Novljanin Milorad Zoričić zajedno sa svojim vršnjakom, nedavno preminulim Ivanom Sokolićem, tvorcem Vinopedije, jedan je od rijetkih vinskih pisaca, kako to enolozi kažu u žargonu struke
NOVI VINODOLSKI Čaša vina nakon jela je lijek, dvije čaše su veselje, a tri – sramota! – rekao je antički grčki liječnik Hipokrat, a u ovoj prigodi, pak, nama i u našem susretu, u Novom Vinodolskom, rekao je jedan od najpoznatijih enologa današnjice Milorad Zoričić.
Uvijek je fasciniralo kako neki ljudi, ali ovaj put riječ je o stručnjacima, kušaju – nećemo reći piju – vina, a nikad im ne »udari«.
– Došao mi je jednom prijatelj, prvi put je došao u moj enološki kabinet, ured, i vidio koliko uzoraka vina imam na polici. Reče mi tada: Tebi je ovdje zaista lijepo! Radiš i piješ! – bio je naizgled iskren, ali i zavidan.
– Što misliš, kako se to ovdje radi, rekoh mu. Kušam gutljaj i ispljunem… Pa, svakodnevno mi dolazi ovamo od 30 do 40 uzoraka raznih vina… Ostao je začuđen…
– Inače, svaki dan bih teturao s posla do kuće, zaključim, a on pokaže neku vrst i iznenađenja i razočaranja.
Rittig i Sokolić
Posljednjih godina nosi nesvakidašnju titulu, koju njegovi kolege cijene i kojom se njegovi prijatelji i suradnici ponose, a dok je nekima to tek još neostvarena ambicija, Milorad Zoričić upravo to jest: legat-vitez Viteškog stola za Istru i Hrvatsko primorje, čije je sjedište u Kastvu.
– U ovoj sekciji ima nas 32, a u čitavoj Hrvatskoj 147-orica članova Bratovštine hrvatskih vitezova vina, govori Milorad Zoričić. Naš ogranak za Istru i Hrvatsko primorje – osnovan 2012. za ovaj gornjojadranski pojas, a za Hrvatsku 2000. godine – imao je nedavno skupštinu u Bujama i ustoličenje novih članova, a sastajemo se nekoliko puta godišnje. Za Istru nam je iznimno značajan član Rino Prelec (Momjan), a za liburnijsko područje moj zamjenik Anton Fućak.
U članstvu su mnogi ugledni ljudi različitih struka i razina obrazovanja, pozicija u društvu i dužnosnika, ali svi zajedno imaju jednu i jedinstvenu zadaću: afirmirati kulturu pijenja, što je danas sve zastupljenija i uznapredovala uza sve progresivniju kulturu prehrane.
Oni su, znači, među nama: vitezovi Vinskog stola. Mentori i velemajstori struke unapređuju kulturu pijenja.
Podsjećanje na početke, na vrijeme odrastanja i odabir životnog poziva. Zoričić i Sokolić rasli su u istom gradu, u Novom Vinodolskom gdje su pohađali i istu osnovnu školu. U Novi je iz Zagreba dolazio na odmor s obitelji tada jedan od najpoznatijih agronoma Ivan Rittig (1876. – 1949.).
Napisao je 1924. godine knjigu »Vinarstvo« u kojoj je dragocjeno štivo posvećeno vinarstvu i podrumarstvu. Iduće, 1925. godine objelodanjena je njegova sljedeća knjiga »Vinogradarstvo«, a 1929. Rittigova knjiga »Voćarstvo«.
Milorad Zoričić i Ivan Sokolić, kada su stasali za nastavak školovanja, odlaze u Poreč na Srednju poljoprivrednu školu. Susret s Ivanom Rittigom u Novome, koji im predlaže nastavak školovanja na »agronomiji«, na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, bio je presudan i kasnije uskoro usmjerio obojicu prema uspješnim karijerama vrsnih enologa i publicista.
Od objelodanjivanja Rittigovih dviju knjiga o vinarstvu i vinogradarstvu, godinama nitko nije napisao ni retka publicistike ili stručne literature s tom tematikom.
Tek su Ivan Sokolić (1930. – 2014.) i Milorad Zoričić kasnije počeli pisati i objavljivati mnoge naslove i uspješne edicije.
– Vrhunac svega je Sokolićeva »Vinopedia«, elektronička enciklopedija, naglašava Zoričić izniman doprinos svojeg kolege i prijatelja Ivana Sokolića u tom području.
Od davnog savjeta Ivana Rittiga, da Zoričić – zajedno sa Sokolićem – nastavi školovanje na agronomiji, što je bio dobar naputak iskusnog stručnjaka, ali i njihov tada mladenački izazov i – još bolje! – izbor, prošlo je nešto više od 60 godina a u tom je razdoblju nastalo stotine tisuće stručnih savjeta i stranica enološke literature. Za ovo, sadašnje i neko buduće vrijeme sasvim dobar temelj i – korijen!
Skup sport
A znanstvena konstanta u Hrvatskoj je i obrazovno-istraživačka ustanova kakav je Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo te Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je upravo napunio 95 godina djelovanja.
– Prvo institucionalno spominjanje vinogradarsko-vinarske struke vezano je uz osnivanje Kraljevskoga zemaljskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga enološkog zavoda koji je nastojanjem prof. Gjure Kaitnera 1908. godine osnovala Kraljevska zemaljska vlada u zagrebačkoj Kačićevoj ulici, govori Milorad Zoričić, koji je upisan u anale te ustanove kao jedan od direktora.
Agronomija s enologijom, očito, ima u Novom Vinodolskom iznimne korijene, tradiciju i – u novije doba – budućnost, ako se promatra, primjerice, tek samo Vinodol, pa vinograd Resika na Krku u kojem se revitaliziraju autohtone sorte grožđa.
– Podizanje novog vinograda s oko pet tisuća trsova stoji oko 40 tisuća eura. Takva ozbiljna ulaganja podrazumijevaju i kvalitetnu stručnu pripremu, govori Zoričić.
I, na kraju susreta, suglasje s preporukom: između vode i vina uvijek odaberi vino, ali ga nikad nemoj piti kao vodu.
