Život u podstanarstvu košta ih 250 eura mjesečno, a oba sina su bolesna i nezaposlena i trebaju majčinu skrb – Petar (27) ima mentalnu retardaciju, a Ivan (25) shizofreniju
OPATIJA Šesto izdanje Liburnijskog malonogometnog maškaranog turnira koji će se održati u subotu 12. veljače u opatijskoj dvorani »Gorovo« nanovo će biti humanitarnog karaktera. Turnir u organizaciji malonogometnog kluba »Kvarner« iz Matulja u suradnji s Klubom mladih IDS-a Liburnije trajat će tijekom cijelog dana. U jutarnjim satima nastupat će mladi nogometaši, dok će iza 14 sati na teren istrčati seniorske maškarane ekipe iz Hrvatske, Italije i Slovenije. U popodnevnim satima odigrat će se i revijalne utakmice vijećnika s Liburnije, a sve s ciljem da se pomogne tročlanoj obitelji Bašić iz Opatije, koja živi na granici s Lovranom.
Ulaz na turnir u opatijski »balon« neće se naplaćivati već će se primati donacije. U popodnevnim satima trebalo bi nastupiti 18 ekipa, a prema riječima organizatora očekuje se da će kroz dvoranu prodefilirati preko tisuću ljudi.
Otkaz, pa bolest
– Ove godine odlučili smo pomoći obitelji Bašić te im donirati sakupljena sredstva s ovogodišnjeg izdanja turnira kako bi im osigurali barem polugodišnju nabavku hrane ili plaćanje režija. Riječ je o tročlanoj obitelji, majci Mariji i dvojici njezinih bolesnih sinova. Samohrana majka je nezaposlena te sa sinovima živi u podstanarstvu.
Dvadesetsedmogodišnji sin Petar ima lakšu mentalnu retardaciju, završio je školu za pomoćnog kuhara i od tada je nezaposlen.
Dvadesetpetogodišnji sin Ivan ima shizofreniju. Završio je u Opatiji školu za konobara. Radio je pola godine u hotelu Milenij kao konobar, no nakon toga dobio otkaz kao tehnološki višak kada počinje napredovati njegova bolest.
Obitelj mjesečno preživljava od 2.000 kuna socijalne pomoći, a zbog loše financijske situacije primorani su jesti jednom dnevno što dodatno pogoršava zdravstvenu sliku obitelji – rekao je Neven Jušić, predstavnik organizatora turnira na press konferenciji u domu obitelji Bašić gdje su bili i Nena Brozan i Sandro Ladavac, članovi KM IDS-a Liburnije te Vladislav Matetić ispred MNK Kvarner.
Svi koji su voljni pomoći humanitarnu akciju »Olakšajmo život obitelji Bašić« sredstva mogu uplatiti i na žiro-račun obitelji 2402006-3205578597 Erste banka ili na MNK »Kvarner« na 2484008-1104581541 Raiffeisen banka s naznakom »za humanitarnu akciju«, poručuju organizatori turnira te pozivaju publiku u opatijsku dvoranu »Gorovo«. Kontakt telefon Marije Bašić je 293-527 i svi dobri ljudi koji žele pomoći, mogu se javiti na taj broj.
Pokušaj samoubojstva
Marija Bašić zahvalila se organizatorima što su baš njoj odlučili pomoći te je ispričala svoju tešku životnu priču koja se posebno počela komplicirati nakon 2006. godine kada joj je sin Ivan ostao bez posla.
– Ivan je bio odličan konobar, uvijek hvaljen, dok jedan dan nije dobio otkaz kao tehnološki višak. Tada je obolio, pokušao nekoliko puta počiniti samoubojstvo, pa su mi doktori sugerirali da ostanem u kući s bolesnom djecom. Ja sam do tada radila u Italiji i morala sam pustiti posao.
Dok smo imali sredstava Ivana su liječili, no kada sam rekla liječniku da više nemam novca i da bih mu dala sve kad bih imala, zatvorio mi je vrata. Ivanu je po peti puta pozlilo, a doktor ga više nije htio primiti. U Zagrebu je bio četiri mjeseca na elektrošokovima a ja nisam imala novca za autobus da ga posjetim.
U četiri mjeseca samo sam ga jednom uspjela vidjeti. Tamo su mu dali i pogrešnu tabletu pa je bio zamro – priča u suzama majka Marija koja nije imala sreće ni s rehabilitacijom drugog sina Petra te je zbog njegovog oporavka u ustanovi imala samo dodatnih poteškoća.
Obroci iz pučke kuhinje
– Evo najnovije je da nam je socijalna skrb osigurala da iz pučke kuhinje dobijem po jedan obrok za sinove dnevno, što će mi sada malo olakšati situaciju. Teško je kada im nemam što dati jesti, teško je kada nemaš minimalne uvjete za život i kad si uz to bolestan.
Struju sam platila koliko sam mogla i stalno se bojim da će mi ju iskopčati, a Ivanu je stalno hladno i trebamo se grijati. Da samo znate što smo pretrpjeli, a nemate nikog da vas podrži u tim trenucima. Da me je netko bar jednom pitao kako sam bilo bi lakše.
Hvala vam još jednom što ste nam odlučili pomoći, nisam naučila dobivati. Ponekad pokušavam objasniti djeci u dvije-tri riječi da bez obzira koliko nam je teško budućnost postoji – zaključila je gospođa Bašić koja živi u podstanarstvu kojeg mjesečno plaća 250 eura.
