Mala dvorana Lisinskog premala

Vatromet heligonki na Savi: goranska "seljačka harmonika" osvojila metropolu

Bojana Mrvoš Pavić



Kad se Dalmatinac priženi za Mrkopaljku, na štošta se u startu pripremi – na medvjeda i srndaća, na skijaško trčanje i posvemašnje zelenilo, na opaku zimu i želudac. Ma koliko god se spremao, vazda ga iza kantuna još nešto vreba. Jer, za  festival heligonki ne može furešta spremit’ nitko! No, ponekad nespremnost i nije mana, baš naprotiv.


Dalmatinac na festivalu heligonki, primjerice, u čas poželi biti Zagor. Ali, ne Zagor – strip junak, već Damir Zagorščak zvani Zagor, voditelj vokalne skupine DiM. Zagor, naime, ima tu privilegiju da pod njegovim ravnanjem predivne pjesme pjeva devet članica ovog sastava. Iza pozornice djevojke, čiji se sastava DiM zove jer su iz isključivo iz Delnica i Mrkoplja, bilo je najlakše naći. Ta garderoba miriše na stotinu parfema! No kad su samo za uši reporterskog dvojca zapjevale pjesmu »Moja Kupa«, više ništa nije bilo važno.





    Publika se sakupljati počela daleko prije zakazana početka. Stariji neki svijet uglavnom, onaj kojeg heligonke vraćaju u rodni kraj, djetinjstvo. No ima i mladosti. Recimo, Lulići, baka, djed i unuk Krešimir, koji svira koncertnu harmoniku, a želja mu je bila čuti kako zvuči prava mala heligonka. 


    Heligonka!? Ne znate li još za taj instrument, niste li za njega nikad čuli, vrijeme je da o njemu sve naučite, jer stari, prastari goranski instrument, ta, kako je zovu, »seljačka harmonika«, kuca na mala vrata da bi se spektakularno vratila! U Hrvatskoj je, doduše, svira još svega nekoliko desetaka ljudi, no zato je vrlo popularna od Švedske do Austrije, u Sloveniji posebno, odakle je u Zagreb stigao i Tomaž Boštin, 16-godišnji, nije pretjerano reći, »Mozart« na heligonki, aktualni europski i svjetski prvak heligonke iz Koromača-Boškina pored Kopra, čije je umijeće u subotu oduševilo Gorane. No, da se heligonka vraća, pokazali su i dokazali i mnogobrojni goranski mladići koji su se već u djetinjstvu laćali heligonke, a sada su pravi virtuozi. 



On je mlad – ima 16 godina. On je virtuoz – ima 16 godina. On je pristojan, dobro raspoložen, scenski besprijekoran – ima 16 godina. Svjetski i europski prvak – Tomaž Boštin.


Počeo je sa osam, da bi lani došao u mjestašce kraj Napulja i pomeo stotinu konkurenata sa svih strana svijeta, od SAD-a do Njemačke. Taj aranžira valjda i do jednu narodnu koju čuje, a cure, kaže uz grlen smijeh, padaju na heligonku da je milina! Zašto padaju, pokazao je njegov nastup, bravurozan kakav će jamačno biti čitav život ovog mladića, odlučnog da jednom studira glumu i svira, što drugo nego heligonku, instrument koji je među mladim Slovencima sve miliji.



    Sve je, kako je i red, započelo s »venčekom narodnih« Josipa Gašparca, 71-godišnjeg majstora heligonke iz Zamosta koji, kako nam je kasnije ispričao, svira od svoje 15. godine i jedan je od rijetkih koji se sjeća, i svira, prave stare polke za heligonku. Naučio je svirati kao mali na sada stogodišnjoj heligonki koju je njegova majka kupila starijem bratu, a onda je ponovno od brata »otkupila« za Josipa kad ju je stariji brat htio prodati, a Josip zaplakao. Publiku su oduševili i Dino Valenčić i Dean Čermelj sa Viškova – Primorci koji obožavaju Gorski kotar i svoje heligonke, da bi nakon njih nastupio i duet na gitari i heligonki iz Močila i sa Starog Laza, Rajko Kovačić i Jure Ružić. »Veseli pajdaši« iz Bukovog Vrha pored Skrada goste su nastavili zabavljati i nakon odsviranog na pozornici, dok su heligonski spektakl dodatno začinile i Delničanke i Mrkopaljke, ženska vokalna skupina »DiM« pod vodstvom briljantnog Damira Zagorščaka. Slijedili su heligonka majstori Nik Janeš iz Kočevske Reke, zatim i izvrsni Dario Tomac iz Gerova te Milan Čop iz Tršća, unuk Josipa Gašparca, kojeg je deda naučio svirati, i voljeti ovaj prekrasni starinski instrument. 


    Iduće godine, na ljeto, najavljuju iz Društva »Goranin« Zagreb, majstori heligonke u Plešcima će, bude li sve kako je zamišljeno, pokrenuti jedinstvenu, goransku ljetnu školu heligonke, za djecu koja će, iskreno se nadamo, nastaviti svirati ovo pravo malo čudo od instrumenta.