Iako je u subotu zbog kolona policija vozila preusmjeravala na staru cestu, u restoranima Mučićeva ravan, Stara pošta i Tartuf ista priča – osim starih gostiju, pokojeg Trieština, Slovenca ili kampista, za njih ljetna sezona gotovo ne postoji, već se čeka jesen i – domaći gosti
MUČIĆI, PASJAK Turisti se u pravilu drže autoceste. Što se stranaca tiče, nama dolaze naši stari gosti koji nas poznaju i koji se rado vraćaju. No, sve u svemu, najviše ima domaćih ljudi, kazala je Renata Grbić, simpatična konobarica u konobi Mučićeva ravan u Mučićima, govoreći o tome zaustavljaju li se turisti na staroj cesti ili ne. U subotu je, naime, stara cesta prema Rupi, od Mučićeve ravni »uzvodno«, ponovno bila krcata automobilima kao u ona zlatna vremena dok nije bilo autoceste i dok su svi turisti prolazili kroz Permane, Mučiće, Jurdane… Razlog nije bio taj što su gosti odjednom masovno poželjeli »stare puteve«, već naplatne kućice na autocesti Rijeka – Rupa nisu bile u stanju progutati sav promet pa se stvorila kolona do granice. Stoga je policija vozila koja su stizala s Pasjaka preusmjeravala na staru cestu.
Na izlazu Jurdani policijsko je vozilo sve turiste ponovno usmjeravalo natrag na autocestu. Pa su tako ugostitelji dalje prema Matuljima, koji su očekivali da će stići barem koji gost koji i inače koristi staru cestu, ostali praznih ruku. Odnosno stolova. Jučer je situacija bila puno mirnija, turisti su stizali, ali gužvi nije bilo ni izbliza kao prekjučer. Na staroj cesti prema Rupi vladala je tipična usporena ljetna atmosfera, s tek pokojim stranim vozilom. No djelatnice Mučićeve ravni to nije omelo u dobrom raspoloženju pa su u šali kazale kako se ponekad čak zatanca i potresujka. Na pitanje je li subotnji prisilni povratak turista donio boom prometa, uz smijeh su kazale – ma svi su samo produžili naprijed.
Nema ni kamiondžija
Subotnje preusmjeravanje donijelo je nekoliko turista na kavi više u restoranu Stara pošta, ugostiteljskom objektu kojem je na čelu Miloš Dekleva, kojinastavlja tri generacije dugu ugostiteljsku tradiciju. Dugogodišnju ugostitelj kazao nam je kako je u restoranu sezona – deseti mjesec. Kada počnu kobasice, kapuz, i druga domaća hrana. Što se tiče ljeta, u srpnju su bili zatvoreni.
Niz ugostiteljskih objekata na ovom matuljskom području uključeno je u projekt Cesta domaće hrani, kojim se želi popularizirati autohtonu kuhinju i sve one fine delicije koje se ovdje mogu naći. Međutim, čini se da ovaj hvalevrijedan projekt, nažalost, umire.
– Nažalost, Općina Matulji nema više sluha za taj projekt. Obećano nam je da će staviti transparent na prometnici kako bi se obilježilo da je tu cesta domaće hrani, bilo je rečeno da će se postaviti i smeđa signalizacija, koja će upućivati na cestu, da će se napraviti nove letke, međutim ništa nije realizirano i bojim se da projekt polako pada u vodu, upozorio je Dekleva u čijem su objektu od samih početaka održavane i radionice s učenicima Ugostiteljske škole Opatija na temu domaće hrane. Također je dodao kako je za projekt »zagrizao« ministar turizma kojem se projekt predstavilo na poznatom doručku u Ugostiteljskoj školi.
