Skupo bijelo zlato u Kupjaku

Sanjkalište "Gina": Umjetni snijeg u očekivanju pravog "istopio kune"

Marinko Krmpotić

Koliko je održavanje skupo najbolje smo osjetili jučer kada nam je stigao račun za vodu u prosincu, a na njemu je svota od 8.900 kuna za potrošenih 600 kubika vode. Sad očekujemo i račun za struju koji će se kretati u rasponu od 10 do 15.000 kuna – zabrinut je vlasnik sanjkališta Gina Giorgio Cerin 



KUPJAK Još sredinom prosinca s radom su počeli delničko klizalište i kupjačko sanjkalište, dva goranska objekta koja posjetiteljima Gorskog kotara osiguravaju tipične zimske sadržaje, čak i onda kad snijega nema.


Naime, led u klizalištu smještenom u Parku kralja Tomislava sigurno će biti moguće koristiti do ožujka sljedeće godine, a u Kupjaku su snježni topovi, zahvaljujući nizu hladnih noći u prvom dijelu prosinca, napravili sanjkašku stazu koja je, uz povremena dodatna zasnježenja, trebala trajati cijelu sezonu.


Nažalost, (pre)visoke temperature za ovaj dio godine, kao i jaki južni vjetar, uništili su sav trud i uloženi novac pa je danas sanjkalište Gina – koje je već nekoliko dana radilo punom parom – ostalo na tek ponekoj »krpi snijega« što ne dozvoljava sanjkanje i, naravno, traži nova dodatna ulaganja u proizvodnju novog snijega što je, govori nam vlasnik sanjkališta »Gina« Giorgio Cerin, vrlo skupo. 



 A da je prvi snijeg ove sezone na kupjačkoj Gini napravljen odlično potvrdili su nam i prvi koji su ga okušali – mlada istarska obitelj Zornada s najmlađim pripadnikom Markom hrabro se spuštala niz tek napravljenu stazu i obećala novi dolazak jer je od Brtonigle do Kupjaka manje od dva sata pa je sve skupa jedan pažnje vrijedan izlet, a slično misle i članovi englesko-hrvatske obitelji Wood (Benjamin, Marijana, Amy i Megan) koji su, kaže nam Marijana stigli u Kupjak nakon što su na Google tražilici upisali sanjkanje.    »Prvi smo put ovdje, a doći ćemo opet jer smo oduševljeni svime, od smještaja u sobama poput bajke pa do uživanja na sanjkalištu koje ima baby lift pa se ne moramo pješke vratiti. Vrijeme je divno, pogled na okolne planine oduševljava i sve mi djeluje kao da smo u Kanadi, a najsretniji smo jer vidimo da djeca uživaju pa ćemo uskoro doći iznova«, rekla nam je Marijana Wood, podrijetlom iz Senja.


  


Teško bez olakšica


»Koliko je to skupo najbolje smo osjetili jučer kada nam je stigao račun za vodu u prosincu, a na njemu je svota od 8. 900 kuna za potrošenih 600 kubika vode. Sad očekujemo i račun za struju koji će se kretati u rasponu od 10 do 15. 000 kuna što znači da smo u prosincu uložili bez gotovo ikakvog povrata više od 20. 000 kuna! To su, na žalost potpuno realne brojke jer se na sat izrade snijega troši 10 kubika vode ili 130 kuna, odnosno 37 kilovata struje, a kilovat struje je 90 kuna. Ako tome dodamo da ratrak kojim uređujemo stazu troši po satu 10 litara goriva te da treba platiti i ljude koji rade na sanjkalištu, onda je jasno da imamo enormne troškove i prethodnih smo zima jedva spajali kraj s krajem. Strah me je da ćemo ove zime poslovati s gubitkom jer je sve očitije da ljudi imaju sve manje novca. Vidi se to i iz toga da nemamo puno najava za dolazak, ali se nadamo da će dnevnih gostiju biti dovoljno. Žao mi je što mi poduzetnici koji se bavimo ovim poslom nemamo nikakve pomoći ni od lokalne samouprave ni od Županije. 


   Naime, stvorili smo prepoznatljivi brend u Gorskom kotaru, vidi se to iz činjenice da su već počeli telefonski pozivi i rezervacije od Dalmacije do Pule i Slavonije i sigurno ćemo i ove godine imati goste iz svih dijelova Hrvatske. Očigledno je da bi ovakvih objekata trebalo biti što više jer su Gorski kotar i snijeg sinonimi, ali razvijati snježni i zimski turizam u bilo kom obliku – da li skijanje ili sanjkanje – nemoguće je bez umjetnog zasnježenja, a to je zaista veliki trošak. Jasno nam je da smo mi privatnici i da je rizik na nama, ali budući da radimo posao koji korist, u krajnjoj liniji donosi svima, mislim da bi morale postojati određene olakšice – ne sponzoriranje ili davanje novaca – već olakšice poput jeftinije struje ili vode jer su nam to najveći troškovi.   

Bijeg u Kranjsku Goru


Nažalost, takvog razumijevanja od odgovornih nema i jedini koji su do sada pokazali razumijevanje prema nama su ljudi iz »Komunalcu« d.o.o. Delnice koji nam ne isključuju struju i vodu ako poneki dan zakasnimo s uplatom«, govori Cerin koji je uz nerazumijevanje lokalnih samouoprava prema njihovom trudu razočaran i ponašanjem nekih turističkih agencija koje su nelojalnom konkurencijom otele kupjačkom sanjkalištu znatan dio gostiju. 


   Riječ je o polaznicima nekih riječkih dječjih vrtića koji su proteklih zima redovno dolazili na zimovanje u Kupjak. No, prošle je zime to stalo jer su svi počeli odlaziti u daleku – Kranjsku Goru. 


   »Koliko je meni poznato taj »bijeg« u Kranjsku Goru motiviran je činjenicom da neke turističke agencije koje organiziraju ta zimovanja plaćaju voditeljicama ekstra dnevnice pa riječka djeca odlaze puno dalje od doma i plaćaju sigurno više no što bi platili ovdje«, primjećuje Cerin.