Austrijski biznismen dugo je tražio idealnu sortu za treći po veličini turski otok. Slučajni dolazak u konobu u Novi Vinodolski utro je put do proboja žlahtine na istok
NOVI VINODOLSKI Kad bi netko spomenuo otok povijesti i žlahtine, nema čovjeka koji ne bi pomislio na Krk. I ne bi ni sanjali da su promašili tisuće kilometara. Točan odgovor bio bi Bozcaada, treći po veličini turski otok. Otkud žlahtina u Egejskom moru?
Priča počinje 1962. godine kada austrijski biznismen dr. Hermann Gareis odlazi iz domovine u Tursku kako bi pomogao u eksploataciji vrijednog nalazišta i podizanju tvornice. Nakon godina i godina u biznisu, Austrijanac se povlači iz posla i seli na Bozcaadu. Poduzetnički duh ne da mu mira i odlučuju se posvetiti vinu. U potrazi za najboljom lozom za otok, koji gotovo ne zna za kišu od svibnja do listopada, odlazi u Italiju i Austriju. Nalazi zanimljive sorte i pokreće proizvodnju vina na otoku koji preferira crveno vino. Istraživački duh dr. Hermannu Gareisu ne da mira te i dalje traži idealnu sortu za Bozcaadu. Igrom slučaja prije desetak godina dolazi u Opatiju i prisjeća se davnih odmora s majkom.
Na Bozcaadi ili Tenedosu na grčkom, zimi živi 2.500 stanovnika. U sezoni na otok dođe šest do osam tisuća turista. Otok ima svoje mikroklime, s jedne strane ga »brane« stijene, s druge strane nudi lijepe plaže. S Bozcaade je krenula invazija na Troju. Na njega su jurišali svi osvajači, od Perzijanaca do Aleksandra Velikog, Rimljana i Mlečana do Turaka i Rusa jer kontrolira Dardanele. Nakon što je 1923. godine otok pripao Turskoj, Grci masovno emigriraju i danas ih gotovo nema. Sve do završetka hladnoga rata otok je bio strateški važna točka.
– Sjećam se da smo dolazili ratnih godina. Ostalo mi je u sjećanju da smo 1943. godine znali čuti pucnjavu negdje u daljini, priča nam Austrijanac.
Godišnje se u tvornici na otoku upola manjem od Lošinja proizvede 1.200 boca žlahtine. U Turskoj se prodaje pod imenom Amadeus, no na etiketi stoji Žlahtina Bozcaada.
