Rekonstrukcija atraktivnog zdanja koje je često mijenjalo vlasnika

Villa Irenea: Perzijski tepih i istarski kirmenjak za »de luxe« goste

Davor Žic

Trenutačno je vila prekrivena »oblakom fine prašine«, jer traju radovi na njenom unutarnjem i vanjskom uređenju, no kada radovi završe, prema planu negdje na proljeće 2014. godine, trebala bi se naći u funkciji prvi put nakon desetljeća zanemarivanja 



OPATIJA Villa Irenea, atraktivno zdanje u neposrednom susjedstvu opatijske gradske vijećnice, uskoro će dobiti sjaj koji zaslužuje, i to zahvaljujući investiciji Dražena Srdoča, trećeg poslijeratnog vlasnika objekta i prvog koji je prionuo njenoj obnovi.


Vološćanska vila u memoriji Opatijaca ostala je kao »Otokar Keršovani«, budući da je u njoj dugo vremena u drugoj polovici 20. stoljeća djelovalo to izdavačko poduzeće, nakon čijeg je stečaja prešla u vlasništvo Hrvoja Petrača, a zatim i Roberta Ježića od kojeg ju je prošle godine kupio Srdoč, vlasnik autokuće »Ruting«. 


  Srdoč je posljednjih godina sve aktivniji u turističkom sektoru, što potvrđuje i nedavna kupovina lovranske vile Magnolije, gdje je bio dugoročni zakupac, od LRH za 35 milijuna kuna, a elitnoj klijenteli bit će namijenjena i vila Irenea nakon što završi proces njenog »ušminkavanja«. 


 Iznajmljivanje i stanovanje




  Trenutačno je vila prekrivena »oblakom fine prašine« jer traju radovi na unutarnjem i vanjskom uređenju, no kada radovi završe – prema planu negdje na proljeće 2014. godine – trebala bi biti u funkciji prvi put nakon desetljeća zanemarivanja. 


  Investitor Dražen Srdoč otkrio nam je da će se u prizemlju zgrade, namijenjenom turističkom iznajmljivanju, naći tri sobe veličine oko 40 četvornih metara i dva apartmana veličine 75 kvadrata, a zajednički prostor činit će kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak površine čak 150 četvornih metara. Na gornjem katu svoje će mjesto naći stambeni prostor veličine oko 180 kvadrata. 


  – Radimo s najboljim materijalima, pazi se na svaki detalj, a sve će biti uređeno u neobaroknom i neoklasičnom stilu, objašnjava Srdoč svoj plan i pojašnjava na kakve je detalje mislio. U ulaznom holu smjestit će se mozaik napravljen kao replika perzijskog tepiha, a vanjski zidovi vile bit će obloženi istarskim kirmenjakom, kamenom kojim je izgrađena Venecija. 


  Posebnu pažnju posvetit će uređenju vanjskog prostora, odnosno prekrasnog parka uz vilu po kojem je čitava lokacija nadaleko poznata, a koji je u međuvremenu pregazilo vrijeme zbog lošeg održavanja. Srdoč je kazao kako će se park obnoviti kako bi čim više bio u skladu sa svojim izvornim izgledom. 


 


Povrat »u naturi«


No, okućnica zgrade još uvijek je kamen smutnje u planovima investitora, budući da imovinsko-pravno još uvijek nije u potpunosti riješena.


Naime, do nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata, vila Irenea je bila u vlasništvu Malolla de Guardansa, bogatog španjoskog prebjega od Francove diktature, a nakon osamostaljenja Hrvatske, povrat imovine zatražili su njegovi nasljednici, pa se taj slučaj već petnaestak godina povlači po sudovima.


Povrat »u naturi« nije izgledan nakon što je vila promijenila niz vlasnika – a okućnica je dio njene povijesno-kulturne cjeline – no, dok se država i nasljednici ne dogovore o obeštećenju zbog oduzete imovine, papiri parkovne površine neće biti čisti.