Foto Ivor Balen
Čuveni rapski kafić i noćni klub početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća bio je jedan od prvih i najpopularnijih gay klubova u ondašnjoj Jugoslaviji, a za Sandu se znalo i u dobrom dijelu Europe
RAB Minule subote u noćnim satima uobičajeni rapski »đir« prošao je bez važne stanice. Nakon okruglo 20 godina, s prvim danima studenog, čuveni rapski kafić i noćni klub Sanda prestao je raditi.
Status čuvene Sanda nije zaradila samo zbog tih posljednjih 20 godina neprekinutog djelovanja. Na istom mjestu lokal istoga imena radio je još početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U to vrijeme bio je to jedan od prvih i najpopularnijih gay klubova u ondašnjoj Jugoslaviji, a s obzirom da vremena tada nisu bila naklonjena homoseksualnoj populaciji u mjeri u kojoj su danas, za Sandu se znalo i u dobrom dijelu Europe.
Ovih dana na suženom kraju Donje ulice, gdje je lokal smješten i gdje su se donedavno u jedinstvenom ambijentu između dva zida stiskali Rabljani i poneki gosti, mogu se vidjeti samo zapakiranI stolovi. I čuvena Sandina šarena bačva pored ulaza…
Doviđenja, ne i zbogom
– Još prije nekoliko godina odlučio sam da je dosta ovog posla za mene, kaže Denis Pende, vlasnik Sande od 1996. Okrenuo sam se drugom poslu, supruga i ja vodimo restoran. Mislim da sam to trebao možda napraviti i prije. Posao je pao, to je istina, ali ne zatvaram, kao što se priča, zato što su neki drugi otvorili lokale u blizini. Jednostavno je došlo do zasićenja. Prestar sam da bih se borio s nekim stvarima. U ovom poslu imaš vijek trajanja, a meni je noćnog života dosta, kaže 50-godišnji Pende, kojega svi na rabu znaju po nadimku Grof.
Pende je prije Sande tri godine vodio obližnju Tropicu i jedan je od poznatijih ugostitelja na otoku. Kaže da tom poslu sada definitivno kazuje doviđenja, ali ne i zbogom.
– Prvo odmor, a jednom… nije isključeno. To je dio života koji će mi uvijek biti drag. Puno ljudi se u Sandi upoznalo, oženilo, rastavilo… To su generacije. Jedino mi je krivo da netko nije nastavio posao. Dok ja nisam došao, Sanda više nije bila poznata kao u vrijeme kada je bila gay klub. Ja sam prvi doveo domaće ljude, drugačiju klijentelu. Dvadeset godina smo bili »top«. Na Rabu se izlazilo u Forum, Sandu i Žurnal. Ostao je još Forum, a koliko će potrajati – vidjet ćemo, rekao je Grof.
Poznati gay klub
Krenuti u takav posao u to vrijeme nije bilo lako i znam da je otac znao pričati kako bi danima sjedio u praznom lokalu. Da bi poboljšao poslovanje počeo se reklamirati, a pošto mu je njemački bio materinji jezik, većinom se propagirao kod Nijemaca. Među turistima u to vrijeme bilo je podosta gay populacije i oni su počeli dolaziti u Sandu zajedno s ostalima. Sredinom sedamdesetih Sanda je postala jedan od najpoznatijih gay klubova u tadašnjoj Europi.
U Sandu su izlazili svi željni dobrog provoda i ugodne atmosfere koju je svojim poštenjem, profesionalnošću i korektnim pristupom kreirao moj otac, kaže Sandalić, prisjećajući se nekadašnjih »ludih« običaja, poput ostavljanja novčanika na polici iznad šanka.
– Na kraju večeri bi gosti rekli ocu da sam naplati koliko su popili. Otac je znao životne priče i ljubavne jade svakog svog stalnog gosta. U Sandu su dolazile i lezbijke. Godina za godinom i Sanda je postala kultnomjesto poznato širokoj publici.
Zatvaranje Sande je još jedan povod za razgovor o odnosu staroga grada i Šarengrada, dvije rapske suprotnosti. Svi redom se zalažu za povratak života u grad, ali svejednako, osim ljeti, posjećuju gotovo isljučivo lokale u Šarengradu.
– Izgradnjom Šarengarada, koji je plod koristoljubne politike lokalnih političkih elita iz osamdesetih godina, vrijednost poslovnih prostora u gradu pala je za tri puta, a promet za četiri. Sezone su kratke, tako da lokali u jezgri grada van sezone u najboljem slučaju posluju sa pozitivnom nulom, ako ne i sa minusom. U rujnu ove godine izbrojao sam oko 3500 sjedećih mjesta u kafićima i restoranima u gradu, što je strašno puno.
