Pobjednica Državnog prvenstva

Magdalena Kahlina je najbolja cvjećarica u Hrvatskoj: “Imam najbolji posao na svijetu”

Sanda Milinković

Magdalena Kahlina okružena svojim cvjetnim aranžmanima

Magdalena Kahlina okružena svojim cvjetnim aranžmanima

Trenutno su trendovi u cvjećarstvu okrenuti zelenom, biorazgradivom i samoodrživom. Pokušavam imati što manje smeća i otpada, jer zapravo mi pojedini floristi svoje konstrukcije za bukete ili neke instalacije izrađujemo primjerice od kartona u kojem nam dolazi cvijeće, tako da otpad svodimo na minimum. Ukoliko lokalna proizvodnja ima dostupno cvijeće koje mi je potrebno za izradu buketa ili aranžmana, vrlo rado kupujem od njih

 


 


 


Magdalena Kahlina ukupna je pobjednica Državnog prvenstva cvjećara HOK-a koje se održalo u Splitu u sklopu 47. Praznika cvijeća.


Zahvaljujući pobjedi, Kahlina će predstavljati Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu cvjećara u kolovozu iduće godine u Haagu pa smo iskoristili priliku razgovarati s njom o detaljima natjecanja, inspiraciji koja se krije iza njenih aranžmana te poslu cvjećara u Hrvatskoj.


Cvjećarstvom se bavite 14 godina i isto toliko imate vlastitu cvjećarnu?


– Prvih 13 godina moja cvjećarnica je bila u sklopu suprugovog obrta, međutim prošle godine izdvojila sam je kao samostalni obrt.


Sjećate li se trenutka u životu kada ste rekli »to je – to« i odlučila se baviti cvijećem?


– Kako da ne. Po struci sam građevinski tehničar i prije nekih 15 godina sjedeći sa suprugom za stolom, ispijajući jutarnju kavu i listajući lokalne novine, naletjela sam na natječaj za cvjećara aranžera. Velim suprugu: »E to je – to… Ja ću to završiti i otvoriti cvjećarnu«, na što se on nasmijao, ali, naravno, podržao me u mom naumu s istim žarom kako to i danas čini.



Ukorak s vremenom


Koje vještine ili kvalifikacije osoba mora imati da bi bila uspješan cvjećar?


– Nakon dugo godina rada shvatila sam da ukoliko želiš pratiti trendove i novitete vrlo je bitno nastaviti se educirati i učiti da bi bio ukorak s vremenom. Unatrag tri godine mislim da nije bilo edukacije na koju se nisam prijavila i koju nisam završila, ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji. Činjenica je da su sve te edukacije skupe, ali kasnije se to participira kroz posao, jer učiti i raditi rame uz rame od renomiranih europskih i svjetskih kolega florista ne može zamijeniti nijedna literatura.


Po vašem mišljenju, što izdvaja jednog cvjećara od konkurencije?


– Definitivno inovativnost, međutim kolege ne bih nazvala konkurencijom, mišljenja sam da smo mi jedna mala, ali zapravo velika obitelj i svatko od nas je individua za sebe. Svatko od nas ima neke svoje specijalnosti po kojima nas mušterije biraju. Ja čak ni na natjecanju nisam na kolege koji su se uz mene natjecali gledala kao na konkurenciju i svima sam im to rekla, da smo svi mi zapravo kao jedan i da ovo nije samo moja pobjeda, nego pobjeda svih nas i da na svjetskom kupu ne predstavljam samo sebe nego sve floriste Hrvatske, na što su se moji kolege složili i pružili mi ogromnu podršku za odlazak na svjetski kup.


Priča nosi još veću čar buketa

Pamtite li možda neki posebno neobičan zahtjev po pitanju buketa?


– Kako da ne, jedan gospodin mi je naručio poseban buket za posebnu priliku, tražio je buket za kojim će se svi okrenuti kad se pojavi s njim, a da ga ne zakloni tona papira. Naravno, dobio ga je i s ponosom ga nosio, a oboje smo bili presretni.


Vrlo mi je drag kao mušterija jer uvijek traži nešto drugačije i posebno, a tu onda nastupam ja sa svojom kreativnošću. Gotovo uvijek traži objašnjenje i simboliku buketa, a što mi je najdraže od svega – on svaki put ispriča priču o mom buketu ljudima oko sebe, pa to onda nosi još veću čar i buketa, ali i mog posla.

