U kompleksu Islamskog centra u Rijeci nedavno je otvoren prvi halal restoran u Primorsko-goranskoj županiji, i taj je restoran samo jedan od sadržaja Islamskoga centra. Džamija je, naravno, najvažniji dio centra i njegovo središte – na katu ispod džamije smješten je taj restoran, a ispod njega odavno djeluje dječji vrtić.

Glavni riječki imam Hidajet Hasanović podsjeća da je ideja o izgradnji džamije u Rijeci od početka podrazumijevala da će se graditi Islamski centar s više sadržaja, te je njegovom izgradnjom i otvorenjem 2013. godine to i ostvareno.

– Prije svega tu je džamija koja ispunjava vjerske potrebe muslimana Rijeke i okolice, a onda i sadržaji koje želimo ponuditi svim posjetiteljima centra bez obzira na njihovu vjeroispovijest, nacionalnost, dob. Dječji vrtić »Žirafa«, koji djeluje u sklopu centra, ima pet skupina djece, od kojih su tri jasličke.

To je javni vrtić za svu djecu, i pohađaju ga djeca čiji roditelji ovamo gravitiraju stanovanjem ili poslom. Uskoro bi trebao biti realiziran kompleks profesionalnog sportskog centra, otvoren svim mladima koji se žele baviti sportom, bez obzira na sve različitosti. Jedan od sadržaja centra je i ovaj restoran, koji je predviđen da bi se obogatila gastroponuda u Rijeci i da bi posjetitelji ovdje imali prostor u kojem mogu doživjeti ambijent više orijentiran bosanskoj tradicionalnoj kuhinji.

Dakle, restoran drukčiji i zbog objekta u kojem se nalazi, i zbog kuhinje koju nudi. Svim tim sadržajima želimo da ljudi imaju razloga ovamo doći i ponovo doći, upoznati se s Islamskim centrom, s nama, svojim sugrađanima muslimanima i našom vjerom, u ovom gradu u kojem živimo, u skladnom suživotu.

Cijela ponuda restorana je halal certificirana, što znači da restoran u svojoj ponudi nema svinjskog mesa i nema alkohola, niti nečega na bazi alkohola, niti nešto što sadrži bilo kakve aditive. Halal je arapska riječ i znači dopušteno, a ovdje podrazumijeva zdravu ili zdraviju prehranu, objasnio je imam Hasanović.

Snimio: Sergej DRECHSLER

Put dug 210 kilometara

U zdanju, kojemu je autor idejnog rješenja kipar Dušan Džamonja, taj je restoran – nazvavši ga Melek – otvorila Alvina Maričić, i kaže da je njime ostvarila svoj san. Koliko je dug bio njezin put do otvaranja restorana, odnosno do dobivanja halal certifikata?

– Put je bio dug 210 kilometra, od mog rodnog Cazina u Bosni do Rijeke. Od djetinjstva sam voljela Rijeku jer je moj tata ovdje radio i ovdje sam ga posjećivala, a prije 22 godine sam i ja kao mlada djevojka došla u Rijeku. Radila sam neko vrijeme u Novom listu, a onda sam saznala za jednu firmu koja se bavi ugostiteljstvom i upoznala Zorana Maržića.

Njemu sam jako zahvalna, jer sam od njega puno naučila, jer me njegova firma educirala i zahvaljujući tom znanju sam danas ovdje. Javila sam se na natječaj Islamskog centra, izabrali su moju ponudu i onda sam krenula. U dogovoru i u suradnji s Islamskom zajednicom, uredila sam prostor da bude onakav kakav sam željela.

Napravili smo dosta intervencija u prostoru, uredila sam kuhinju i cijeli inventar, sve – od parketa, stolova i stolica do zavjesa, tako da ovo bude lijepo i ugodno mjesto, dostojno ove građevine. Kada sam odabrana za zakupnika restorana, zatražila sam, među ostalom dokumentacijom, i certifikat za halal restoran. Nakon toga smo ja i suprug u Zagrebu prošli edukaciju, kaže nam Alvina Maričić.

Na pitanje zašto je restoran nazvala Melek, objasnila je da »melek« na turskom jeziku znači anđeo, a da nju kroz život prate mnogi dobri ljudi te ih naziva anđelima.

– Prati me puno anđela, prvo moja kćer Dina i suprug Fabijan, pa moji roditelji, sestra i brat, a ovdje, u Islamskom centru imam Hidajet i mnogi drugi. Moj život je od rata na ovamo bio jako težak, ali na tom putu su bili dobri ljudi, koji su za mene anđeli. Tako je i sada u Islamskom centru, rekla je.

Snimio Sergej DRECHSLER

Sve vrlo jednostavno

Pitali smo ju: je li teško imati halal restoran, nabavljati takve namirnice, što to zahtijeva, i kakav je jelovnik Meleka? Kaže da je restoran počeo raditi početkom veljače, ali je svečanost otvorenja, u dogovoru s Islamskom zajednicom, održana kad su se posložili termini uzvanika.

