Za ogroman broj neprodanih stanova najzaslužniji je to što su većinu tih objekata upitne kvalitete podigli kvazigrađevinski subjekti kao produžene ruke investitora, s ciljem što veće i što brže zarade
Boom izgradnje prije ili kasnije morao je »puknuti« jer se velikim dijelom zasnivao na nerealnim očekivanjima investitora
Što je razlog takvom stanju, valja li uzroke takvoj začudnoj koncentraciji građevinarskih i posredničkih aktivnosti, ali i zastoja u prodaji, tražiti u globalnim gospodarskim okolnostima ili pak specifičnostima domaćeg tržišta, pokušali smo doznati od upućenih – Davorke Budimir Turković, predsjednice Strukovne skupine poslovanja nekretninama pri HGK-ŽK Rijeka, Arsena Brnelića koji je na čelu Strukovne skupine građevinara te Josipa Purića, dugogodišnjeg direktora GP-a Krk.
Moralo »puknuti«
– Na Krku je najviše neprodanih nekretnina najprije zbog toga što se unatrag nekoliko godina ondje najviše i gradilo. Na Cresu gotovo da takve izgradnje u bližoj prošlosti nije ni bilo pa stoga ondje nećete naći niti neprodanih stanova, naglašava Budimir Turković, dodajući kako je neprirodan boom izgradnje prije ili kasnije morao »puknuti« jer se velikim dijelom zasnivao na nerealnim očekivanjima investitora. Nije otok Krk u toj priči ni po čemu drugom specifičan osim po tome da se ondje najviše radilo pa je najviše stanova sad i ostalo neprodano.
– Malo je koji investitor gradio stanove za tržište na Krku svojim kapitalom. Većina projekata te vrste financirana je hipotekarnim kreditima koje su podizali kod banaka koje su unatrag nekoliko godina takvima čak i pomalo olako posuđivale sredstva. Sad čak ako investitor i želi jako spustiti cijenu ne može, jer mu najnižu razinu svojim uvjetima diktiraju kreditori, zaključuje Budimir Turković koja kaže kako će oživljavanje tržišta nekretninama ovisiti o gospodarskoj situaciji u zemljama EU-a (odakle je ranije dolazio respektabilan broj kupaca), ali još više od stanju u Hrvatskoj. Dok se Hrvati ne oporave, a ne čini mi se da neće brzo, teško je očekivati i da će živnuti tržište nekretnina.
Kriza je zaustavila ili barem bitno usporila ulaganja te vrste, i danas svugdje, pa i na Krku, grade samo oni koji moraju, kojima ističu rokovi po ishođenim dozvolama. No mislim da zahvaljujući tome nije došlo do nekog nenormalnog pada cijena kuća ili stanova. Došli smo do toga da se cijene sad napokon počinju prilagođavati tržištu, odnosno da se vraćaju u okvire koje, kao i u svakoj drugoj grani diktiraju uvjeti ponude i potražnje. Predsjednica Strukovne skupine poslovanja s nekretninama kaže kako stan vrijedi onoliko koliko ga kupac može platiti.
– Zbrojimo prosječne plaće bračnog para s dvoje djece, stavimo ga u odnos s mogućim iznosom kredita koji ti ljudi mogu dobiti u banci i dobit ćemo realnu cijenu jednog stana od 70-ak kvadrata. Druga je priča odgovara li taj iznos investitorima ili bankama koje danas gotovo u potpunosti diktiraju cijene na tržištu nekretninama.
Dugogodišnji nered
Arsen Brnelić, predsjednik strukovne skupine građevinara, pak upozorava da lošem stanju na tržištu nekretnina uzroke najprije treba tražiti u nesređenim prilikama u domaćem gospodarstvu, posebice građevinarstvu, a tek potom u globalnim gospodarskim trendovima. Malo su takvih objekata podigli stvarni, pravi građevinari, a više neki špekulantski, kvazigrađevinski subjekti, koji su zapravo tek produžene ruke investitora. Na lomljenje domaćih građevinara utjecali su čimbenici poput nelojalne konkurencije, financijske nediscipline, loše regulative, damping cijena, rada na crno, neuređenosti odnosa između naručitelja i izvođača, sporosti sudstva i mnogih drugih čimbenika.
