Bačvarskih obrta u Hrvatskoj možda ima još desetak. Koliko je meni poznato, još jedini ja imam bačvarski obrt u Istri. Drvene bačve zamijenile su one od inoksa. Makar vinari u Istri za dozrijevanje vina i danas često koriste bačve od drva. Stoga su ovi sajmovi odlična prilika da ljudima pokažemo kako se nekoć živjelo i radilo«, kaže nam Dalibor Frančula iz Sutivanca pored Žminja.

Njegova egzistencija zadnjih 15 godina isključivo ovisi o tome koliko će bačvi prodati. Kaže da ima godina kad nema puno posla, ali ima i onih kada je gužva. To ovisi o plodnosti istarskih vinograda. Za izradu najviše koristi slavonski hrast, ali i istarsku akaciju. Kako god bilo, njegova demonstracija tradicionalne izrade bačve, za koju i danas treba tri-četiri dana napornog i preciznog rada, jasno ovisno o njezinoj veličini, privukla je brojne posjetitelje Učkarskog sajma, tradicionalne manifestacije autohtonih proizvoda i zanata s Učke i njezinog susjedstva. 

Snimio Ivica TOMIĆ

O broju posjetitelja koji su stigli na deveti Učkarski sajam u potrazi za autohtonim proizvodima i drevnim zanatima, ravnatelj Parka prirode Učka Egon Vasilić nije mogao govoriti. No, vjerojatno je na razini prijašnjih godina, kada je na Učku zbog sajma stizalo i oko 10 tisuća posjetitelja.

Tradicijska proizvodnja

»Osnovni smisao ovog sajma je u tome da ljudima koji proizvode autohtone proizvode, a uglavnom se radi o malim, obiteljskim proizvođačima, damo mogućnost da to i predstave široj javnosti. Također, želja nam je potaknuti i druge da se počnu baviti tradicijskom proizvodnjom, od koje se može živjeti. Sve je to povezano s osnovnom našom zadaćom, a ona je da ljudi nastave na održivi način koristiti Učku, od ispaše do proizvodnje sira ili meda«, ilustrira Vasilić.

No, na Učki danas nema puno proizvođača i uglavnom se bave uzgojem ovaca, to jest sirom, kao najprepoznatljivijim proizvodom s ove planine. Stanovnika je također malo – svega 270. 

Dalibor Frančula nastavlja kazivati da se on koristi starim metodama izrade bačvi. 

»U mojoj obitelji taj zanat čuva se već 70-ak godina. Način izrade je uglavnom ostao isti; nema velike razlike kako su bačve nekoć rađene i današnjih metoda. Razliku čine dva-tri stroja koje moji preci nisu mogli imati. To je sva razlika. No, ne možemo govoriti o tome da ovaj stari zanat izumire; jedino nema potrebe za drvenim bačvama kao nekoć«, dočarava bačvar  Frančula i dodaje da, unatoč novim materijalima, i za tradicionalne bačvare ima relativno dosta posla.

Glavne atrakcije

Mario Gašparini iz Višnjana dvadesetak godina uključen je program spašavanja istarskog goveda i magarca, životinja bez kojih je stanovnicima oko Učke život bio nezamisliv. Posebno na polju i u šumi. 

»Kad samo počeli s programom spašavanja ovih autohtonih životinjskih vrsta, u Istri je bilo svega 50-ak tovara i stotinjak grla istarskog goveda. Danas ima šestotinjak tovara, odnosno 1.500 boškarina. Motorizacija ih je umalo uništila. Nekoć je tovar nosio i vodu i drva. Tovar je doista puno značio stanovnicima ovih područja i u neku ruku zadužio nas je da sačuvamo tu vrstu«, poručuje Mario Gašparini i dodaje da se u Istri sve više uviđa taj značaj tovara, zahvaljujući čemu je vrsta i spašena od izumiranja.

Pri tome Mario Gašparini dodaje da su za taj trend zaslužni i sajmovi poput ovog na Učki, na kojima ljudi mogu vidjeti i osjetiti tovara, a posebno boškarina koji oduševljava svojim proporcijama.

Te životinje su posebno velika atrakcija za najmlađe, koji danas slabo prepoznaju i razlikuju autohtono hrvatsko blago.