– Halal zahtijeva puno, ali je zapravo sve vrlo jednostavno. Zahtijeva posebne halal proizvođače i dobavljače i poseban jelovnik. Ovdje sam željela ponuditi tradicionalnu bosansku kuhinju, i to sam ostvarila. Za tu kuhinju, za stara jela koja su spravljale naše bake i majke nije teško imati certifikat, jer u njihovo vrijeme je sve bilo jednostavno.

Za puno toga dovoljno je bilo brašno, sol, voda, kvasac. Svaki dio Bosne ima neka svoja poznata tradicionalna jela, kao što npr. Grobnik ima palentu krumpiricu. Melek na svom jelovniku ima tradicionalna bosanska jela koja radimo od namirnica koje su halal, po tradicionalnim receptima.

A halal je sve ono što je dozvoljeno; ne znači samo nekonzumiranje svinjetine i alkohola. Halal je, na neki način, način života, ono što je dobro, lijepo i dozvoljeno. Nije vam dozvoljeno da nekoga napadate, osramotite, da budete arogantni. U halal prehrani najvažnija je zdrava, dozvoljena i na ispravan način uzgojena i obrađena namirnica.

I meso, izuzev svinjetine, i sve povrće i voće. Ne smije biti pesticida, GMO-a, povrće ne smije biti prskano, a ako je, propisano je što je za čovjeka dozvoljeno. Vodi se računa o tome čime je tretirana salata, čime je tretirana zemlja na kojoj se halal namirnice uzgajaju. Kod nas ima puno halal proizvođača i namirnica, halal uzgajivača mesa i mesnica koje su halal.

Kad se potrudiš nije teško naći koji su to prehrambeni proizvodi koji imaju halal certifikat, od salate i jaja do mesa. Tako u Meleku nema ničega što nije halal, ispričala nam je vlasnica i voditeljica restorana.

Snimio Sergej DRECHSLER

Mamina kuhinja

Pitali smo i ima li restoran neki svoj specijalitet, a Maričić je nabrajala, poneke i opisala, predjela, glavna jela, slastice. Za većinu njih čuli smo prvi put.

– Sve su to neki specijaliteti, stara jela iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. Bosanske slastice su dosta bazirane na agdašima, a agda je ukuhana voda i šećer, čemu se dodaje limun pa su više-manje svi kolači agdaši, tako i baklava. Na jelovniku imamo razne gulaše, bolonjez, lazanje, ali prevladavaju i glavni su stari bosanski specijaliteti. Imamo masnicu – maslenjak, kljukušu, batakuš s mesom, pirjan, omeč, trahanu, begovu čorbu, japrak, bosanski lonac, dolme, koje su baš specifično bosansko jelo. Sve punjeno se u Bosni zove dolma: sarma u vinovoj lozi je dolma, punjena kapula je isto dolma itd.

Ćevap je postao industrija, ali mi radimo izvorni travnički ćevap koji je meni jako fin, a u Bosni ima raznih ćevapa, sarajevski, banjolučki itd. S masnicom su u Bosni odrasli mnogi. Masnica je jelo i moga djetinjstva, ratnog doba kada se masnica radila sa šljivama ili s nečim drugim slatkim. U ratu sam znala pitati doktora sirup za kašalj, pa smo jeli masnicu s tim slatkim sirupom, i to je bila jedina dostupna slastica.

U Meleku imamo bosansku kavu, ali i kavu divku. Zašto? Divka je zaboravljena, a svatko, kad mu kažete divka, odgovori da je se sjeća iz djetinjstva. Tu kavu sam nazvala »majkina kafa« zato što moja majka jako voli tu kavu. Imam i »brdare dida Munira« jer se moj otac zove Munir, a voli brdare, slasticu, tijesto zaljeveno uprženim šećerom.

Sve je to tradicija koju želim ljudima ovdje pokazati. Većinom su recepti u restoranu recepti moje majke i kuhari po njima kuhaju. Naša su jela jednostavna, od malo namirnica. Zato nije teško provoditi halal certifikat. Mnogi koji su bili u Meleku rekli su: ovako je kuhala moja mama, ispričala nam je Maričić.

I zaključila je:

– Volim ljude, volim komunicirati s ljudima, volim kuhanje i volim da ljudi jedu fina i zdrava jela. Sretna sam i zahvalna što su se toliki ugledni ljudi odazvali i došli na otvaranje restorana. Zadovoljna sam. Ispunila sam svoj san – imati restoran u Rijeci, a pogotovo ovakav, koji je moja kultura, moj život. Jako volim Rijeku, prekrasan je grad, ali jednako volim grad u kojem sam rođena, Cazin. Kad idem kod roditelja u Bosnu kažem da idem doma, a kad se vraćam u Rijeku opet kažem da idem doma.

Snimio Sergej DRECHSLER