Pričajući o natjecanju, svi su se natjecatelji okušali u četiri kategorije – Fantazija u renesansnom »žardinu«, Stručak za Juditu, Stol za dvoje i Vjenčani buket. Možete li reći što vas je inspiriralo za svaku od navedenih?


– Kako nam je tema natjecanja bila renesansa, odabir materijala za natjecanje je nekako išao u davnu prošlost, stoga sam odabrala svijeće, staklo i stari metalni hrđavi obruč za izradu svog stola za dvoje. Za izradu gornjeg dijela konstrukcije potrošila sam oko 540 svijeća taleći ih i lijepeći jednu za drugu kako bih dobila razne oblike koji su mi služili kao vaze u koje sam kasnije stavila vodu i cvijeće. Odabirom cvijeća, voća i grana zaraslih lišajevima, nekako sam upotpunila i zaokružila priču o renesansi jer sam puno istraživala i vadila podatke o zastupljenim biljnim, cvjetnim i voćnim vrstama u vrijeme renesanse. Za njega sam osvojila prvo mjesto zbog čega sam izrazito sretna i ponosna jer je bio moj favorit, a osvojio je i srca publike i sudaca, zbog svoje originalnosti i jedinstvenosti.


Što se tiče Stručka za Juditu konstrukciju za isti izradila sam od grana oraha povezanih žicom, na istoj sam navezala male bukete trave stipe (kovilje) i listove koje sam sama izradila tehnikom užičavanja i ljepljenja listova lovora da bih dobila dodatni efekt i novu dimenziju tog buketa te dodala cvjetove ljiljana, ruža, raznih trava i ostalog cvijeća. Moj stručak za Juditu također je osvojio prvo mjesto. Vjenčani buket je bio mali filigranski rad, konstrukcija napravljena od žice u obliku cvijeta đurđice u koju su bile užićene staklene perle, koje su isto tako donijele jednu novu dimenziju i vizualni dojam. Tehnikom ljepljenja pincetom sam nizala pupove kalanhoe, sredinu popunila ranuculom, dodala razne trave i stipu (kovilje) da dobijem i lepršavost buketa, a s njim sam osvojila treće mjesto.


Fantazija u renesansnom žardinu bila je tema iznenađenja i tu smo od organizatora dobili klupu, konstrukciju i razno cvijeće, miomirisno bilje i razne trave te smo svojom maštom na licu mjesta u zadanom vremenu morali izraziti sebe i svoje viđenje Joakimovog žardina. Ovaj rad odnio je treće mjesto te sam zaključno s dva prva i dva treća mjesta odnijela sveukupnu pobjedu na Državnom kupu florista.


Magdalena Kahlina u stvaralačkom zanosu


Burne pripreme


Možete li izdvojiti aranžman na koji ste najviše ponosni od navedenih kategorija?


– Stol za dvoje.


Pročitala sam da ste se dva mjeseca pripremali za to natjecanje. Kako su izgledale pripreme?


– Pripreme za natjecanje izgledale su vrlo burno, a budući da mi je to bilo prvo natjecanje u Hrvatskoj, bilo mi je vrlo bitno da se predstavim u najboljem mogućem svjetlu. Prva stvar je bila prenijeti ideju na papir, napraviti skicu, nakon toga se ideja razrađuje do najsitnijeg detalja kao što su odabir materijala, cvijeća, kakvi su bili običaji u to vrijeme, koja se hrana jela. Naravno, neke ideje koje se skiciraju ne moraju nužno uspjeti u realizaciji, pa zato tražiš pomoć i drugih kolega obrtnika iz raznih grana obrtništva kako bi svoju ideju pretvorio u stvarnost.


