištenje obnovljivih izvora energije je povećano sa simboličnih 3,2 na 17 posto.



Danska ima točne vremenske prognoze za sljedećih 12 do 18 sati i sa svojim vjetroelektranama dnevno formira energetsku politiku



S tim da je korištenje obnovljivih izvora energije od 2004. do 2009. godine udvostručeno. Govoreći brojkama, od 11,4 milijarde eura 2007. godine investiranih u ove izvore energije došlo se 2009. godine do 20,4 milijarde. Nijemci su zaključili kako u njihovim nuklearkama radi 30 tisuća ljudi, ali je broj zaposlenih u proizvodnji obnovljive energije sa 277 tisuća 2007. godine povećan na sadašnjih 340 tisuća.


Ukratko, danas Njemačka proizvodi više totalne energije obnovljivo, negoli njezinih 17 nuklearnih elektrana. U to je uključeno 18 posto obnovljive električne energije. 


Tri ključna segmenta


U Hrvatskoj je to, međutim, još uvijek »neuzorana ledina«, jer u usporedbi s drugim europskim zemljama ni na kopnu, a pogotovo ne na otocima, nema jasne strategije energetske preorijentacije na obnovljive izvore energije, što znači da njihovi potencijali ostaju neiskorišteni, a otoci istovremeno energetski više nego ranjivi. 


 – Sve aktualne politike u Europi koje dotiču otoke i njihove probleme kao ključnu stvar definiraju njihovu što veću samoodrživost, kaže nevladin aktivist i zagovornik održivih izvora energije Vjeran Piršić. Prema njegovim riječima, tri su ključna segmenta samoodrživosti: hrana, voda i energija i hrana.


Govoreći posebno o energiji, očito je da je za razliku od Sjevernog mora na Mediteranu dominantno sunce. U Danskoj, podsjeća Piršić, imaju točne vremenske prognoze za sljedećih 12 do 18 sati i sa svojim vjetroelektranama dnevno formiraju energetsku politiku, no oni imaju po 30 sati konstantan vjetar, što nije slučaj na Mediteranu koji je bogom dan za korištenje sunčeve energije. 


 – Nama se dogodila čudna stvar da su, zbog toga što se u srednjoj Europi razvila industrija vjetrogeneratora koja je najprije bila državno poticana, a poslije se sama strahovito razvila, u Hrvatsku prvi ušli lobiji vjetroelektrana i zauzeli neproporcionalno velike količine kvota za obnovljive oblike energije.



 Kao najbolji i najbizarniji primjer propuštanja prilike da se iskoristi sunčeva energija na otocima, Piršić spominje Komižu na Visu



Rezultat  je da je hrvatska energetska strategija praktički dala 90 posto kvota za vjetroelektrane, koje uz to koriste uvoznu tehnologiju. A kako država nema sustavne politike razumijevanja i promocije obnovljivih oblika energije, naš najdominantniji oblik energije, a to je sunce, prepušten je de facto entuzijastima i hobistima – kaže Piršić. 


Fotonaponske centrale


Činjenice govore da je primjerice najlošija hrvatska točka kada je u pitanju solarni potencijal, a to je Međimurje, bolja od najbolje njemačke točke sa solarnim potencijalom – Bavarske, koja je praktično premrežena solarnim panelima.


Stoga uopće nema dilema oko toga da imamo potencijal za razvoj solarne energije, smatra Piršić, pogotovo što je ona idealna za otoke. S jedne strane, najveća proizvodnja moguća je u trenutku najveće potrošnje, dakle po ljeti kada na otocima boravi višestruko više stanovnika nego zimi, a s druge strane, proizvodi se na mjestu potrošnje. Na Krku živi nešto manje od dvadeset tisuća stanovnika, a taj se broj ljeti penje na preko sto tisuća.