– Otkad je sagrađena autocesta, nama ljeto nije sezona. Vidite da na cesti možete igrati nogomet. Uz to, ljeti nema ni vjenčanja, krstitki i drugih fešti domaćih ljudi koje se slave u nekom ugostiteljskom objektu. Problem nam je i zabrana izlaska kamiona s prikolicom s autoceste. Znak stoji, s time da ispod piše kako je tranzit dozvoljen, međutim tko stigne to pročitati. Dakle, nema ni vozača kamiona. Obitelji s djecom, koje putuju u srpnju i kolovozu, samo žele što prije doći do mora i ne zaustavljaju se. Nama dolaze stariji turisti, koji imaju više vremena i koji, kad putuju, svako toliko staju jer ne mogu u šutu odvoziti 500-600 kilometara. Uz to, žele probati nešto lokalno. Nažalost, mi smo s ovom brzom cestom došli u situaciju da gosti koji bi nešto u povratku i pojeli, to naprave u Sloveniji, odmah čim prijeđu granicu, jer ih brza cesta jednostano tamo odvuče.
U pravilu na povratku im je ostalo malo novca pa to žele potrošiti. Ali na kraje soldi puste va Dolenjsken potoke ili va Bistrce, kazao je Dekleva. Turisti koji dođu ovamo uglavom su Triještini i stanovnici bližih dijelova Italije, te iz okolice Ljubljane, a zanimljivo je kako je nestanak granice sa Slovenijom doveo i nešto više Slovenaca koji se do Permana zalete makar na pijaču na povratku s kupanja. Po staroj cesti radije se voze kampisti koji zbog troška cestarine radije svoje GPS-ove namjeste da ih provedu tim alternativnim putevima umjesto po autocesti. Što se tiče gostiju koji borave u Opatiji, Lovranu ili Mošćeničkoj Dragi, teže se odlučuju potegnuti u Matulje. No oni koji stignu, jako su zadovoljni.
Nedostaju Talijani
– Tako smo imali jednog gosta iz Mađarske koji je glavni uvoznik mesa za ovu zemlju. I probao je gotovo sve što imamo. Kazao je da je sve jako dobro, ali da ga je najviše oduševila pljeskavica sa sirom. Stvarno nikad ne znate što će se gostu najviše svidjeti, uz smijeh nam je ispričao vlasnik Stare pošte.
Znatno veći promet i jučer je bio na dijelu ceste prema Pasjaku. Nešto automobila ima i kod restorana Tartuf, najviše talijanskih tablica. Vrti se i odojak. Konobar nam kaže – jučer je bila velika kolona, kao i prošle subote. Međutim, nije kao lani kada je bila prava ludnica i praktički se nije moglo preko ceste. Gostiju je manje nego lani, fale Talijani. A kad njih nema, nema potrošnje, reći će ovaj konobar.
A jedna od posljednjih šansi strancima da na povratku potroše to malo kuna što je ostalo, je i poznati štand uz cestu vlasnika Dragana Bogunovića. U šali će reći – »ja sam kao čistač za kune«. Ono malo što im je ostalo, tu potroše na med, rakiju i slično.
– Često se čuje »poki soldi, poki soldi«, ali kupe. Najviše vole uzeti med, a Talijani koji se često vraćaju, i domaći češnjak te domaći sir. Doduše, znali su reći kako je to konfekcija, a ja im pokušavam objasniti kako kod nas i domaća proizvodnja mora imati deklaraciju, ambalažu, sve po propisu. Danas je malo mirnije, tako je i ljepše raditi jer su ljudi opušteniji. Kad su gužve i kolone, naravno da su napetiji. Ali, lijepo je raditi s ljudima, tu stvarno dođu ljudi odasvud. Bili su tako i Kurdi, obitelj koja radi u Švicarskoj. Vrlo dragi i otvoreni ljudi, sve ih je zanimalo i dosta su na kraju i kupili, ha, ha… To je draž. Ove godine pak nije bilo ni jednog Grka. Lani mi je jedan čak poklonio CD s grčkom glazbom, ha, ha – ispričao nam je ovaj trgovac koji svojim finim domaćim proizvodima ispraća brojne goste iz Hrvatske.
Promet je manji, doznajemo.
– Uvijek kažem, kako svima, tako i meni. Nije samo kod nas kriza. Evo, neki dan jedna obitelj iz Beča, stali su tu na odmorište i ručali. Talijana nekad niste mogli vidjeti da jede s haube, ali i toga je ove godine bilo, ukazao je Bogunović te uz osmijeh zaključio – ali od kukanja nema koristi. Tako se danas živi i tome se treba prilagoditi.