Lošem stanju na tržištu nekretnina uzroke najprije treba tražiti u nesređenim prilikama u domaćem gospodarstvu, posebice građevinarstvu, a tek potom u globalnim gospodarskim trendovima
– Kako su neki graditelji stanova i apartmana za tržište iz Osijeka, Varaždina ili Zagreba, kakvi uglavnom stoje iza spomenute mase neprodanih stanova, mogli biti upola jeftiniji od domaćih građevinara ako su ljude i mehanizaciju morali dovoditi s jednog na drugi kraj države i ako su morali plaćati smještaj svojih zaposlenika? A redom svjedočimo da je tome bilo tako. Kako se u postupcima javne nabave mogu u obzir uzimati jedino kriteriji ponuđene cijene (često potpuno neprirodne), a ne pokazatelji koji govore o ukupnoj ekonomskoj prihvatljivosti ponuđenih uvjeta. Na neki su se način kroz pravila igre kakva u nas i danas vrijede poticali oni koji radnike isplaćuju kešom na ruke i rade van uređenih tržišnih pravila. Na taj se način sustavno potiče rad na crno, angažiranje nekvalificirane radne snage, a da ne spominjemo kako se pritom uništava domaće građevinarstvo. Pravi građevinari koji rade legalno i plaćaju poreze danas propadaju, a lokalne jedinice, koje su dosad forsirale upravo one kojima moraju najmanje platiti, sad se čude sve većem broju nezaposlenih i smanjenju prihoda koje su ubirale s osnove oporezivanja njihova rada. Što smo drugo mogli i očekivati, zapitao se Brnelić, dodavši kako podaci o broju neprodanih stanova govore o razmjerima ekonomske krize, ali još više i o dugogodišnjem neredu kojemu svjedočimo u građevinarstvu, posebice u dijelu koji se tiče apartmanske izgradnje u priobalju i na otocima.
Pranje novca
Gotovo smo isti odgovor o razlozima postojanja tolikog broja neprodanih stanova dobili i od direktora GP Krka Josipa Purića.
Masa takve izgradnje odvijala se i mimo ishođenih dozvola, često je upitna kvaliteta samih stanova
– Mi smo sve svoje stanove prodali, a vjerujem da u ovom trenutku imamo još koji slobodan, prodali bismo i njega. Istina je da je kriza, da je teško, da sve staje i stagnira, ali je činjenica i da su stanove na Krku proteklih godina najmanje gradili građevinari. Iza glavnine takve izgradnje, danas neprodanih stanova, kriju se razni odvjetnici, postolari, konobari i mutikaše – ljudi koji su ondje nanjušili laku i brzu zaradu i mogućnost pranja novca. To je neupitna činjenica. Masa takve izgradnje odvijala se i mimo ishođenih dozvola, često je upitna kvaliteta samih stanova i stoga se ne treba čuditi da je sad, kad su stvari zaškripile, sve stalo i da odjednom razgovaramo o stotinama neprodanih stanova. Apartmane koji su dosad nicali kao gljive poslije kiše više nema tko kupiti, a oni koji imaju novac, često su opečeni postupcima tih nazovi graditelja, čiji su postupci mnoge oštetili. Problema je puno, tržište je na koljenima. Ljudi danas više nemaju ni za stol, a kamo će imati za stan. Ipak, mnogo je tu i onih elemenata koji nisu vezani uz stanje gospodarstva ni uz uređeni tržišni sustav, već uz »opečenost« i nepovjerenje kupaca prema tim i takvim investitorima, zaključuje Purić.
