OTOČAC » U priču o relativnim uspjesima ovogodišnje turističke sezone ni u kom se smislu ne uklapaju hrvatske zračne luke. I ma koliko mislili da slijedi još nekoliko redaka žalopojki – suprotno: hrvatski aerodromi ovog ljeta ruše sve rekorde u broju putnika. Naprosto, taj se segment s velikim brojem niskobudžetnih kompanija značajno demokratizirao tako da zrakoplovne karte više nisu skupe. Kako je to s druge strane iznimno brz i ugodan način prevaljivanja velikih udaljenosti, razumljiva je odluka sve većeg broja stranaca da u Hrvatsku stignu zračnim putem.

Manji zrakoplovi

E, tu bi ipak bio kraj lijepe priče jer nastavak slijedi s – aerodromom Otočac. Kao što je poznato riječ je o zračnoj luci travnate piste čija je širina 100, a dužina 1740 metara što udovoljava prihvatu manjih zrakoplova, onih s maksimalno dvadesetak sjedećih mjesta. Iako se svih godina nakon Domovinskog rata u taj objekt smješten na rubnom području gradskog središta Otočca sustavno ulagalo te mu tako značajnije popravilo funkcionalnost, još je uvijek daleko od toga da se na tržištu iskaže kao respektabilna zračna luka.

   Ono što u čitavoj priči posebno smeta je činjenica da se još u fazi kad su se mogli koristiti sredstva iz predpristupnih fondova EU sačinjen dokumet kojim bi se otočki aerodrom u cjelosti modernizirao. Riječ je o projektu »teškom« oko 12 milijuna kuna zahvaljujući čemu bi se aerodrom uskladio sa Zakonom o zračnom prometu. Taj bi novac omogućio izgradnju kontrolnog tornja kao i nabavku sve potrebne opreme, prvenstveno one što se odnosi na sigurnost zračnog prometa. U novije se vrijeme traži i moguće investitore, sklapanje javno-privatnog partnerstva, no rezultati izostaju.

   Šteta, jer osim što bi se intenziviralo dolaske na Gacko područje, primjerice ribiča što obožavaju ribolov na rijeci Gacki, tu je i blizina – nacionalnog parka Plitvička jezera. Kako je poznato, udaljenost do ulaska u taj Park od otočkog aerodroma je svega 40 kilometara tako da bi se za nemali broj putnika značajno olakšalo obilazak tog hrvatskog prirodnog bisera. Znamo li da Plitvice godišnje posjeti čak milijun posjetitelja, čak i sa svega nekoliko postotaka od tog broja što bi došli putem Otočca, ta bi zračna luka sasvim lijepo mogla poslovati.

   Čudi stoga da se realizacija javno-privatnog partnerstva ne konkretizira. Koliko nam je poznato i sam NP Plitvička jezera ostvaruje nemali godišnji profit, u nekim godinama i do 40 milijuna kuna, tako da bi i to mogao biti jedan od mogućih načina oblikovanja »financijske konstrukcije«. Vratimo li se na početak teksta, upiti za »zračnim dolaskom« sasvim će se sigurno intenzivirati jer kao smo rekli – turisti nas sve više posjećuju zračnim putem. Kao je pak blizina Otočca prepuna prirodnih bisera, nacionalnih i parkova prirode, ali i fenomena poput Kutereva, pa i, a zašto ne – Teslinog muzeja u Gospiću, pozitivne posljedice modernizacije otočke zračne luke mogu proizvesti silno pozitivne efekete po čitav niz djelatnosti.

Posla za sve

Spomenimo samo transport putnika kombijima i manjim autobusima, ugostiteljstvo ili obrtnike što se bave izradom suvenira, djelatnošću što je upravo na otočkom području izvanredno razvijena.

   Uostalom ulaskom u EU otvaraju nam se fondovi u kojima bi se i otočki aerodrom jako lijepo mogao prepoznati. Puna turistička sezona se bliži kraju. Ima li se snage i pameti da iduću dočekamo s moderniziranim otočkom zračnom lukom? Nadajmo se ipak da i jednog i drugog ima: novac se u takvim situacijama uvijek uspjeva pronaći.