To je takav udar na energetsku infrastrukturu, a kada imaš fotonaponske centrale, ti zapravo stabiliziraš sustav koji zbog opterećenja često u vršnim satima ljeti zna ispadati ili je struja nekvalitetna. A onda se kvare uređaji i ljudi samo imaju dodatnih troškova.


To su strateški momenti koje bi svaka normalna država uočila i iskoristila, jer dovođenje struje, primjerice iz planirane nuklearke u Dalju na Dunavu, do otoka rezultiralo bi velikim ulaganjima u transport pri kojem se gubi energija. 


   Kao najbolji i najbizarniji primjer propuštanja prilike da se iskoristi sunčeva energija na otocima, Piršić spominje Komižu na Visu. Komiža naime ima najviše sunčanih dana od svih naselja na Jadranu odnosno otocima, praktički na razini Abu Dabija, a struju dobiva s Cetine, koja potom kabelima i dalekovodima prelazi preko Brača i Hvara da bi s istočne obale otoka Visa došla do jugozapada i Komiže. 


No, često kada zagrmi, Komiža ostane bez struje, a škrinje pune ribe. Da netko instalira samo 1 megavat solarnog naponskog sustava u Komiži, imao bi stabilniji električni sustav i ne bi dolazilo do iskakanja sustava.



Solarizacija Jadrana, posebno otoka, prema tome test je inteligencije bilo koje hrvatske vlade



To se kod nas ne prepoznaje, pa ljudi u Komiži, i na drugim otocima kojima se događaju iskakanja iz električne mreže, umjesto u solarnu energiju, za što bi ih trebalo poticati, ulažu u agregate da im zbog nestanka struje ne propadne riba i sve ono što spremaju u škrinje. 


Ravni krovovi


Prema nekim istraživanjima, kaže Piršić, hoteli 62 posto energije troše na grijanje tople vode za kupatila i vešeraj, pri čemu koriste naftu. Trivijalno je da otkrijemo toplu vodu i da kod naših ljudi koji imaju apartmane s većim kapacitetom potreba za toplom vodom potičemo instalacije za proizvodnju solarne energije.


S druge strane, trebalo bi iskoristiti ravne krovove koji su arhitektonski dominirali sedamdesetih godina prošlog stoljeća pa i kod gradnje hotela te napuštene industrijske komplekse na kojima bi se mogle smjestiti fotonaponske centrale.


A kada se govori o hotelima, valja računati i na ekonomsku dimenziju dobivanja takozvane »green label« (zelene markice), jer sve više turista želi biti u ekološki osviještenim hotelima i apartmanima koji koriste obnovljive izvore energije. 


   – Svakome je dakle jasno da mi na krovovima Jadrana imamo »nuklearku« od 1 gigavata. Solarizacija Jadrana, posebno otoka, prema tome test je inteligencije bilo koje hrvatske vlade. Prvo, treba »mapirati«, locirati, i to do razine svakog krova ili mikrolokacije mjesta instalacije solarnih stanica.


Drugo, možda ključno, na budućnosti solarne energije graditi domaću industriju, jer su fotonaponske ćelije pred skokom u kvaliteti, postaju višestruko efikasnije prema najnovijim razvojnim istraživanjima, pa se javlja šansa da i hrvatske tvornice usvoje nove tehnologije.


Time bi se zaposlila i domaća industrija i domaći ljudi. I tek onda bi bili energetski neovisni, i na razini otoka i na razini države, jer primjerice Plomin 3 na uvozni ugljen ili eventualna buduća nuklearka na uvozni uranij svakako nisu doprinos energetskoj neovisnosti Hrvatske – izričit je Vjeran Piršić, dodajući da je bez daljnjega što prije nužno na razini države osvijestiti ovu stratešku i razvojnu šansu, prvenstveno kada su u pitanju otoci.