Konkurencija lokala jednostavno je prevelika i lako je zaključiti da netko uvijek mora biti prazan. Trenutna gradska vlast ima strategiju otvaranja još većeg broja lokala u gradu, što se može posvjedočiti njihovim potezom da su galeriju u Kneževom dvoru prenamjenili u »kavanu« i dali je u najam. Iako je lokal zaista lijepo uređen sa širokom ponudom, po meni je to poslovno neispravno. Netko mora patiti u tome svemu jer jednostavno nema dosta za sve, kaže Sandalić, inače predsjednik Mjesnog odbora Rab kao nezavisni političar.
– Moramo uzeti u obzir poziciju objekata u Donjoj ulici. Ona je u toliko užasnom stanju da turisti u nju nerado ulaze. Neosvijetljena, začepljena, puna rupa i fasada koje se urušavaju. Apsolutno pozdravljam inicijativu gradske vlasti da se ide u rekonstrukciju Donje Ulice najesen ove godine, što su najavili u članku u Novom listu. Međutim, bojim se da to nije samo propagandni trik i mazanje očiju, jer već je studeni, a natječaj, koliko sam upućen, nije još objavljen.
Nadalje, da bi poslovala, ta ulica mora prodisati. Poprečne ulice se trebaju osvijetliti, drvene reklame ugostiteljskih objekata staviti u Srednju ulicu i maknuti ono smeće iz prolaza s Donje Ulice na obalu Petra Krešimira. Taj prolaz je bitan za funkcionalnost svih objekata u Donjoj ulici, ne samo Sande. Ovako vas to smeće samo tjera. A da su u tom dijelu poslovni prostori, poput galerija i umjetničkih kutaka, privukli bismo turiste da prođu onuda te popiju piće u jednom od lokala. U svemu tome treba tražiti razloge zatvaranja jednog kultnog lokala poput Sande, rekao je Sandalić.
AIDS donio probleme
Do 1996. bilo je nekoliko zakupaca među kojima bih izdvojio poznatog rapskog ugositelja Željka Dumičića Luku koji je također odrađivao solidan posao. Godine 1996. kao nositelj poslovanja u zakup Sande ulazi Denis Pende zvani Grof koji je u lokalu bio punih 20 godina. Grof je uspio već stvoreno ime dovesti ponovo do najpoznatijeg lokala na otoku i Sanda je upravo zahvaljujući njemu i njegovom timu dugo godina to i bila. Stariji, mlađi, stranci, domaći, ujutro, popodne ili navečer – Sanda je bila i rekao bih ostala mjesto u koje se ide, kaže Sandalić.
U tih 20 godina, kako dodaje, Sanda nije bila zatvorena niti jedan jedini dan, što je još jedan razlog zbog kojeg ovih dana svi prema spakiranom inventaru gledaju pomalo sjetno. No, Sanda još nije rekla svoje posljednje riječi…
Znam da je otac znao pričati kako bi dolazili bogati »homići« sa zgodnim i dotjeranim ljepoticama. Otac ih je poznavao i upitao je jednoga: »Kako sada cura, pa zar ti nisi gay?« Ovaj mu je odgovorio: »Super je njoj. Tu je na ljetovanju, sve joj je plaćeno i još dobije od mene sto maraka dnevno samo da mi otac ne sazna da sam gay.« To je bio sin jednog uglednog njemačkog političara, prisjeća se Sandalić, dodavši da se u to vrijeme ime Sanda pojavljivalo u gotovo svakom njemačkom LGBT časopisu.
Imamo viziju i plan
– Dali smo natječaj u novine i na internet i nitko ozbiljan se nije javio. Moramo uzeti u obzir činjenicu da lokal ne bi danas bio zatvoren da se na toj lokaciji radi bolji promet. Činjenica je da su grad i Donja Ulica »umrli«, na čemu možemo zahvaliti političkim elitama koje upravljaju njime u zadnjih dvadesetak godina. Smatram, kao prvo, da je u ovoj formi Sanda Rabu dala najviše što je mogla dati.
Prostor treba osvježiti i vratiti ga u poslovanje. To ću ja kao vlasnik i napraviti. Iskreno, imali smo dvije konkretne ponude za prodaju jeftine robe, tekstila, torbi i šlapa kao što je većinom u gradu. Glasilo je to ovako: »Ja sa novac dođem da pogledam prostor buraz«. Međutim, moja definicija Raba je ipak nešto sasvim drugo, tako da smo to naravno odbili. Mi imamo viziju i plan za poslovne prostore u Donjoj ulici, pa tako i za Sandu. U ovom trenutku zadržali bismo to kao poslovnu tajnu, ali već do ljeta planiramo realizirati dio planova, rekao je Sandalić.
