Kad vidim što se događa i kako neki gledaju na mirovinu kao beneficiju, nekad se pitam zašto je Nedeljko išao mladost dati. Neki samo pitaju kolika je penzija. Sve solde bi vratila natrag, do zadnje kune, da je moj Nedeljko zdrav, kaže njegova supruga Katica
CRIKVENICA » »Dva Hrvata, tri stranke«, misao je Antuna Gustava Matoša koja i danas živi, bez obzira što će se ove godine obilježiti punih sto godina od njegove smrti. Danas nitko ne bi pogriješio kad bi napisao: »Dva Hrvata, pet mišljenja«. I tako različitih mišljenja i raspoloženja te iz raznoraznih razloga uglavnom obilježavamo, a u manjoj mjeri slavimo, dan priznanja naše domovine. Možda se bojeći da bi proslava nekome smetala. Nažalost, mnogih koji su dali najviše za priznanje možemo se samo sjetiti, no neke ipak možemo i posjetiti. Na godišnjicu priznanja posjetili smo stopostotnog invalida Domovinskog rata, Nedeljka Jakominića iz Crikvenice.
Ranjen u Oluji
Crikveničanin je u rat ušao 1991. godine. Za bojišnicu se pripremao u kampovima Ad turres, Kačjak i Zagori dok još nije bila formirana 155. brigada. Kao pripadnik 155. brigade zapovijedao je satnijom na ličkom ratištu zimi 1992. godine. Život mu se promijenio 5. kolovoza 1995. godine. U oslobodilačkoj akciji »Oluja« ranjen je kao zapovjednik satnije 133. domobranske pukovnije u Zalužnici kod Otočca, u akciji u kojoj su mnogi izgubili živote. Iz snajperskog hica dum-dum metkom u glavu. S 37 godina tri je tjedna bio u komi. Treba pojasniti da Nedeljko nije ranjen kao pripadnik 155. brigade, u kojoj je bio zapovjednik satnije, jer je popularno zvana crikvenička brigada rasformirana u ljeto 1992. godine. U »Oluju« Jakominić i nije morao ići. Imao je u džepu poziv za brod.
Jakominićima je žao što nisu dobili monografiju o 155. brigadi, izašlu prošle godine. Nedeljko s ponosom pokazuje svoje ime i fotografije u monografiji, ali se pita kako nije navedeno da je bio zapovjednik satnije. Doznali smo da će u budućim izdanjima o 155. brigadi i Crikveničanima u Domovinskom ratu biti ubačen podatak da je Jakominić zapovijedao satnijom i da će se obraditi njegovo ranjavanje u »Oluji«. U monografiji je nenamjerno izostavljeno da je Jakominić zapovijedao satnijom jer se radilo o relativno kratkom periodu u kojem nije službeno provedena smjena zapovjedništva jedne od satnija. Naime, Jakominić je došao iz pričuvne druge bojne da bi na položaju zamijenio zapovjednika jedne od satnija prve bojne.
– Liječnici su mi 40 dana govorili da će Nedeljko umrijeti. Oporavak traje još i danas, nakon godina i godina toplica. Geleri su još u glavi, priča supruga Katica.
Nedeljko je jedini stopostotni invalid Domovinskog rata s područja bivše općine Crikvenica koja je obuhvaćala i današnji Grad Novi Vinodolski i Vinodolsku općinu. U Crikvenici danas živi još jedan stopostotni invalid koji je doselio nakon ranjavanja. Inače, na području bivše Općine Crikvenice registrirano je stotinjak invalida Domovinskog rata. U 155. brigadi život je izgubila osmorica vojnika, a 38 ih je ranjeno. Branitelji s područja današnja dva grada i jedne općine borili su se i u drugim potrojbama.
Nedeljko sporije govori pa na pitanje kako se osjeća obitelj stopostotnog invalida Domovinskog rata odgovorit će supruga.
Dva odlikovanja
– Kad vidim što se događa i kako neki gledaju na mirovinu kao beneficiju, nekad se pitam zašto je Nedeljko išao mladost dati. Neki samo pitaju kolika je penzija. I slušala sam mjesecima kako su najavljivali da će nam skinuti penzije. Stavite se u naš položaj. Kako je slušati kad netko priča da su to beneficije. Sve solde bi vratila natrag, do zadnje kune, da je moj Nedeljko zdrav. Imamo dvije kćeri, nitko nije pomogao da se zaposle, a kad je Nedeljko krenuo u rat govorili su svi da se borimo da našoj djeci bude bolje, priča Katica Jakominić.
– Imamo toliko ulica koje nose neka opća imena poput Primorske ili Goranske, a nitko se nije sjetio da da ime ulici po našem susjedu i divnom čovjeku Nikoli Jerkoviću koji je poginuo u Domovinskom ratu, primjećuju Jakominići.
Na državu obitelj nema primjedbi. Kažu Jakominići da su sve dobili. Mirovinu, čin, dva odlikovanja, da su ih svi hrvatski predsjednici, od Franje Tuđmana preko Stipe Mesića do Ive Josipovića zvali na ručak kao stopostotne invalide. Nisu ga zaboravili niti njegovi prijatelji i suborci Mile Krmpotić i Željko Šimunović. Nedeljku i njegovoj supruzi žao je što se prigodom obljetnica i proslava nitko ne sjeti jedinog Crikveničanina, stopostotnog invalida Domovinskog rata.
