Ribar kojega svi znaju pod nadimkom »Ivo Bosanac« i njegov brat Stjepan Knežević godinama žive u nehumanim uvjetima, nemaju ugovor o najmu stana, a Općina Lovran je oglasila prodaju kuće. U suradnji s Centrom za socijalnu skrb traži se rješenje za njihovo zbrinjavanje kako ne bi postali beskućnici
LOVRAN - Slike što prate ovaj tekst rječitije govore o uvjetima u kojima žive braća Knežević, Ivo (57) i Stjepan (42) i to u centru Lovrana – od milijun napisanih riječi! »Žive« u trošnoj kući u Starom gradu na broju 31. Obratio nam se Ivo kojega u Lovranu znaju kao ribara »Ivu Bosanca«. Prije njegove priče, s »fotićem« Perom obišli smo sve tri etaže takozvanog stambenog prostora. Kao prvo, na kući nema niti jednog prozora, a u kuću se ulazi udarcem noge u – recimo vrata. Prvo uočavamo da su probijene podnice na svim etažama, a na preostalom dijelu poda – šuta, cigla… Ivo i brat mu Stjepan spavaju na prvoj etaži. Dakako, nemaju krevet. Spavaju na nekim pokrivačima… Na drugoj etaži vidimo kroz krov nebo. Ne treba posebno navoditi da u »kući« nema struje, vode… jednostavno nema elementarnih uvjeta za život. A 9. siječnja ove godine Općina Lovran putem sredstava javnog priopćavanja oglasila je, među ostalim i prodaju opisane nekretnine navodeći da se radi o stambenoj zgradi površine 72 četvorna metra. Početna cijena za »kvadrat« iznosi 6.040 odnosno ukupno 434.880.00 kuna.
Dragovoljci Domovinskog rata
– Obraćao sam se Centru za socijalni rad u Opatiji i odgovornima u Općini Lovran. Da se pronađe neko rješenje! Općina Lovran prodaje ovu kuću u kojoj su živjeli moji roditelji. Majka Lucija umrla je 1978. godine, otac Petar 1991. godine. Brat Stjepan rođen je u prizemlju, a ja ovdje živim od svojih šest mjeseci života. Treći brat Zoran poginuo je 2001. godine i on je nakon smrti roditelja bio nositelj stambenog prava, a Stjepan i ja smo članovi obiteljskog domaćinstva. Imamo status zaštićenih najmoprimatelja. Sva trojica smo bili dragovoljci Domovinskog rata. Ja od 1991. do 1995. godine. Završio sam osam razreda osnovne škole, i cijeli život bavim se ribarstvom. Radio sam kod brojnih privatnika. Priznajem, bili smo nemarni. Domovnicu sam dobio tek prošle godine u studenome. Brat ju još nije dobio. Zbog toga nismo niti mogli dati zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana. Ali, štiti nas Zakon o najmu stanova koji je izjednačio odnos između nositelja stanarskog prava s članovima obiteljskog domaćinstva. I praksa Vrhovnog suda ukazuje da nije neophodno da zaštićeni najmoprimatelji moraju sklopiti pisani ugovor o najmu (Odluka Vrhovnog suda RH od 8. lipnja 2011. godine br. Rev 1525/09 op.a.).
Braća odbijaju pomoć
– Zbog neplaćanja režijskih troškova prije niz godina isključeni su im voda i struja. Obraćali su nam se njihovi susjedi upozoravajući da se iz tog prostora širi neugodan miris, da iz zidova izlaze muhe i drugi nametnici. Komunalni redar uredovao je s ciljem da braća očiste prostor i konstatirao da se stan drži neuporabljivim. Ja sam naložio da se o trošku Općine obavi čišćenje te dezinsekcija i deratizacija i poslovi su povjereni općinskoj tvrtki »Stubica«. Iz prostora je očišćeno 8,5 tona smeća (u dopisu se ne navodi da su tom prilikom razbijene podnice, prozori, vrata i da je tek tada stambeni prostor postao devastiran op.a.). Braća Knežević su nekooperativna, to su osobe koje odbijaju bilo kakvu pomoć i suradnju i što je najvažnije – ne shvaćaju posljedice svog postupanja… Općina Lovran nije u mogućnosti pristupiti uređenju tog prostora, a da i ima sredstava – takva odluka je financijski neisplativa… Zato je donesena odluka da se nekretnina proda tim više što nisu zatražili zaključenje ugovora o najmu stana (nisu mogli jer do studenoga prošle godine nisu imali domovnice op.a.). Zbog svog načina funkcioniranja i življenja nisu sposobni za korištenje stana u stambenom objektu s drugim stanarima. Nisu zaposleni. Njima treba briga i smještaj gdje će imati osnovne uvjete za život. Predlažemo da Centar za socijalni rad razmotri nastalu situaciju i ispita mogućnost njihova smještaja i zbrinjavanja, kako ne bi postali beskućnici, piše Centru načelnik općine Lovran Emil Gržin.
Članovi obiteljskog kućanstva
Nakon tjedan dana, 5. prosinca Centar piše Općini Lovran, a dopis potpisuje ravnateljica Sanja Mišović-Kalanj. Među ostalim, navodi se »Imenovanima je potrebna pomoć šire društvene zajednice. Molimo da revizijskim rješenjem regulirate daljnje korištenje stana imenovanima jer su ostvarili to pravo kao članovi obiteljskog kućanstva brata Zorana. Imenovanima je potrebna pomoć od svih, od nas, od vas, od nadležnih tijela Ministarstva branitelja, udruga iz Domovinskog rata, humanitarnih organizacija.« Sada, kada je ova nevjerojatna priča plasirana u javnost, te je preskočila i same granice Lovrana i Liburnije, može se očekivati i adekvatna reakcija nadležnih institucija koje, treba vjerovati u to, imaju mogućnosti i načina kako pomoći braći Knežević.
