VRHOVINE Osim turizma i drvoprerađivačke industrije u Lici se poljoprivreda smatra »zanatom« koji bi u mnogome mogao biti zamašnjak razvoja. Uzgoj krumpira i drugih kultura odavno je ovu regiju  označio kao bogomdanu za vrhunsku kvalitetu.

S obzirom na slabu naseljenost i ekološki čist okoliš u Općini Vrhovine sve češće spominju intenzivniji razvoj poljoprivrede, s naglaskom na eko-proizvodnju. Zamjenik načelnika općine Miroslav Mašić ističe kako je davanje zemljišta u  zakup pokazalo da se Vrhovljani sve više okreću poljodjelstvu.

Strogi EU-kriteriji

– Ovih dana kreće drugi po redu natječaj za zakup poljoprivrednog  zemljišta i raduje nas veliko zanimanje građana. Javilo se i nekoliko ozbiljnih investitora koji žele na ekološki čistom području pokrenuti  proizvodnju.

Ono što se prije nekoliko godina činilo gotovo nemogućim sada se ostvaruje: sva će ponuđena zemlja biti zakupljena i čak  će nedostajati parcela, koliko je veliko zanimanje poljoprivrednika! Tako će na dugogodišnji zakup općina potpisati ugovore za oko 20 tisuća  hektara zemljišta.

Osim što će to značiti i otvaranje novih radnih mjesta, važno je što će veće površine omogućiti našim mještanima i veći  obim poljoprivredne proizvodnje, bez obzira o čemu je riječ.

Posebno  moram istaknuti ekološku proizvodnju, ističe Mašić. Naime, u prostorije Općine Vrhovine unatrag nekoliko dana javilo se šest mladih obitelji koje bi se željele baviti isključivo eko-poljoprivredom. Već se kontaktiralo s Ekološkom stanicom u Zagrebu kako bi se počeli stjecati uvjeti što bi zadovoljili vrlo stroge EU-kriterije za ovaj vid proizvodnje. Riječ je o obiteljskim gospodarstvima koja se naslanjaju na NP Plitvička  jezera. Ovaj podatak znači neupitnu čistoću okoliša i veliku fluktuaciju  turista koji cijene ličke eko-delicije.

Eko življenje

Jedna od takvih obitelji dolazi iz Donjeg Babinog potoka. Nenad i  Brankica Čudić već godina žive isključivo od zemlje. Bave se proizvodnjom mlijeka, ratarstvom i svime što lička klima i tlo mogu dati pod  vrijednim rukama. Eko-proizvodnja kod njih nije hit današnjice već  način življenja od kada znaju za sebe.

– Od malena smo vezani uz zemlju, kaže Brankica. Dok muž radi na  poljima i oko blaga ja sam najviše vezana uz proizvodnju sireva. Nemamo registriranu siranu, iako bismo to željeli učiniti, ali je poticajna  mjera br. 6 zastala zbog krize. Imam registriran štand i uglavnom živimo od prodaje sira.

Da bi došli do certifikata treba nam puno novca.  

Osim mliječnih proizvoda ovdje su izvanredni uvjeti za pčelarstvo. Ima  puno livada i crnogorične šume, a niti jednog zagađivača. Kada bismo   proizvodili med to bi zbog oštre klime bile manje količine, ali sasvim  sigurno to bi bio prvoklasan med. Proizvodimo i krumpir i nešto ga  prodamo, ali su to manje količine. Obiteljska gospodarstva ovdje imaju  dobre uvjete za eko-proizvodnju i mislim da se tome postupno treba  okrenuti što više ljudi, zaključuje Brankica Čudić.