Počelo je u noći 27. listopada, kada im je grom »spalio« telefonsku liniju i splitter. Od tada serviseri su više puta dolazili, kvar bi po nekoliko sati ili dana bio otklonjen, no uvijek se vraćao. Nebrojeno puta zvali su Call centar, dobivali ljubazne poruke, no od zadnjeg snijega u noći 29. studenoga, vlada totalni muk...
SUNGER Nevoljama koje ove jeseni Goranima zadaje snijeg vezanim uz prometovanje i opskrbu električnom energijom, u sve se većoj mjeri pridodaju i poteškoće pri korištenju telefonskih veza i interneta.
Naime, nestanci struje uzrokuju izbacivanja iz sustava i oštećenja koja sve ozbiljnije ugrožavaju ovaj, danas neizostavan za svaki ozbiljniji posao i vezu sa svijetom, oblik komunikacije. Koliko je stanje teško, posvjedočio nam je Marko Krema, stanovnik Sungera, koji se na obraćanje javnosti odlučio tek nakon niza zaista brojnih poteškoća s »mrtvom linijom«. Evo njegove priče:
»U kući u Gorskom kotaru, gdje trenutačno živimo supruga i ja, imamo telefonsku liniju već nekih 30-ak godina (još iz vremena kad je priključak koštao 2.000 DEM) i nikad nije bilo problema, sve do pojave novih tehnologija i novog sustava komunikacije korisnika s pružateljem usluga. Usprkos nagovaranjima znanaca i agresivnoj promidžbi, nismo nikad htjeli uzeti trećeg dobavljača za internet i TV (živimo na lokaciji gdje nema TV signala pa smo »osuđeni« na internetsku TV) jer smo smatrali da treba ostati kod T-Coma jer je tako jednostavnije držati tehnologiju pod kontrolom, a i naivno smo vjerovali da »vjernost« isto nešto znači. No, 27. listopada, nakon grmljavinske oluje oko jedan sat u noći, spalio je grom telefonsku liniju.
Opremu sam na vrijeme isključio iz napajanja i s linije jer ovdje grmi čim se dva oblaka mrko pogledaju, ali je telefon ostao priključen. Spalilo je splitter (uređaj koji razdvaja liniju na telefonsku i internetsku vezu), a slušalica bežičnog telefona je silinom električnog izbijanja izbačena iz spaljenog postolja. Tako nešto se nikad ranije nije dogodilo. Ujutro sam ustanovio da je linija mrtva. Nazvao sam 0800-9000 (tzv. Call-centar T-Coma). To zadovoljstvo traje svaki put nekih 10-ak minuta tijekom kojih slušaš »muziku za dizalo« nakon čega se napokon javi ljubazna mlada osoba koja uredno zaprimi informaciju o kvaru i obavezno napomene da je za područje s kojeg zovem rok za otklanjanje smetnji 48 sati.
Internet u prvoj smjeni
Također traže i dobiju broj mobitela na kojeg me servisne službe mogu kontaktirati. Tog jutra su obećali da će sve učiniti da mi što prije osposobe bar telefon. Oko 14 sati javili su mi se serviseri i ispričali se jer da imaju težak kvar kod Skrada te da neće doći. Bila je, naravno, subota. U ponedjeljak, 29. listopada su došli, skinuli spaljeni kabel i postavili novu priključnu kutiju te neku privremenu žičicu. Morali su ići skroz u šumu do sljedećeg stupa naći slobodnu paricu jer je sve izgorjelo.
Uzgred: ostatak naselja ima telefonske kabele razapete na HEP-ovim stupovima uz cestu, samo nas par na kraju sela imamo liniju koja dolazi kroz šumu. Prije godinu dana našla je supruga (inače vlasnica priključka) mogućnost da se zatraži od T-Coma premještaj linije jer je posve jasno da se u slučaju kvara zimi nikome ne da baš gacati po šumama kroz snijeg. Podnijela je zahtjev, a oni su ljubazno zatražili da im dostavi izvod iz katastra, vlasnički list, domovnicu, OIB… Sve je poslano i od onda ni glasa ni od koga, a linija i dalje ide kroz šumu.
Lijepo smo se pozdravili, ja zahvalan što su došli i otklonili kvar te sretan jer je sve funkcioniralo. Do 17 sati popodne, kad su mi internetska i TV veza otkazale poslušnost. I tako do 8 ujutro, kad je opet sve profunkcioniralo. I danima smo imali internet koji je radio samo u prvoj smjeni! Serviser mi se javio 3. studenog i pitao da mu još jednom opišem što se događa.
Idila do prvog snijega
Osmog studenog šaljem mail s opisom kvara T-Comovoj službi za tehničku podršku i dobivam automatski odgovor kako će mi na njega biti odgovoreno najkasnije za 15 dana. Devetog studenog dolaze opet serviseri, mijenjaju kabel za »pravi«, provjeravaju funkcionalnost i odlaze. Negdje oko 18:00 signal opet pada, ja ponovno zovem Call-centar i tako traje natezanje do nedjelje 11. studenog, kad se stanje normalizira.