Moj suprug i djeca izgubili su živce sa mnom u ta dva mjeseca, dogodilo se da su koji dan ostali bez ručka, trpjeli moje nezadovoljstvo kad mi nešto nije išlo od ruke, pakirali sa mnom stvari u kombi za natjecanje, tražili određene stvari koje su meni padale na pamet da bi mi mogle dobro doći na natjecanju, u pravom smislu riječi trpjeli su me ta dva mjeseca, ali isto tako bili su mi ogromna podrška jer su znali koliko zapravo želim iskusiti čari natjecanja. Uključila sam u pretpripreme i članove svoje obitelji, roditelje, braću i sve prijatelje za koje sam mislila da mi mogu biti od pomoći, tako su se u mojoj priči našli prijateljice profesorice hrvatskog i engleskog jezika, prijatelj arhitekt, bravar, tattoo majstor, zlatar, svjećar i najbitnija osoba u ovom natjecanju, moja kolegica i prijateljica Ela Petrinić koja mi je bila asistentica, a bit će mi i asistentica na svjetskom kupu 2025. u Haagu u Nizozemskoj. Vrlo bitno je napomenuti da je asistent itekako bitna karika lanca jednog natjecatelja i ja sam zapravo presretna što je Ela pristala biti moja desna ruka, s obzirom na to da jako dobro poznaje struku i sve stvari vezane uz natjecanje. Bitno mi je i napomenuti da nije bilo moje kolegice i prijateljice Nikoline, floristice iz Novog Vinodolskog, vjerojatno ne bih skupila hrabrosti i prijavila se na natjecanje.


Ideja, boja, kompozicija, tehnika

 


Što sve ocjenjivači gledaju na natjecanju cvjećara?


– Prvo ideju: originalnost, jedinstvenost, kreativnost, odnosno izvedbu zadatka odnosno teme, izbor materijala i oblikovanje odabranih materijala, te usklađenost sa zadanim vremenom. Potom boju: odnos i zastupljenost boja, izražavanje ideje bojama, kompoziciju i razmještaj boja. Treća stvar je kompozicija: ukupni dojam, stil, izbor i zastupljenost, ali i poštivanje materijala. Tu je i tehnika: čistoća izrade, primjerenost određene tehnike rada, stabilnost i ravnoteža rada, mogućnost primjene vode i tehnička razina složenosti rada.

Razgovarajući o cvjećarstvu, možete li izdvojiti najdraže čari posla?


– Komunikacija s ljudima i pretvaranje njihovih želja u cvjetnu rapsodiju, pa kad vam nakon toga dođu i puni euforije pričaju koliko su zadovoljni i sretni jer su dobili više od očekivanog. Imamo najljepši posao na svijetu, rekli bi ljudi – cvjetan i mirisan.


A najveće izazove?


– Složiti buket, aranžman ili dekoraciju na vjenčanju, pa čak i na sprovodu kad vam mušterija da slobodne ruke i kad se možete izraziti onako kako mislite da je najbolje u tom trenutku te na kraju vidjeti njihova zadovoljna lica i osjetiti njihovo puno srce. I naravno opstati kao mali samostalni obrtnik u našoj zemlji.


Poljske ljubičice


Pratite trendove, koji su trenutno, po pitanju aranžiranja buketa i interijera?


– Okret zelenom, biorazgradivom i samoodrživom.


Koje vrste aranžmana najviše radite, što vam je specijalnost?


– Sve što vam srce poželi, pa čak i više od toga. Specijalnost su mi »otvorene ruke«, kad mogu pustiti mašti na volju.


Radite li tematske aranžmane, primjerice, za svečane prigode, ukrašavanje stolova i balkona?


– Naravno da – da.


Postoji li određeno sezonsko cvijeće kojem se posebno veselite?


– Najviše me vesele poljske ljubičice, ali zapravo volim raditi sa svim cvijećem.


Koje su najčešće narudžbe u cvjećarni?


– Zapravo sve, od buketa, flower boxova, neobičnih instalacija, pa do aranžmana za groblje, vijenaca, preko dekoracija za vjenčanja, prve pričesti, svete potvrde, krštenja, stvarno su šarolike i ponuda i potražnja.


Postoje li određene ekološke i održive prakse koje njegujete u poslu? Primjerice, nabavljanje lokalno uzgojenog cvijeća ili ekološki prihvatljivog pakiranja?


– Pokušavam imati što manje smeća i otpada, jer zapravo mi pojedini floristi svoje konstrukcije za bukete ili neke instalacije izrađujemo primjerice od kartona u kojem nam dolazi cvijeće, tako da zapravo otpad svodimo na minimum. Ukoliko lokalna proizvodnja ima dostupno cvijeće koje mi je potrebno za izradu buketa ili aranžmana, vrlo rado kupujem od njih. Što se samog pakiranja tiče, kupnja kod lokalnih proizvođača izgleda otprilike tako da dođete u rasadnik, odaberete cvijeće, stavite ga u kante i odvezete do radnje i tu zapravo nema nekog klasičnog pakiranja kao s cvijećem koje kupujemo od dobavljača koje dolazi izvana.