Finvest mora biti profitabilna firma pa smo u skladu s tim u razgovorima sa stranim partnerima došli do plana o pretvaranju Finvesta u poduzeće srednje veličine s maksimalno oko 200 uposlenih. To znači da će uskoro morati otići još stotinjak ljudi
ČABAR » Očaj, tuga, bijes, ljutnja, strah… i niz drugih negativnih osjećaja vlada u posljednje vrijeme među ljudima na znatnom dijelu čabarskog područja, a povod su sve učestalija otpuštanja s posla u Finvestu, najznačajnijem i najvećem poduzeću u ovom kraju, poduzeću koje je desetljećima ljudima ovoga kraja, pa i šire, omogućavalo posao, a to je značilo i egzistenciju, odnosno miran obiteljski život, školovanje djece, odlazak u mirovinu…
Na pitanje o pričama vezanim uz stečaj i zatvaranje firme, Erent kaže: »Finvest nije prezadužen. Sve smo obveze prema državi, radnicima i lokalnoj samoupravi podmirili, a dugove imamo prema »Hrvatskim šumama« (7,5 milijuna kuna), bankama (45 milijuna kuna) i dobavljačima (25 milijuna kuna), dok istodobno imamo 30 milijuna kuna potraživanja. Svi spomenuti dugovi u postupku su rješavanja i stanje nije dramatično, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da je upisani kapital Finvesta 152 milijuna kujna, a procijenjena vrijednost imovine 350 milijuna kuna«, kaže Erent.
Promjena društvenog i državnog sustava pred dvadesetak godina donijela je prve promjene i probleme, ali se nekako ipak »guralo« sve do ovih kasnih dana jeseni 2013. godine, kad su počela otpuštanja i otkazi što u sve veći broj domaćinstava Čabra, Gerova, Tršća, Plešci i ostalih naselja čabarskoga kraja unosi neizvjesnost i velik strah pred budućnošću, pogotovo kod onih – a takvih je puno – gdje jedini zaposleni član obitelji radi u Finvestu.
Društvene mreže »vrište« optužbama, pogotovo prema vlasniku Finvesta Marijanu Filipoviću kojem se zamjera dvoličnost jer je prije godinu dana tvrdio kako cijelo poduzeće ostavlja radnicima, a sad iste te radnike otpušta. No, krivnje u očima ogorčenih radnika i stanovnika ovoga kraja nisu lišeni ni bivši gradonačelnik i sadašnji direktor Finvesta Željko Erent koji »dijeli otkaze«, ali ni sadašnji gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel od kojeg se traži zaštita i reakcija. Što se događa i jesu li točne priče o otkazima i gašenju firme, pitamo direktora Željka Erenta koji potvrđuje kako nije bilo otkaza, već kako to on naziva – zbrinjavanja dijela tehnološkog viška i – na žalost – najavljuje kako će ih biti još jer je to, po njemu, jedini način da Finvest kao poduzeće opstane:
Žene u pilanama
»Nije riječ o otkazima i otpuštanjima, već o zbrinjavanju dijela tehnološkog viška koji je za sada zahvatio 46 od ukupno 350 zaposlenih djelatnika, iz čega je, po meni, vidljivo da se tu ne radi o nekom značajnijem odlasku radne snage. Uglavnom je riječ o ženama koje su bile uposlene u pilani, a manjim dijelom tehnološkim su viškom proglašeni ljudi koje smo, iako svijesni njihova socijalna stanja i sklonosti alkoholu, ipak držali u poduzeću, ali sad to više nije moguće. Nažalost, zbrinjavanja tehnološkog viška bit će i dalje jer je situacija u hrvatskoj drvnoj industriji katastrofalna, a moja je obveza dalje provoditi restrukturiranje, odnosno postavljanje firme na zdrave noge. Finvest mora biti profitabilna firma pa smo u skladu s tim već s razgovorima sa stranim partnerima došli do plana o pretvaranju Finvesta u poduzeće srednje veličine s maksimalno oko 200 uposlenih. To znači da će uskoro morati otići još stotinjak ljudi. Žao mi je ljudi koji će biti proglašeni tehnološkim viškom, ali ta vizija proizvodnje sa stranim partnerima ne trpi socijalu koje je do sada kod nas bilo puno. Vani u pilanskoj proizvodnji nema uposlenih žena, a mi ih trenutačno u pilani u Gerovu imamo 50.
