U svakom slučaju, ja bez sporta ne mogu i mislim da sam baš zahvaljujući bavljenju sportom i ostao u ovako dobroj formi pa i danas, u osamdeset i trećoj godini, mogu odigrati kuglačku utakmicu, govori Pepi.

  

Skakao do 1972.

»Mislim samo na aktivno bavljenje kuglanjem, dakle članstvo u klubu i nastupe za klub. S tim prestajem. Ali, i dalje ću igrati rekreacijski jer bez sporta i kuglanja ne mogu«, ističe Šporer iz čijih se riječi o prestanku krije i malo gorčine jer je očigledno kako bi možda još igrao da nije bilo nekih sukoba, različitih mišljenja i boljeg odnosa u klubu i sredine prema njemu.

Pepi se kuglanjem aktivno počeo baviti 1955. godine i igrao je za brojne klubove u tih gotovo šest desetljeća života uz kuglačke staze, a vrlo su brojni bili i njegovi nastupi u ekipama za radničke sportske igre i slična natjecanja.   

   Najveće uspjehe ostvario je u veteranskoj kategoriji pojedinačno te kao klupski igrač na razini zonskih natjecanja. Koliko je to bilo obveza ponajbolje govori činjenica da je u zlatnim vremenima kuglanja znao odigrati i tri utakmice tjedno uz, naravno, gotovo svakodnevne treninge.

   Uz kuglanje kojim se bavi 59 godina, još su dva sporta obilježila njegov život. Prvi su skijaški skokovi u čiji je svijet ušao kao dječačić od pet godina, danas davne 1936. godine kad mu je otac donio prve skije.

Prvo ozbiljno natjecanje na kojem je nastupio bilo je ono na delničkoj skakaonici 1947. godine. Vrlo brzo postao je jedan od ponajboljih hrvatskih skakača i u niz je navrata osvajao naslove prvaka Hrvatske te sudjelovao na brojnim prvenstvima tadašnje države, nastojeći se što kvalitetnije suprotstaviti tada neprikosnovenim slovenskim skakačima.

Strastveni nogometaš

Treća Pepijeva sportska ljubav bio je nogomet. Po vlastitim riječima, igra ga još od 1941. godine kad je u Delnicama igrao s talijanskim vojnicima, a aktivno počinje igrati od 1947. godine, otkad je kao član delničkog »Goranina« i kao vratar odigrao brojne utakmice do kraja šezdesetih.

Uz »Goranin« za kojeg je igrao do 1966. godine i utakmice protiv »Metalca« kad je »Goranin« igrao u kvalifikacijama za ulazak u tadašnju Drugu ligu, nastupio je i za amatersku reprezentaciju Hrvatske u utakmici protiv Slovenije, igrao je neko vrijeme i za »Orijent«, zvala ga je i »Rijeka«, za vrijeme služenja vojnog roka mogao je ostati kao vratar u kruševačkom »Napretku«, a nogometom se nastavio baviti i po završetku nogometne karijere kroz suđenje.

   »Teško mi je reći koji mi je od ta tri sporta najdraži. Svi su mi bili dragi, sve ih volim, a u kuglanju sam ostao najduže jer su tu uvjeti rada bili takvi da se tim sportom čovjek može baviti cijele godine, i to čak i u kasnijoj životnoj dobi«, govori Pepi potvrđujući da će i dalje, na najrazličitije načine, ostati u sportu i uz sport.