Zakucali zadnji čavao

Vijećnici jednoglasno ukinuli Centar za kulturu u Omišlju

Mladen Trinajstić

Vrednovanjem i revitalizacijom kulturne baštine bavili su se tek marginalno, dok je istovremeno potrošeno 4,5 milijuna kuna poreznih obveznika na propagandne akcije prethodne vlasti »upakirane« u preskupe turističke manifestacije 



OMIŠALJ » Prijedlog odluke o prestanku djelovanja Centra za kulturu Općine Omišalj kao i s tom točkom povezane odluke o imenovanju likvidatora ustanove koju je općinska načelnica Mirela Ahmetović, obrazlažući te prijedloge nazvala »propagandnom mašinerijom« bivše vladajuće garniture, bile su najzanimljivije i najzvučnije intonirane teme sjednice Općinskog vijeća Omišlja. Jednoglasno donesena odluka kojom je glatko i ekspeditivno zakucan posljednji čavao u lijes omišaljskog Centra za kulturu, ustanove čija je ravnateljica Anivija Baldigara samo pred koji tjedan istim tim vijećnicima podnosila izvještaj o izvršenju ovogodišnjeg financijskog plana, rezultat je izostanka sudjelovanja vijećnika s nezavisne liste »Povjerenje« ex-načelnika Tome Sparožića koji su, prethodno javnosti i medijima odaslavši protestno pismo, odbili sudjelovati u donošenju te odluke, ali i nazočiti samoj sjednici na kojoj se raspravljalo o tom, po njima, sramotnom pitanju. 



U protestnom proglasu piše: »Ovim putem izražavamo protest i duboko neslaganje s prijedlogom odluke o ukidanju ustanove Centar za kulturu Općine Omišalj. Budući da je praksa sadašnjeg saziva Vijeća da se prihvaćaju unaprijed dogovoreni stavovi, bez argumentirane rasprave, odbijamo prisustvovati sjednici jer bi naš pokušaj argumentirane rasprave bio »bacanje biserja…« Ne samo da ne želimo sudjelovati u donošenju ovako sramne odluke, nego ne želimo niti prisustvovati činu njena donošenja. U gotovo svim sredinama žitelji se trude očuvati i unaprijediti svoj kulturni identitet. Omišalj, koji je od pamtivijeka bio jedan od bastiona pismenosti i kulture Hrvatskog primorja gasi svoju ustanovu osnovanu radi zaštite, očuvanja, unapređivanja i promicanja kulture. Tisućljetne generacije nekropole (grada mrtvih) općine Omišalj, od kojih je svaka dala doprinos kulturi i identitetu, pridružile bi se ovom protestu, pa ćemo pozvati sadašnje žitelje akropole (grada živih) općine Omišalj da izraze protest na stanje u okviru kojeg su »prišli bućani i potirali kućani«, stoji u proglasu kojeg potpisuju spomenuti vijećnici. 



  Trošenje novca




Odluku o predlaganju likvidacije Centra za kulturu Ahmetović je argumentirala iznošenjem podataka o višegodišnjem radom i učincima ne praćenom »usisavanju« proračunskog novca i to u godišnjim iznosima koji su dosezali čak 1,2 milijuna kuna. 


   – Ocjenjujem da je rad na kulturi i kultuproračunskog novca i to u godišnjim iznosima koji su dosezali čak 1,2 milijuna kunarnim projektima bio tek sporedna aktivnost te ustanove koja se, kako se pokazalo, prije bavila organizacijom manifestacija turističke i ekološke prirode, dakle događanja koja po svojoj prirodi baš i ne spadaju u djelokrug rada te institucije. Znamo da na području Omišlja već dulji niz godina uspješno djeluje KUD Ive Jurjević, potom i Društvo za poljepšavanje Omišlja, ali i brojne druge vrijedne udruge te stoga stvarno ne vidim smisla da se proračunski novac bespotrebno troši generirajući neke nove, nazovimo ih »turističke manifestacije« koje su same po sebi posao turističke zajednice kao i članstva tih udruga, naglasila je Ahmetović dodavši i kako je već u svom predizbornom programu naglašavala da će ekonomska logika, racionalnost i efikasnost biti temelj njenog načina obnašanja izvršne vlasti. Upravo ta načela ovom odlukom i u praksi potvrđujem, istakla je načelnica dodajući kako likvidacija Centra za kulturu ne znači ni gušenje, niti gašenje kulture na području Omišlja, već naprotiv, njeno dugo čekano, a s Centrom i ne dočekano stavljanje u prvi plan, ispred neučinkovitog i »zamagljenog« trošenja novca poreznih obveznika. 