Neosjetljivost Hrvatskih šuma
Finvest će u budućnosti imati četiri djelatnosti – u Čabru tapecirani namještaj, u Gerovu pilanarstvo, proizvodnju peleta i lameliranih greda, u Karlovcu pogon impregniranih stupova te uz sve to još i građevinsku operativu koja radi vrlo dobro i u kojoj nema tehnološkog viška. U ove četiri djelatnosti bit će uposleno oko 200 ljudi i to gotovo isključivo muška radna snaga. Znam da je to teška odluka, znam da te žene ne mogu nigdje drugdje naći posao, ali sad smo u takvoj situaciji da drugačije ne možemo«, kaže Erent, po čijem mišljenju veliku krivnju za ovo teško stanje snosi i država:
Lokalna samouprava uopće ne može pomoći jer je proračun Grada Čabra preslab, kaže Erent koji zna o čemu govori jer je i sam bio gradonačelnik: »Jedini način na koji nam Grad Čabar može pomoći je intervencija kod nadležnih državnih institucija koje treba uvjeriti da bi drugačiji odnos prema Finvestu bio bolji za sve. Jer, mi trenutačno radimo sa smanjenim kapacitetom, a budući da na skladištima nemamo nikakvih zaliha, vjerojatno ćemo, čim padne snijeg, zaustaviti proizvodnju. Tada će stanje biti još gore za sve – i nas kao poduzeće, i naše uposlenike, i Grad Čabar«, ističe Erent.
»Ja sam prije godinu dana preuzeo dužnost direktora Finvesta s ciljem da od posrnule firme napravimo profitabilno poduzeće koje će koristiti ljudima ovoga grada. Usprkos dobroj volji i želji, puno od planova palo nam je u vodu, ponajprije zbog potpuno pogrešne državne politike u kojoj ne postoji nikakva tolerancija prema hrvatskoj drvnoj industriji.
Podsjećam da smo u Finvestu, baš zbog visoke socijalne svijesti, zadržali velik dio ženske radne snage koja je činila preko 70 posto od ukupno uposlenih. Isto tako otkazi se nisu davali ni starijim ljudima, ni onima za koje smo znali da su praktično socijalni slučajevi. No, ta naša socijalna osjetljivost u sadašnjoj hrvatskoj vlasti nikoga ne zanima, u što sam se uvjerio obilazeći ministarstva i Hrvatske šume. Sada će ta socijala pasti na državne jasle, a uz pomoć države mogli smo mi voditi brigu o njima«, ističe Erent po čijem mišljenju je kriza u Finvestu, ali i u hrvatskom drvoprerađivaštvu, u velikoj mjeri krivnja potpune neosjetljivosti Hrvatskih šuma, državnog poduzeća koje, baš zato što je državno, ne bi smjelo razmišljati isključivo o profitu, ponajprije stoga jer time uništava drvoprerađivaštvo i reže granu na kojoj sjedi:
»Umjesto da se motivira rad drvoprerađivača i zapošljavanje, u Hrvatskim šumama gotovo svim hrvatskim poduzećima smanjili su količinu sirovine. Primjerice, naši su kapaciteti 50.000 kubika proreza jelovih trupaca i 40.000 kubika drva za izradu peleta i ploča. A dobili smo ukupno 30.000 jelovih trupaca i 4.000 kubika drva za ploče i pelete. Dakle, dobili smo tek nešto više od trećine kapaciteta! Oni koji se razumiju u pilanarstvo, vrlo dobro znaju da ovu količinu može u tijeku godine odraditi jedna pilana sa 7 uposlenih! A mi imamo 350 uposlenika i nekoliko pogona. Dakle, mi jednostavno nemamo sirovine za rad i nemamo što raditi pa niti ne možemo ostati na dosadašnjem broju zaposlenih.