Problem vode je posebno izražen na Mediteranu gdje lokalne zajednice koriste oborinske vode za poljoprivredu, dok se kod nas tome ne pridaje prevelika pažnja. U kontekstu klimatskih promjena, pak, u Hrvatskoj uopće ne razmišljamo o obnovi starih vodenih akumulacija kao što rade na Cipru, pa smo naše »bare«, umjesto da ih uredimo, prije dvadeset godina zasipali da komarci ne grizu turiste. Ovdje je voda važna jer se veže na energiju. Primjerice, Malta koja ima jedan mali izvor, niti u rangu potočića, ima tri tvornice za desalinizaciju. Spajanjem solara, odnosno korištenja sunčeve energije, i desalinizatora vode dobivamo zapravo jedan od dominantnih koncepata održivosti otoka na Mediteranu.


MILIJARDE


  Njemačka zagovara dugoročni razvoj energetike bez nuklearki, pa Norbert Röttgen, ministar okoliša ističe da bi do 2050. godine proizvodnja električne energije mogla do 100 posto biti iz obnovljivih izvora. U Njemačkoj od Berlina pa u pravcu juga (prema Münchenu) ili na istok (prema Hannoveru) nižu se rojevi vjetrenjača i solarnih panela po krovovima i poljima. U toj se zemlji udio korištenja nuklearne energije permanentno smanjivao s 27,3 posto 1991. godine do nedavnih 20 posto. S druge strane, korištenje obnovljivih izvora energije je povećano sa simboličnih 3,2 na 17 posto.


S tim da je korištenje obnovljivih izvora energije od 2004. do 2009. godine udvostručeno. Govoreći brojkama, od 11,4 milijarde eura 2007. godine investiranih u ove izvore energije došlo se 2009. godine do 20,4 milijarde. Nijemci su zaključili kako u njihovim nuklearkama radi 30 tisuća ljudi, ali je broj zaposlenih u proizvodnji obnovljive energije sa 277 tisuća 2007. godine povećan na sadašnjih 340 tisuća. Ukratko, danas Njemačka proizvodi više totalne energije obnovljivo, negoli njezinih 17 nuklearnih elektrana. U to je uključeno 18 posto obnovljive električne energije.




Danas je u svijetu opće uvjerenje da je energetska budućnost isključivo obnovljiva. Rasprave se vode jedino oko toga od kada će to postati stvarnost. Tvrdnju da će većina energije uskoro dolaziti iz obnovljivih izvora iznose ne samo eksperti iz kruga ekologa, kao što su predstavnici WWF-a i »Greenpeaca«, već i klasični instituti, kao na primjer »McKinsey«, jedna od najvećih konzultantskih tvrtki na svijetu. »British Petrol« predviđa da će do 2030. godine iz obnovljivih izvora biti proizvedeno jednako energije kao iz nuklearnih elektrana. Obnovljiva energija je, za razliku od nuklearki, čista, sigurna, neograničena, neovisna o uvozu te stvara, prema njemačkom iskustvu, deset puta više radnih mjesta nego nuklearne elektrane i dugoročno je jeftinija. U Velikoj Britaniji su izračunali da će niz vjetroelektrana koje se planira graditi duž obale koštati jednako kao nuklearke slične snage. 


   Kada je riječ o solarnoj energiji, tehnološki razvoj dopušta duže korištenje energije, čak i nakon zalaska sunca. Projekt Europske unije nazvan »Desertec« predviđa spajanje struje koju proizvode solarne elektrane u Africi i vjetroelektrane u Sjevernoj Europi te svu tu energiju, gradnjom moderne električne mreže (smart grid), distribuirati diljem kontinenta. To je ideja »Superretea«, europskog »poola« za energiju.


MÜNCHEN 


Dok Split ima godišnje 2700 sati sunca, još uvijek se hladi i grije električnom energijom, a München s 1700 sati sunca godišnje već danas opskrbljuje rasvjetu za 800 tisuća domaćinstava s obnovljivom energijom. Do 2020. godine München, grad od 1,4 milijuna stanovnika i jakom električnom i automobilskom industrijom, u elektrificiranom gradskom prometu će upotrebljavati isključivo obnovljivu energiju.