Upravo navod o »bućanima« i »kućanima« nagnao je općinskog vijećnika Razima Muratovića na oštru reakciju i prozivanje Sparožićevih vijećnika za sramotan pokušaj dijeljenja vijećnika, ali i stanovnika te otočne sredine na »domaće i furešte«. Takvim činom potpisnici proglasa povrijedili su i uvrijedili dobar dio stanovnika ove općine, vjerojatno čak i dobar dio onih koji su upravo njima na nedavnim izborima dali svoj glas pa bi stoga od »kućana« u najmanju ruku bilo korektno da se ispričaju onima koje, zbog nekog samo njima znanog razloga, ovi očito doživljavaju manje vrijednima, zaključio je Muratović. 



  Park Mirine


Govoreći o ustanovi čijim je formalnim likvidatorom na istoj sjednici imenovana pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Maja Mahulja, omišaljska načelnica ocijenila je i da Centar svojim petogodišnjim radom nije dokazao efikasnost niti opravdao ulogu odnosno razloge zbog kojih je u mandatu prethodne vlasti bio osnovan. 


   – Ta ustanova vrednovanjem i revitalizacijom kulturne baštine bavila se tek marginalno, dok je istovremeno potrošila čak 4,5 milijuna kuna poreznih obveznika na propagandne akcije prethodne vlasti »upakirane« u preskupe turističke manifestacije. Ovakav Centar ne samo da nije obavljao svoje zadaće već je i ulogu TZO-a Omišalj sveo tek na puku naplatu boravišne pristojbe. Na što je i kako godinama trošen novac ove lokalne zajednice najbolje ocrtava podatak kako je svake godine, za tzv. kulturne programe Centra osiguravano oko 450 tisuća kuna, iznos jednak onom koji je u petogodišnjem razdoblju, koliko je postojao i Centar za kulturu, cjelokupno izdvojen za biser kulturne odnosno arheološke baštine otoka Krka, ali i Hrvatske – Arheološki park Mirine! Ono što tu spoznaju čini još više poražavajućom jest i činjenica da su ta, objektivno gledana premala sredstva za istraživanje i revitaliziranje tog neprocjenjivog spomenika kulture gotovo u stopostotnom iznosu osigurana i uplaćena, ne iz omišaljskog, već iz proračuna Ministarstva kulture, poentirala je Ahmetović ustvrdivši kako drži da je sad napokon došlo vrijeme da Općina počne opravdano trošiti sredstva koja joj stoje na raspolaganju, ali i da se počne odgovorno odnositi prema kulturnim vrednotama koje baštini. 



 Na istoj je sjednici, u posljednji čas, »miniran« još jedan projekt vezan uz bivšu općinsku vlast Omišlja. Naime, jednoglasno je usvojen i prijedlog poništenja javnog natječaja za prodaju zemljišta u vlasništvu Općine Omišalj u njivičkoj zoni Peharček gdje je u skorijoj budućnosti trebao biti izgrađen poveći stambeno poslovni kompleks. Držeći kako taj projekt ide za maksimalizacijom partikularnih privatnih interesa te minimalizacijom bilo kakvih javnih sadržaja, vijećnici su složno zaključili kako će na neko vrijeme stopirati ovaj, od svojih prethodnika najavljivani projekt tražeći načine smislenijeg i za javni interes boljeg načina korištenja te zone u naselju Njivice. Načelnica je, ukazujući na štetnost sklapanja kupoprodajnog ugovora s ponuđačem zainteresiranim za otkup općinskog zemljišta istakla kako je Općina Omišalj u plan prodaje Peharčeka sasvim očito išla s nakanom krpanja proračunskih rupa generiranih rasipanjem novca koji će, uz ostalo, već i likvidacijom Centra za kulturu sad biti trošen racionalnije i efikasnije.



   S otvorenom i nepodijeljenom podrškom takvom zaokretu u općinskom promišljanju kulture i kulturnog djelovanja, iza prijedloga načelnice stali su i svi sjednici prisutni vijećnici (njih devet) pa je tako oporba, a sjednici je izostala Sparožićeva grupacija, ostala usamljena u stavu da je Centar nasušna potreba te lokalne zajednice. A argumenti kojima su Tomo Sparožić, Nikola Dapčić, Gordana Ožbolt-Kreso i Zdravko Radović – vijećnici Nezavisne liste »Povjerenje« pokušali osporiti načelničin prijedlog sadržani su u protestnom proglasu koji se, na sam dan održavanja sjednice Vijeća, našao zalijepljen na više lokaliteta Omišlja i Njivica.