BRIBIR  Najavljeno ukidanje stotinjak ili čak trećine turističkih zajednica koje ne ostvaruju dovoljno prihoda da same sebe financiraju, strpat će sve u isti koš. I one koji ništa ne rade i gdje fotelje služe samo za uhljebljivanje miljenika, ali i one koji se zahvaljujući formiranju turističkih zajednica mogu sa zadovoljstvom osvrnuti na sve učinjeno u turizmu. 

   U skupinu od stotinjak turističkih zajednica koje svojim izvornim prihodima od boravišne pristojbe i obrtničkih doprinosa ne hvataju prag od 200 tisuća kuna za administrativno preživljavanje spada i Turistička zajednica Vinodolske općine. U 15 godina je anonimna dolina s nekoliko iznajmljivača, koju su mnogi miješali s Novim Vinodolskim, postala prepoznatljiva destinacija.

Ponajprije po ruralnom turizmu, ali i po brojnim projektima koji izlaze iz klišea »sunce i more«. Godinama kukamo kako treba razvijati cjelogodišnji turizam u unutrašnjosti, a onda potezom pera brišemo turističku zajednicu koja je uspjela turistički oživjeti cijeli kraj.

Izgrađeni identitet

– Od 1998. godine, kada smo osnovani, izgradili smo vlastiti identitet. Postali smo prepoznatljiva turistička destinacija. Tko zna da li bi se sve pozitivno, čemu smo svjedoci, dogodilo da nismo osnovani prije 15 godina? Bi li se mjesta koja prije nikome nisu ništa značila afirmirala da nismo imali turističku zajednicu? Danas imamo niz prepoznatljivih projekata, 50 tisuća noćenja i 700 kreveta u općini koja nije imala nikakve turističke tradicije, objašnjava direktorica TZ Vinodolske općine Iris Bruketa. 

   Gotovo trećina kapaciteta su ruralne vile, uglavnom s bazenima. Radi se o sasvim drugoj vrsti turizma i o gostima bolje platežne moći. Svake godine otvaraju se nove ruralne vile. Vinodolska općina ime velike potencijale u aktivnom i ekstremnom turizmu i veliko je pitanje kako bi turizam napredovao da se TZ Vinodolske općine uklopi u nekakve buduće destinacijske menadžment organizacije koje imaju po 20-30 puta više noćenja godišnje. Bit vinodolske priče nisu brojke, već poruka da specifičan turizam može oživjeti kraj, zadržati ljude, očuvati i oplemeniti spomeničku baštinu, temeljiti razvoj na autohtonoj ponudi. I nekakvi pragovi zacrtani u uredima ne mogu biti kriterij za sve. 

   Vrlo je bitno u cijelo priči da TZ Vinodolske općine nije na teret nikome. Iz obrtničkih izvora skupi se dvadesetak tisuća kuna, a od boravišnih pristojbi oko 130 tisuća kuna. Ostatak sredstava namakne se putem natječaja i potporom Vinodolske općine koja je također zainteresirana za opstanak lokalne turističke zajednice. 

  Turistički zalet

TZ Vinodolske općine sudjelovala je ili osmislila projekte poput vidikovaca nazvanih Oči Vinodola, Ružice Vinodola koja puno desetljeće živi na tradiciji po kojoj je Vinodol dobio ime. Vinodolska općina ima svoje planinarske i pješačke staze. Već su afirmirane Vinodolske ljetne večeri.

Drivenički kaštel i Tribaljsko jezero su veliki aduti turizma u Vinodolskoj općini. Kulturni turizam uskoro će se moći pohvaliti otvaranjem Kuće Klović. Kroz projekt »Vrila i perila« čuvala se spomenička baština, razne manifestacije vratile su iz zaborava bribirski prisnac.

Nakon godina borbe s administracijom, paragliding je dobio i službeno zeleno svjetlo. Jesu li to sve dovoljni argumenti da netko ne strpa TZ Vinodolske općine u isti koš s nekom turističkom zajednicom čiji je vrhunac organiziranje maškara?

Ostane li TZ Vinodolske općine na razini turističko-informativnog centra, jasno je da će turizam u Vinodolu usporiti tempo. Još uvijek se ništa konkretno ne zna o preustroju turističkih zajednica, informacije su kontradiktorne.

I nije bitno kako će se ured u kojem se osmišljava budućnost turizma zvati, kako će biti ustrojen, bitno je da Vinodolska općina nastavi turistički zalet. Valjda opet neće biti bitnija forma od sadržaja koji se gradi jednu punoljetnost.