Iz Službe za korisnike dobivam smjesta mail s isprikom zbog, eto, malo podužeg vremena otklanjanja kvara te me obavještavaju da će mi račun biti adekvatno smanjen. Još ga nisam vidio (nemam internet!) pa ne znam koliko se moje i T-Comovo poimanje riječi »adekvatno« podudaraju. Osim toga, ja ne trebam povrat novca, ja trebam uslugu koja funkcionira. U međuvremenu sam potrošio malo bogatstvo na dial-up vezu za najnužnije aktivnosti van »radnog vremena« mojeg ADSL priključka!
Linija opet pada 14. studenog, ja opet zovem Call-centar , opet slušam dosadnu poruku i muziku, i opet se javlja ljubazno žensko čeljade… Ili možda muško, ne znam više, toliko ih se izredalo… Kako bilo, od 15. studenoga je sve lijepo funkcioniralo.
Nedostupna viša razina
Ne pada mi na pamet zvati Call-centar jer će mi isprazniti mobitel, a to mi je jedina veza sa svijetom za slučaj »nedajbože«. U subotu odlazim u Delnice i u kafiću si dajem iz usluge napuniti mobitel pa navečer zovem Call-centar i prijavljujem kvar. Što se njih tiče, kabel je pukao u trenutku moje prijave, a ne 30. studenog u ranim jutarnjim satima!
Struja je stigla nakon 40-ak sati tijekom kojih su ekipe HEP-a usprkos snijegu i hladnoći (oni, naime, još uvijek imaju vlastitu interventnu službu) zamijenile stupove i popravile kablove, ali od T-Coma nema ni glasa iako ja svaki dan uporno zovem. I svaki put me ljubazno obavještavaju kako su napisali požurnicu i obavijestili »višu razinu«.
Trećeg prosinca dobijam na moj kontaktni broj mobitela najprije snimljenu glasovnu poruku, a onda i SMS bljutavo-ljubaznog sadržaja kako »… njihovi tehničari čine sve kako bih ja što prije mogao koristiti uslugu…« U potpisu: Vaš THT! Oni moji? Ja sam njihov!
Samo ADSL usluga (Naknada za ADSL + Flatrate pretplata) mjesečno me koštaju nekih 173 kune, a još nisam ni počeo ništa činiti.
Da mi lijepo oproste i sav promet kojeg nisam mogao ostvariti jer nisam imao čime, još uvijek bi na naknadi ostvarili 75 kuna.
Pa najpametnije bi im bilo da mi nikad ne osposobe mogućnost komuniciranja i lijepo uberu samo novce od pretplate. Divota jedna. A tehničara u široj okolici nitko nije ni vidio, priča Krema.
Kao dva ćuka
I tako smo supruga i ja mjeseca prosinca 12. godine XXI. stoljeća u potpunoj medijskoj blokadi. Slovenci su izabrali novog predsjednika, vlada je vjerovatno izglasala dva nova poreza, u subotu je bila na TV-u emisija »Lijepom našom« iz Delnica, gdje su svi susjedi bili viđeni u punoj ljepoti, meni je inbox odavno zapunjen pa me sin iz Amerike i plejada prijatelja naziva na mobitel i šalje SMS-ove te se raspituje o mojoj mogućoj (ne)dobrobiti.
O tome da pojma nemam kao se Suljo Veličanstveni nosi sa svojim ženama ili da sam od dugočekane reprize serije »Sjever i jug« vidio tek pet nastavaka, uopće ne bih! Navečer supruga i ja sjedimo kao dva ćuka pred svojim laptopima i pišemo nekakve tekstove, u nadi da ćemo ih jednoga dana možda ipak uspjeti poslati u svijet.
Na sv. Nikolu, 6. prosinca, povela me susjeda u Delnice i putem smo sreli ekipu servisera (to su oni »podugovorni« od T-Coma) kako uz cestu rastežu kabel. Zastanemo i pitam šefa »’oće li to i kad će«.
Čovjek me pita za broj telefona, pogleda clipboard i veli da me ima na spisku te da će to danas biti. Istog popodneva počela je na internet routeru treperiti signalna žaruljica ulazne linije, što dotad nije. Znači da je netko nešto čačkao. No i dalje je sve mrtvo. Zovem opet Call-centar i djevojče me uvjerava da će linija sasvim sigurno proraditi za najkasnije 24 sata. Jer oni rade i vikendom. Možda, od 12 do podne. Nikad nitko nije ovdje vikendom vidio nikoga od T-Coma.
Mene niti je tko nazvao, niti obavijestio. Sljedećeg dana javljaju mi prvi susjedi koji su se našli u sličnom sosu, da je kod njih proradilo i da veselo gledaju TV i par su sati bili na fejsu… Kod mene ništa. Petak je i opet sniježi. U 16 sati sam vidio kamion servisne službe kako u punoj brzini promiče put Delnica. Na karoseriji vozaju već od jučer tri drvena stupa poput onog lika s letvom iz »Nad Lipom 35«. A moja kontrolna žaruljica i dalje treperi. Posljednji sam put nazvao Call-centar i neću nikad više, časna pionirska. To više nema smisla…«, završava svoju ispovijest Marko Krema.
